Oznaka: tijelo

  • Bol u Meditaciji: Objašnjenje i Pristup Mindfulness Prakse

    Bol u Meditaciji: Objašnjenje i Pristup Mindfulness Prakse

    Bol je glavno prirodno neugodno, krajnje subjektivno i često vrlo ometajuće iskustvo.

    Naš odnos prema boli može jako utjecati na našu kvalitetu života: značajno je narušavati ili je podržavati unatoč prisutnosti boli.


    Naš Uobičajen Pristup Boli 😣

    Kada doživljavamo tjelesnu bol, tijelo i um automatski uspostavljaju odnos s boli. Nesvjesno je odmah stavljamo u središte pažnje.

    • Tjelesno: Tijelo se stišće, napinje, sužava i skuplja. To širi napetost po cijelom tijelu, otežava cirkulaciju, troši energiju, i može pojačati intenzitet boli
    • Mentalno: Um se sužava, postajemo psihički napeti i usredotočeni samo na bol. Svjesnost o drugim elementima iskustva nestaje, a bol privlači sve misli i emocije.

    Kao spontana reakcija, mi se izmičemo, masiramo, napinjemo ili izbjegavamo bol

    Nekad to pomaže – no nekad time fizički i psihički nadodajemo na neugodu


    Što Kada Uobičajeni Pristup Ne Djeluje? 🤔

    Ponekad lijekovi ili pokreti ne mogu dovoljno ublažiti jake ili kronične boli. Čak i kad privremeno nestanu, neugoda se vraća sa strahom i frustracijom.

    • Intenzivne ili kronične boli često ostavljaju nakon sebe:
      • Strah i iščekivanje ponovne neugode (ili pojačanja)
      • Frustraciju, ljutnju, tugu, samokritike, bespomoćnost
      • Nesvjesne reakcije uma i tijela

    Ako ne želimo uvijek posezati za lijekovima – ako nam ne pomažu – ili ako neugoda dolazi u kontekstu meditacije – trebamo promijeniti odnos prema boli na psihičkoj razini.

    Put blagostanju može biti ukloniti ili umanjiti bol, kao i pokušati je promatrati drugačije upravo uključivanjem u nju

    Prije nego što nastaviš čitati – sačuvaj ovu vođenu meditaciju koju možeš izvježbati u mirnim uvjetima – i primijeniti u susretu s boli.


    Kako Drugačije Pristupiti Boli?

    Postoje dva glavna načina koja vrijedi razmotriti bol u meditaciji:

    1. Možemo posegnuti za nekom mentalnom tehnikom kao mehanizmom suočavanja
    2. Ili pokušati iz temelja mijenjati naš odnos prema boli 🌀

    U oba pristupa djelujemo primarno na psihički element boli.

    U prvom slučaju, težnja nam je bol poslati na rub svijesti – staviti je u pozadinu, isključiti je iz doživljenog trenutka.

    U drugom, nastojimo sagledati i druge aspekte boli, izvan patnje: uspostaviti radikalno drugačiji odnos — ne borimo se niti bježimo, već se otvaramo boli i ulazimo u nju, unatoč racionalnim ili spontanim reakcijama koje nas tjeraju na suprotno.

    🧠 Psihički dio boli

    Psihički element boli često je najintenzivniji izvor patnje

    On čini većinu tzv. “dodatne patnje” – one koja nije neizbježna

    To je ona patnja koju stvaramo umom, nagomilavamo brigom, otporom, mentalnom napetošću.

    Razumijevanjem svog odnosa prema boli, djelujemo upravo na taj psihički sloj:

    • 💡 umanjujemo dodatnu patnju
    • 💡 prestajemo dalje gomilati bol
    • 💡 vraćamo svijesti širinu, otvorenost i snagu (unatoč boli)

    U nastavku istražujemo metode i tehnike koje nam pomažu suočiti se s boli ili promijeniti odnos prema njoj


    Opuštanje u Boli: Promjena Odnosa 🌿

    Praksa opuštanja u boli u meditaciji ključna je za razvijanje nove veze s neugodnim osjetom. Kada um postane mirniji, tijelo slijedi, a iskustvo postaje drugačije. Možda i manje bolno.

    Niz tehnika u nastavku može pomoći u opuštanju, no posebno koristan može biti:

    Pregled tijela (body scan)

    • Osvijestimo sve dijelove tijela, ne samo bolni
    • Uvijek iznova vraćamo se na fokusirani dio tijela, kad god um odluta na dio koji boli

    Praktičan vodič kroz body scan 👉 ovdje

    Nauči i vježbaj praksu pregleda tijela uz moju vođenu meditaciju 🙂
    Dostupna je i skraćena verzija! 👉 https://youtu.be/aCE6SAGAU78

    Pregled tijela je izravna suprotnost reaktivnosti na bol. Porastom svjesnosti ostalih dijelova tijela – mnogih neutralnih doživljaja – popuštamo čvrsti stisak uma na dio koji boli

    Iskustvo
    ja = bol i bol = ja
    postaje
    ja = bol, …, …, i bol =/= ja


    Analogija s TV Okvirom 📺

    Uključimo TV u nastavku i pogledajmo o čemu se radi. Naše iskustvo podsjeća na gledanje televizije:

    • Gledamo sliku (bol) i zaboravljamo okvir (ostale osjete)
    • Ako prebacimo pažnju na dah ili drugi objekt, bol može ostati slika – ali mi shvaćamo da je to slika, a postoje i okvir i okolina
    • Program (bol) je i dalje tu, ali nas manje preplavljuje, a ovime neugoda može početi popuštati u subjektivnom doživljaju

    Ovaj predah stvara kapacitet mira i jasnoće, što omogućuje dublju promjenu odnosa s boli.


    Previše Intenzivna ili Kronična Bol 😰

    Kod neprekidne ili iscrpljujuće boli, usredotočenost može djelovati nedostatno. Bol se brzo vraća ili se čini nepromjenjivom. Ili naprosto nije moguće koncentrirati pažnju. Iscrpljeni smo.

    Što tada?

    • Sjetimo se da je razvoj usredotočene svjesnosti proces – to je vještina koja traži vrijeme, strpljenje i upornost
      • Svaki put kad osvijestimo suženost uma i vratimo se na sidro pažnje, oslobađamo dio patnje
      • Ponavljanjem oslobađamo suženost uma i širimo prostor za odabir smislenog ponašanja unatoč boli – dah po dah
    • Dopustimo si da nam je preteško – da naprosto ne možemo. To je duboko vrijedno – prihvaćanje sebe takvima kakvi jesmo
    • Promijenimo cilj – umjesto da želimo odgurnuti bol i napokon je se riješiti – usmjerimo se na promjenu našeg odnosa s boli

    Stavovi i Kvalitete Uma u Pristupu Boli

    Pri promjeni odnosa s boli pomažu nam određeni mentalni stavovi, kvalitete i stanja uma. Možemo ih aktivno primijeniti i razvijati u odnosu na bol, u meditaciji.

    • Znatiželja 🧘‍♀️ Promatramo bolno iskustvo kao nešto novo – istražimo je, kao da je prvi puta vidimo… Kakav je to zapravo osjet? Mijenja li se? Kako tijelo i um reagiraju na bol?
    • Zahvalnost 🌸 Osvještavajući tijelo, cijenimo dijelove tijela koji nas ne bole i sve što nam omogućuje život unatoč boli
    • Samosuosjećanje 🙏 Opraštamo si kritike i samookrivljavanje te umanjujemo ruminacije koje otežavaju iskustvo – dodajući “nepotrebnu patnju”
    • Prijateljstvo i blagonaklonost 🤍 Dajemo boli ljubaznost i dobrohotnost umjesto otpora, ratovanja ili bijega – nismo je zvali, no kada je već ovdje, možda je možemo pozdraviti

    Svaki od ovih stavova gradi temelje za dublju svjesnost i nježno olakšanje napetosti.


    Otvorena svjesnost: Praksa Sjedenja s Boli

    Kako sjediti s boli? 🧘

    Praksa Sjedenja Samo znači sjediti, svjesno, jednostavno znajući da sjedimo. To je metoda meditacije koju možemo prakticirati neovisno o boli te ćemo je više opisati u zasebnoj objavi.

    No, načelo ove prakse možemo izravno primijeniti na bilo koju meditaciju kada je pristuna bol:

    Sjediti s boli znači ne baviti se s boli

    Ne boriti se s njom, ne bježati od nje, ne je odgurivati niti neprestano razmišljati kako je ukloniti i koliko će trajati.

    Također znači ne uzimati niti jedan drugi, određeni objekt za fokus naše pažnje – odnosno upravo ono što činimo radimo kod usredotočenosti. Time je ova praksa vrlo drugačija od meditacije na dah ili pregleda tijela.

    Sjedenje s boli nije metoda uklanjanja boli. To je poziv da boli dopustimo da bude dio cjeline.

    U sjedećem položaju za meditaciju, prakticiramo svjesnost cijelog tijela. Osobito kad je prisutna bol, naš um ima tendenciju zahvaćanja i sužavanja fokusa na bolni dio. U toj situaciji:

    • Prepoznajemo zahvaćenost (pojavom boli)
    • Opuštamo mentalnu napetost (možda na izdah)
    • Otpuštamo fokus (s boli)
    • Proširujemo svjesnost na cjelinu tijela (koja uključuje bol i sve što je ne-bol)

    Um se sužava oko boli – mi ga iznova širimo. To je ova metoda prakse. Ne pokušavamo bol izbaciti iz svijesti, ali je ne pretvaramo ni u središte svjesnosti. Dopuštamo da postoji, ali ne kao neprijatelj – već kao dio šireg iskustva.


    🌪 Usredotočena vs. Otvorena Svjesnost

    Usredotočena svjesnost (npr. na dah) može biti poput sigurnog “mentalnog tunela” – naš um putuje njime, dok bol ostaje izvan tog skloništa. To ponekad pomaže kad je bol previše intenzivna.

    Otvorena svjesnost ide suprotnim putem. Kad prepoznamo da smo se “zatunelirali” – na bol – širimo svjesnost, kao da izlazimo iz mraka u na široko prostranstvo uma.

    • Um ne izbjegava bol – dopušta kontakt s boli
    • Proširujemo prostor svijesti, pa bol zauzima sve manji udio u njemu, iako je i dalje ondje, i dalje prisutna
    • Bol postaje ravnopravnija s ostatkom iskustva: dahom, tijelom, okolinom

    U toj prostranosti, ne pronalazimo skrovište u oku oluje – već otkrivamo krajeve onkraj oluje, koji su već prisutni u sadašnjem trenutku.

    Kako odabrati metodu?

    Pitanja na koja moramo odgovoriti jesu:

    Kakav je moj trenutni mentalni prostor?

    Vidim li išta, igdje osim oluje?

    • NE – možda je sigurnije da napravim sklonište i neko vrijeme boravim u njemu dok oluja ne popusti
    • DA – možda se mogu odvažiti zakoračiti u oluju i vjerovati sebi da postoji izlaz i da to što trenutno ne vidim ništa drugo, ne znači da ga nema – samo što se um već nalazi u tunelu

    🌬 Kronična i nepodnošljiva bol

    Kod kronične boli, otvorena svjesnost može biti osobito korisna. Čak i kad preusmjerimo pažnju, bol se vrati. Zato ne gradimo zidove – gradimo prostor.

    No, kad je bol nepodnošljiva, tada ponekad ništa ne pomaže ni dah, ni vizualizacija, ni proširenje svjesnosti.

    Što tada? Nekad je jedino što nam preostaje:

    • Prepuštanje
    • Otpuštanje svakog pokušaja kontrole
    • Odbacivanje svake ideje, želje, očekivanja, straha, razočarenja

    Kao da legnemo u živi pijesak, potpuno opušteni. Prihvaćamo iskustvo takvo kakvo jest. Svaki pomak znači dublje propadanje. Jedino što nas održava na površini jest odustajanje.

    To nije mentalni trik niti naredba “otpusti bol” – to je duboka otvorenost, bez figi u džepu.

    Bezrezervno otvaranje boli bez ikakve zadrške – koje ne možemo forsirati

    Možda tada dozvolimo odnosu s boli da se transformira.

    🧡 Novi odnos s boli

    Umjesto borbe – dopuštanje. Umjesto bijega – otvorenost.

    Sjedimo sa strpljivom znatiželjom, s blagošću i samosuosjećanjem. Ova praksa može nas naučiti:

    • Da bol nije neprijatelj ni poraz
    • Da se možemo nositi s njom, ne usprkos, nego zajedno s njom
    • Da imamo temelj u kojem mir može postojati usred nelagode
    • Da mi nismo ova bol i ona ne mora ograničiti naš put – može ga čak i obogatiti, iako jako teška

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Perspektive: Evolucija – Borba ili Bijeg

    Mindfulness Perspektive: Evolucija – Borba ili Bijeg

    Evolucijska perspektiva mindfulness stavlja u povijesni razvojni kontekst preživljavanja i opstanka vrste u doba predaka suvremenog čovjeka.

    Što je bilo korisno i funkcionalno za opstanak?

    Kako se naš biološki sustav razvio – u kontekstu i uvjetima naših davnih predaka?

    I kako taj gotovo identičan sustav djeluje u često drastično drugačijem kontekstu i uvjetima suvremenog čovjeka?


    Borba ili Bijeg: Nabrušeno Oruđe Organizma ⚔️

    Sustav borba – bijeg – zamrzavanje – udovoljavanje (eng. fight, flight, freeze, fawn) predstavlja brzi i automatski način reagiranja organizma na doživljaje prijetnje

    Za potrebe ovog teksta skraćeno ću ga nazivati borba ili bijeg

    Pročitaj više o pojedinom načinu reagiranja u ovom članku


    Ovaj sustav je upisan duboko u našoj biološkoj strukturi kroz milijune godina evolucije i zajednički je svim životinjama sa složenijim živčanim sustavom

    Pojednostavljeno, suočen s prijetnjom, organizam se priprema za sukob (borba), izbjegavanje (bijeg), u mjestu se paralizira (zamrzavanje)ili ugađa (udovoljavanje – više se odnosi na prijetnje od drugih ljudi)

    Ove reakcije bile su neophodne za preživljavanje u nepredvidivim i neposredno ugrožavajućim okolnostima naših predaka. Budući da je riječ o temeljnom načinu reagiranja, njegova aktivacija uključuje procese i stanja u cijelom organizmu

    Istražimo više! 👀


    Borba ili Bijeg: Alati za Preživljavanje

    Sustav borba ili bijeg se razvio kako bi nas čuvao prvenstveno od neposredno ugrožavajućih vanjskih opasnosti

    … kao što su smrzavanja, dehidracije, glad, divlje životinje, vremenske nepogode, sukobi i napadi…

    Time je bio vrlo učinkovit za naše preživljavanje!

    Izrazito polako – procesom evolucije – sve veću šansu za preživljavanje i imanje potomstva (dakle, daljnji opstanak genetskog materijala) imali su pojedinci koji su mogli brže, snažnije i vještije reagirati na glavne prijetnje

    Oni koji su brzo trčali ili bili snažni s jedne strane… ali, i oni koji su iznimno rano mogli osjetiti opasnost, sakriti se i upozoriti druge, i razvijati strategije kako da izbjegnu ponavljanje ugroza iz prošlosti, ili prevladaju ono što bi se tek moglo dogoditi u budućnosti.

    Proučimo zašto – kako ovaj sustav utječe na naš organizam?


    🧠 Fiziologija sustava borbe i bijega

    • Sustav borbe ili bijega aktivira se kroz autonomni živčani sustav i moždane strukture poput amigdale. Ovo znači dvije vrlo važne stvari:
      • Njegova aktivacija je potpuno izvan naše svijesti, i van voljne kontrole – kao rad srce, spavanje i budnost, i sl…
      • Njegovu aktivnost u velikom dijelu regulira amigdala – nakupina živčanih stanica (regija mozga) koja ima ključnu uloga u regulaciji emocija, posebno negativnih poput ljutnje i straha 😠😨 povezanih s povezanih s percepcijom opasnosti
    • Cilj mu je pripremiti tijelo za neposredno djelovanje: napinjanje mišića, ubrzana potrošnja energije, fiziološka spremnost za pokret, povećana opreznost i reaktivnost…

    Pojednostavljeni prikaz sustava borba / bijeg (F/F/F/F)

    ReakcijaAktivacija živčanog sustavaTjelesni simptomiEmocije i ponašanja (reakcije)
    BorbaSimpatikusPovećan puls, napeti mišići, crvenilo kože, znoj, brži dah i pulsLjutnja, odbrambeni ili agresivan stav, iritacija, prkos, mržnja
    BijegSimpatikusUbrzano disanje, nemir, hladne ruke i nogeTjeskoba, panika, poriv za hitnim kretanjem
    ZamrzavanjeParasimpatikus (dorzalni vagus)Ukočenost, usporen puls, plitko disanjeIsključenost, otupjelost, disocijacija, emocionalno “mrtvilo”
    UgađanjeParasimpatikus (ventralni vagus)Tih glas, povučeno držanje, napetost u prsimaPretjerano udovoljavanjeizbjegavanje sukoba, krivnja, strah od odbacivanja

    Vidimo kako su aktivnost mozga, fiziologija i tjelesno stanje utječu na emocionalno raspoloženje i ponašanje vrlo usko povezani – svi dio istog sustava.

    Da bismo ovo bolje razumijeli, prvo proučimo koje mjesto imaju emocije u evolucijskom razvoju i sustav borbe ili bijega.


    Borba ili Bijeg: Emocije

    Emocije su srž našeg evolucijskog razvoja 💡. Razvile su se kao adaptivni mehanizam koji nam je omogućio preživljavanje. Njihova djelotvornost proizlazi iz dva glavna obilježja:

    • Intenzitet: emocije aktiviraju čitav organizam i mobiliziraju velike zalihe energije
    • Trajanje: prolazne su – pojavljuju se, traju kratko i zatim nestaju, omogućujući povratak u stanje odmora

    Oba svojstva bila su ključno korisna u evolucijskoj povijesti:

    • Upregnuće velikih zaliha energije na svim razinama znači sposobnost za vrlo brzu ili snažnu reakciju
      • Uzmimo samo primjer “nadljudske” snage spasioca koji skače u rijeku i izvlači utopljenika
    • kratki intenzitet i promjenjivo trajanje sprječavali su iscrpljivanje resursa i omogućavali brz prijelaz na sljedeću reakciju

    Primjer – mačka i miš 🐱🐭

    Kada miš ugleda ili čuje mačku, aktivira se reakcija bijega. Ona ima čitav niz gotovo trenutnih posljedica:

    • Ubrzano disanje – potrebno je više kisika za brz bijeg
    • Povećan broj otkucaja srca – veći protok kritično važnih hranjivih tvari
    • Mišićna napetost – noge za bijeg
    • Lokalizirana aktivacija mozga – centri za opasnost i bazičnu mobilnost se pale poput “vatrometa”
    • Deaktivacija ostalih sustava – svi u funkciji socijalizacije, igre, parenja, odmora, istraživanja… sada nisu važni
    • Hormon stresa – fiziološki sastav organizma se prebacuje na “drugo gorivo”

    Sve ovo mišu može itekako pomoći da preživi. Nakon nekoliko minuta akcije, miš u našem primjeru je uspio – na nesreću mačke!

    Mačka se nezadovoljno udaljava… A kod miša, kada opasnost nestane, tijelo se vraća u mirno stanje: miš se odmara, istražuje novu okolinu ili zaspi u svojoj rupi 🌙


    Bijeg miša od mačke pokazuje kako su intenzitet i trajanje reakcije primjereni stvarnoj prijetnji te izravno omogućuju preživljavanje

    Miš iz prethodnog primjera vrlo je blizak nama, ljudima. Njegov organizam i procesi koji se odvijaju na razini sustava borbe i bijega su gotovo identični

    Ovi su mehanizmi podržali opstanak ljudske vrste u povijesnim uvjetima — a ponekad su nam i danas od koristi 🚨

    No, sve češće u današnje doba, sustav borbe iil bijega ne samo da ne koristi – već je glavni izvor dodatne patnje

    Da bismo ovo bolje shvatili, istražimo pobliže kako različiti dijelovi organizma međusobno djeluju.


    🔁 Emocionalni povratni krug

    Ovo je dinamička interakcija između:

    • tjelesne reakcije na podražaj (npr. ubrzan puls, napetost)
    • emocionalnog doživljaja (npr. strah, tjeskoba, iritacija, sram)
    • percepcija i interpretacije te emocije kroz misli i uvjerenja (npr. optuživanje, žaljenje, samokritike, traženje rješenja, brige)
    • ponovne tjelesne aktivacije (daljnji stresni simptomi)

    Ovaj krug može biti regulirajući (vodi do smirenja) ili disregulirajući (vodi do pojačanog stresa ili disocijacije)


    🧠 Kako funkcionira?

    1. Percepcija prijetnje — mozak (amigdala) detektira opasnost (vanjsku ili unutarnju)
    2. Aktivacija AŽS-a — tijelo reagira: ubrzano disanje, napetost, znojenje…
    3. Mentalna interpretacija — mozak “čita” signale tijela i zaključuje: opasno je
    4. Emocionalno stanje se pojačava — uzbuđenje, nemir i sl. rastu, misli se vrte i vrte
    5. Tijelo se još više aktivira — stresna kemija se pojačava (kortizol, adrenalin + deaktivacija drugih…)

    Kada se ovo odvija u odnosu na vanjsku prijetnju ili izravno ugrožavajuć podražaj može biti jako korisno – kao što je bilo kod naših evolucijskih predaka – i kod našeg miša

    No, u drugim situacijama, krug se nastavlja 🔁 i može voditi u ruminaciju, tjeskobu, paniku…

    Ovo se događa kada se sustav aktivira na podražaje koje ne može riješiti na taj način – i kada postaje kroničan


    📉 Negativan emocionalni krug

    U stanjima stresa, depresije ili traume:

    • tijelo šalje signale neugode (npr. težina u prsima)
    • um to tumači kao dokaz da “nešto nije u redu”
    • dolazi do emocionalne reakcije (npr. zabrinutost), koja dodatno aktivira tijelo

    U ovom slučaju, nema “očite” prijetnje. Organizam stoga može ostati zaglavljen u ovom začaranom krugu i “vrtiti se u prazno”

    Ovo može dovesti do sve veće iscrpljenosti, umora, osjećaja zaglavljenosti, poremećenog fiziološkog stanja, pa čak i do potiskivanja osjeta — jer je kontakt s tijelom previše neugodan

    Sve ovo DODATNO osnažuje začarani krug – sve je više znakova “da nismo dobro” koje sve dalje potiču organizam da se brani – time zapravo dodavajući ulje na vatru

    Rastu otpor, ponašanja izbjegavanja, smanjenja svjesnosti, psihološka patnja


    Pogrešan Alat za Zadatak

    Poteškoće nastaju:

    • kada on nije primjeren odgovor na naše potrebe
    • kada je to jedini razvijeni alat koji imamo
    • Kada nemamo fleksibilnost pri njegovu korištenju

    Zamislimo da pokušavamo čekićem obojati zid ili laptopom upaliti vatru

    Prvo bismo još mogli uspjeti – nakon golemog truda i mnogo prolivene boje. Za drugo bismo morali biti nevjerojatno kreativni!

    Neproporcionalno velik udio naših poteškoća, izazova i problema u suvremeno doba ne dolazi od izravno, životno opasnih situacija

    Nasuprot tome, naše teškoće izazivaju primarno društvene, kontekstualne, prije svega unutarnje situacije i podražaji


    Koje su to situacije – izazovi, uvjeti – suvremenog čovjeka?

    • Ponavljani osjećaj panike prije izlaganja, nastupa, procjene
    • Uznemirujuće izbjegavanje ili forsiranje druženja uslijed društvenog pritiska
    • Polagano i duboko izgaranje od posla
    • Zaglavljenost u samokritičnim sjećanjima na sram ili neuspjeh
    • Analiziranje i interpretacija svakim danom umnožavajućeg broja informacija – ubrzanost i napetost uma
    • Neprekidna (površna) društvena “povezanost” i duboka emocionalna otuđenost

    Ovaj niz mogli bismo nastaviti u beskonačnost. Nebrojene situacije poput ovih su naši glavni izazovi i prijetnje – radije nego životna ugroženost

    No, glavni mehanizam koji imamo za rješavanje ugrožavajućih situacija i preživljavanje – jest sustav borba ili bijeg

    A sustav borbe i bijega ne razlikuje vanjske od unutarnjih podražaja 🌀

    Stoga, sve ove situacije potiču organizam na gotovo iste reakcije kao da se nalazi na otvorenom polju usred nadolazeće oluje, ili mora brinuti o tome kako će sutra imati pitke vode

    Problem je u tome što ovakva aktivacija organizma neće nužno riješiti “prijetnju” – dapače, ona postaje sve većom i većom jer se bavimo “prijetnjom unutar sebe”, a ne nečime što možemo “objektivno” ukloniti – i time dopustiti onaj povratak organizma u stanje mirovanja – kao miš koji je pobjegao od mačke

    Dolazi do drastičnog produljenja emocije i zatvorene petlje tijelo-misli-emocija

    Dugoročno, to je put do kronične anksioznosti, depresije i stresa


    Postoji li drugi način?

    Postoji! Kod većine je donekle zapušten i zaboravljen, no svi duboko u svojoj prirodi imamo drugi alat – a to je:

    Svjesnost

    U nastavljajućoj objavi nastavi priču o tome kako je svjesnost, kao način bivanja, protuteža ruminaciji, odrazu načina činjenja


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje u Sadašnjem Trenutku

    Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje u Sadašnjem Trenutku

    Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje⚓

    Uzemljenje je temeljna vježba za razvoj pune svjesnosti 🧘 i kapaciteta da budemo stabilni i jasno prisutni s onime što se događa u ovom trenutku — što god to bilo.

    Ova vježba je iznimno korisna kada se nađemo usred oluja intenzivnih emocija, 🌪️ vrtloga misli, sjećanja ili briga koje nas odvlače. Posebno kad je pažnja raspršena, koncentracija niska, a um ubrzano i uznemireno luta.


    Sidrenje: Tri Glavna Koraka

    1️⃣ Prepoznati (i imenovati) trenutne doživljaje (misli, osjećaje…)

    2️⃣ Povezati se sa sidrom (s dahom, dijelom tijela…)

    3️⃣ Posvetiti se onome što činimo – odnosno svjesno to izabrati

    Pročitaj više o mentalnom procesu primjećivanja i prepoznavanja koji su ključni u mindfulness praksi u moje dvije objave:

    Psihološki procesi pažnje

    Mindfulness tehnike primjećivanja i prepoznavanja


    🔹 1.1 Prepoznavanje doživljaja

    U ovom koraku, otvoreno i znatiželjno prepoznajemo što se događa u našem unutarnjem svijetu. 🧠 Što je ovdje sada?

    • Što osjećam?
    • O čemu razmišljam?
    • Kako je moje tijelo?
    • Gdje mi je pažnja?
    • Imam li želju ili potrebu nešto učiniti?
    • Što činim sada?

    Odvojimo 15–30 sekundi da promatramo iskustvo – bez uplitanja. Možemo sjediti, ležati, stajati… kako nam odgovara. Ako nam je teško ili osjećaji/misli tutnje brzinom, odvojimo više vremena. Posebno za misli, posebno za tijelo.

    Za misli, zapitajmo se u sebi:

    📌 “O čemu razmišljam?” | “Koja je moja sljedeća misao?”

    Promatramo sa stavom otvorenosti — kao znanstvenik koji proučava novi fenomen. To je prvi korak – prepoznavanje. 🔬


    🔹 1.2 Imenovanje

    Sljedeći korak je imenovanje. Mentalno, u sebi (ili na glas, ako pomaže) imenujemo ono što je prisutno:

    • “briga… briga…”
    • “(osjećam) poriv za hranom…”
    • “(ovdje je) sjećanje na bolan događaj…”
    • “(vidim) vedro nebo…”
    • “(primjećujem) misao o odlasku…”
    • “(javila se) ljutnja…”
    • “strah… strah…”

    Imenovanjem naprosto nazivamo iskustvo kao ono što jest: misao, emocija, osjet… ili ga pobliže određujemo, primjerice (“misao o svađi s prijateljem”, “ljutnja”, “pulsiranje krvotoka…”)

    Svrha nije analizirati, već dozvoliti iskustvu da bude viđeno — bez borbe. Promatramo sadržaj iskustva bez automatske reakcije, uz pomoć mentalnog odmaka koji stvara imenovanje kao dodatan korak prepoznavanja. Otvaramo se — ne kontroliramo ⚖️

    📌 Ako se izgubimo u nekom doživljaju, čim to prepoznamo — imenujemo ga i vraćamo se prepoznavanju.

    Prvi dio uzemljenja može trajati svega 15 – 30 sekundi, a može i mnogo dulje. ⏳

    Nekad pojave kao pljusak tutnje umom, a nekad je jedna toliko masivna da se spusti na um kao magla i treba nam dugo da uopće shvatimo gdje smo – i da smo u magli.. ☁️

    I to je u redu. Vraćamo se sebi, uvijek iznova. Najbolje što možemo.


    🔹 2. Povezivanje sa sidrom

    Nakon prepoznavanja, povezujemo se sa sidrom — obično tijelom ili dahom 🧍

    Uzemljenje u tijelu predstavlja stabilan i postojan objekt pažnje — kao sidro koje nas uzemljuje, sabire i vraća u sadašnji trenutak.

    🧘 Primjeri sidrenja:

    • Pratimo disanje u trbuhu: podizanje i spuštanje 🌬️
    • Fokusiramo dah na vrhu nosnica
    • Pokrećemo lagano zapešće, vrat ili gležanj, svjesni pokreta
    • Nježno masiramo ruku ili nogum svjesni osjeta
    • Više puta svjesno i polako otvaramo i zatvaramo oči 👁️
    • Naizmjenično napnemo i opustimo dio tijela

    Biramo ono što nama osobno odgovara upravo sada.

    Glavna svrha ovog koraka je spojiti se sa jednim objektom dok smo istovremeno svjesni naših misli i osjećaja i jasno ih znamo. Time dobivamo dvostruki osjećaj sigurnosti.

    U dodiru smo s tijelom, koje je uvijek u sadašnjem trenutku – i koje vjerojatno nije pod utjecajem misli ili emocija već mi biramo pomicati ga, upravo sada – što nam daje osjećaj kontrole.

    Uzemljenje posebno koristi u izazovnim situacijama zato što:

    • često uključuje “aktivni element” – fizički pomičemo tijelo ili na jedan aktivniji način dolazi u kontakt s dahom
    • ostajemo 📎 povezani s intenzivnim iskustvom koje doživljavamo i paralelno smo uzemljeni, u kontaktu sa sidrom – ne izbjegavamo već držimo oboje u svjesnosti

    ⏳ Trajanje sidrenja

    Odvojimo 15–30 sekundi, minimalno — poželjno dulje (nema gornje granice) — za ovaj korak, zajedno s prethodnim. Ostajemo svjesni svog unutarnjeg iskustva 👁️, istovremeno povezani s dijelom tijela. Sidrenje može trajati nekoliko trenutaka, ili biti produljena vježba u trajanju više minuta.

    Možemo se uzemljiti i bez pokreta — samo premjestimo i vraćajmo pažnju:

    • na dah
    • kontakt stopala s tlom
    • podlogu na kojoj sjedimo
    • podizanje/spuštanje stopala tijekom hodanja 🚶

    👉 Vježbom postajemo brži u spajanju sa sidrom — ono postaje orijentir za naš um.


    🔹 3. Posvećivanje aktivnostima

    Kada smo uzemljeni — tijelom, dahom ili drugim fokusom — i istovremeno svjesni misli, emocija, osjeta…

    ➡️ Preusmjerimo pažnju na ono što činimo sada.

    Primjeri:

    • 🧑‍💻 Ako radimo, posvetimo se zadatku s novim fokusom
    • 🚶 Ako hodamo, nastavimo hod svjesno — osjećajući tijelo
    • 😮‍💨 Ako se uzemljujemo radi intenzivne emocije, odvajamo se od uronjenosti i možemo izabrati: odmor, promjenu plana, brigu o sebi, pokret…

    Možemo proširiti svjesnost na okoliš:

    Zamjećujemo što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo, okusimo.

    Svjesni osjetilnih podražaja izravno, poput prvog zalogaja 🍽️, puštajući sve komentare — uzemljujemo se u okolini. No, ako je um uznemiren, koristimo mentalno imenovanje da zadržimo pažnju dok promatramo, slušamo i doživljavamo okolinu.

    📌 Često upravo tada kada činimo nešto iz navike, sidrenje nas budi — pruža izbor da se zapitamo:

    “Želim li ovo nastaviti?” “Je li ovo korisno za mene u ovom trenutku?”


    🌱 Uzemljenje: Širi Prostor za Mudre Odluke

    Nakon uzemljenja slijedi slobodniji izbor:

    Što sada želim činiti?

    U ovom trenutku glavno pitanje je:

    • Je li ovo korisno – za mene ili druge, sada ili ubuduće?
    • Je li u skladu s mojim vrijednostima – želim li to doista?

    Ako je aktivnost smisleno usmjerena (čak i ako nije ugodna), uzemljenje pomaže da joj se posvetimo sa svjesnošću.

    ✅ Uzemljenje donosi:

    • veće uživanje i zadovoljstvo 🙂
    • veću kvalitetu onoga što radimo
    • manje spontanih grešaka / neželjenih reakcija
    • bolju emocionalnu regulaciju u odnosima 🤝

    A ako aktivnost nije korisna — uzemljenje omogućuje prepoznavanje i promjenu puta.


    🔁 Sidrenje: Kratkoročni i Dugotrajni učinci

    Glavna snaga sidrenja je stvaranje odmaka u trenucima uronjenosti i automatske reakcije ⚠️

    ➡️ Čim osvijestimo što se događa i ostajemo s time — uz pomoć sidra — prekidamo začarani krug reakcije osjet-misao-emocija

    📉 S vremenom, svaki svjesni trenutak oslabljuje stari impuls, a gradi novi put.

    Ova promjena djeluje i neurološkimindfulness praksom mijenjamo obrasce moždane aktivnosti.

    ➡️ Slabi se utabani neuronski put, nastaju alternativne veze 🧠


    💪 Počnimo skromno — budimo uporni!

    Ne očekujmo čuda “preko noći”🌙

    Ako se dogode — dobrodošla su!

    Ako se ne dogode — ne ovisimo o njima i vraćamo se praksi.

    Ponekad će vježba biti jednostavna, poput kratke meditacije. Nekad će biti iznimno teško — zbog konteksta, emocija, okoline — to je razumljivo i prirodno.

    Počnimo u neutralnim situacijama — s nekoliko minuta “praznog hoda”. Tako počinjemo jačati mentalni postupak uzemljenja kako bi bio dostupniji i snažniji u ključnim trenucima.


    🧘‍♀️ Trajanje i prilagodba:

    • 1–2 minute (osnovna praksa)
    • 5–10 minuta (produljena)
    • par sekundi (trenutna primjena)

    ➡️ Redovita praksa uzemljenja dovodi do automatizacije — sidrenje postaje spontana vještina.

    Primjeri svakodnevne primjene:

    • zamjećujemo dah
    • osjet tijela kao cjeline
    • emocije koje prolaze
    • stanje uma: iscrpljenost, uzbuđenje, rastresenost
    • što upravo radimo – svjesno ili po navici?

    🔚 Sidrenje nas vraća bliže sebi, sadašnjem trenutku

    💫 Otvara prostor za mudrost, fleksibilnost i uključeno življenje.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Body Scan (Pregled Tijela)

    Body Scan (Pregled Tijela)

    Body scan (pregled tijela) temeljna je i istovremeno vrlo duboka mindfulness praksa kojom um vraćamo u tijelo.


    Body scan – Podsjetnik Prije Prakse

    Molim te, sjeti se voditi brigu o sebi. To znači napraviti vježbu na način koji je tebi prikladan, izvediv i udoban s u ovom trenutku.

    Pokušaj naći ravnotežu između udobnosti i ugodnosti te izazovnosti i stupnja novog iskustva kojem se otvaraš

    Nekad je ovo vrlo zahtjevna praksa. Ako te nešto boli, psihički ili fizički opterećuje sada, mekši i blaži pristup je dovoljan – to je čin brige i suosjećanja prema sebi. Nemoj se mučiti.

    S druge strane, ako se osjećaš spremno ući dublje, daj si vremena i dopusti si odvažiti se na malo izravnije iskustvo, malo veću budnost, malo dulju vježbu, kako bi nježno i odlučno dotaknuo svoje granice i ono što leži onkraj njih.


    Body Scan i Opuštanje

    Pregled tijela nije vježba opuštanja, uspavljivanja ili zaspivanja.

    Možemo je nekad uspješno koristiti i za usnivanje –  ulazak u san ovim putem nekad je mnogo kvalitetniji od načina na koje inače zaspivamo – i može biti iznimno korisna u toj funkciji.

    No, to je primarno vježba svjesnosti. Važno je biti iskren i jasan s namjerom s kojom pristupamo vježbi:

    • Za razvoj dublje povezanosti s tijelom, budnost je neophodna, kao u svakoj meditaciji
    • Ako je koristimo za pomoć u opuštanju, i to je u redu!

    Body Scan – Priprema za Praksu 🧘‍♀️

    Ovdje su upute za pregled tijela u ležećem položaju. Postupak je isti neovisno o položaju. Upute za sjedeći položaj nađi na mojoj objavi o sjedećoj meditaciji.

    Lezimo na leđa, ravno i opušteno, poželjno na udobnu i stabilnu, čvrstu podlogu.

    Odličan izbor ukoliko nam tijelo to dopušta je tlo, bio to goli pod ili tepih, deka ili prostirka za mekoću i toplinu.

    To mogu biti i ležaj ili krevet. Nastojimo ne biti na previše mekanom ležaju kako bismo održali budnost i jasnoću uma.

    Možemo staviti jastučić pod glavu, možemo i ležati potpuno ravno kako bi se naš vrat mogao opustiti.


    🌿 Položaj Tijela

    Ruke i noge možemo ostaviti da mirno leže pokraj tijela, opušteno, ravno no ne na silu ispruženo – bez da ih “držimo”. Kao da ležimo na plaži i upijamo sunce ili promatramo nebeski svod s livade, prirodno, potpuno se predajući. Izdahnimo.

    • Sva četiri uda neka mirno počivaju sa strane
    • Dlanovi mogu biti okrenuti prema gore ili dolje
    • Noge položene šire od širine ramena, spontano i udobno

    Ovako ležeći, osjetimo polako i pažljivo dodir svih dijelova tijela s podlogom. To mogu biti:

    • pete
    • listovi
    • stražnjica
    • leđa
    • ramena
    • vrh zadnjeg dijela glave

    Ako osjetimo napetost ili neudobnost, slobodno se namjestimo i nađimo položaj u kojem možemo ostati naredno vrijeme bez neprekidnih prekida ako je moguće.


    🛏️ Budnost i Udobnost

    Ako nam se brzo počinje spavati, moguće nam je podloga suviše udobna, ili smo vrlo umorni. Pokušajmo kada smo odmorniji, ili na tvrđoj podlozi. Možda ćemo ovu metodu i namjerno koristiti za lakše zaspivanje — i to je u redu.

    Takav dubok odmor može biti korisniji od nemirnog sna. Tada budimo svjesni da nismo svjesno iskusili tijelo, već mu dopustili da se odmori. Uglavnom to i jest preduvjet dubljeg ulaska u tijelo.


    🔄 Tijek Meditacije

    Kada smo zauzeli položaj i uspostavili početnu svjesnost tijela, počinjemo lagano usmjeravati pažnju na pojedine dijelove.

    Ovaj postupak isti je i ako sjedimo ili čak stojimo.

    • Odabiremo smjer: od stopala prema glavi ili obratno
    • Usmjeravamo pažnju kao reflektor, ostajemo uz taj svaki dio tijela, izravno osjećajući
    • Tijelo prirodno diše, trbuh se diže i spušta u svom ritmu

    Istražujemo polako i postupno, u skladu s vođenom praksom ili samostalno, uz strpljenje i nježnost, prisutni.

    Nastojimo ne stalno pomicati tijelo – mirnoća je važan aspekt prakse. Ako se trebamo pomaknuti, učinimo to svjesno i nježno.

    Oči zatvorimo ili opustimo pogled neusredotočeno u jednu točku ispred nas.


    🧍 Dijelovi tijela

    Redoslijed prakse može biti:

    • Stopala (donji i gornji dio, prsti)
    • Gležnjevi
    • Listovi
    • Koljena
    • Natkoljenice
    • Stražnjica
    • Zdjelica (sa svih strana)
    • Trbuh
    • Prsa
    • Donji dio leđa
    • Kralježnica
    • Gornji dio leđa
    • Šake i prsti
    • Ruke
    • Ramena
    • Vrat
    • Lice, pojedini mišići
    • Korijen kose i vrh glave

    Razinu detalja i usredotočenosti uvijek prilagođavamo iskustvu i trenutnom stanju.

    Nekad to znači obuhvaćati široke dijelove tijela i kraće se povezivati s njima. Nekad ulaziti u finije osjete sitnih dijelova tijela.

    “Naprednije” razine prakse mogu uključivati:

    • unutarnje organe
    • krvotok
    • mikropokrete
    • dah u različitim dijelovima tijela

    ⏳ Trajanje

    • Kratka verzija: 5–10 minuta
    • Duboka praksa: do 60 minuta
    • Uobičajena, preporučena praksa: 20–30 minuta

    Trajanje ovisi o vremenu, kapacitetima i iskustvu. “Cilj” je iskustveno upoznavanje tijela te vraćanje uma tijelu – ne forsiranje granica ili naprezanje uslijed suviše ambicioznih nastojanja.


    🎧 Vođeno i Samostalno

    Za početak svakako predlažem raditi vođenu meditaciju više puta (pa čak tjednima ili mjesecima ako smo redoviti) kako bismo je “naučili” i dovoljno iskustveno proživjeli da je možemo samostalnije izvoditi. Nakon toga možemo:

    • nastaviti s vođenim uputama
    • voditi sami sebe unutarnjim monologom kroz postupak
    • jednostavno izvoditi pregled tijela izravno i samostalno

    Odaberimo ono što nam je primjereno, izazovno ali ne obeshrabrujuće.

    Nema ništa manjkavo u korištenju vođenih meditacija – dapače, za body scan vođena praksa može biti posebno vrijedna za održavanje budnosti i prisutnosti.

    Želiš vođenu praksu? Posluži se mojom kratkom i potpunom meditacijom



    🔁 Lutanje Uma

    Prema lutanju uma odnosimo se kao i u drugim meditacijama. Nastojimo:

    • Prepoznati (lutanje uma – da smo se izgubili)
    • (opcionalno) Imenovati (gdje je otišao – brige, komentari…)
    • Otpustiti (pojavu za kojom je odlutao)
    • Vratiti (strpljivo ponovno preusmjeriti pažnju na objekt)

    Kako pristupamo vlastitom umu jest bit meditacije.

    Lutanje uma nije greška već glavni materijal za praksu

    Više o tome u drugim tekstovima, zvučnim zapisima i zajedničkom radu — uz mirnu radost 🙂


    Izravno Iskustvo Tijela i Pomoćne Tehnike

    Body scan podrazumijeva izravno i neposredno iskustvo tijela. To znači ući u tijelo ne zamišljati ga, projicirati ili vizualizirati, već doživjeti osjete pojedinog dijela kakvi jesu, u ovom trenutku.

    Pri tome je važno imati na umu iduće:

    • Neke dijelove tijele ne osjetimo – nekad mnoge. U redu je ne osjetiti neki dio tijela
      • Ne nastojimo proizvesti osjet → budimo svjesni neutralnosti, znajući da je naš um i dalje prisutan
    • Prisutan je suptilan osjet → pratimo njegovu pojavu, moguće primjene i nestajanje
    • Doživljavamo intenzivan naoko stalan osjet → možemo ući dublje u njega i otvoriti mu se bez otpora; ili otpustiti pažnju ako je previše neugodan
    • Ako nam je teško povezati se s tijelom → vizualizacija ili “disanje u dio tijela” mogu biti pomoćne tehnike
      • Važno je ipak primijetiti razliku zamišljanja i osjeta!

    💨 “Disanje u” Dio Tijela

    Nekima pomaže upariti udah i izdah sa svjesnošću tijela. Na svaki udah, možemo zamisliti kako ulazi ne samo u nosnice, grlo, pluća, već nastavlja upravo u onaj dio tijela na koji se usmjeravamo. I zatim na izdah pratimo ga kako izlazi van iz tog dijela tijela.

    Ovo može biti zbunjujuće, ali i od pomoći – ovisi kako nam odgovara, možemo pokušati.


    Zahvalnost i Nježnost Prema Tijelu

    Ako nam je teško osjetiti određeni dio tijela, ili um intenzivno luta, možemo mentalno obuhvatiti svaki dio tijela nježnošću:

    • “Kako ste sada, moja stopala?”
    • “Kako si, moje srce?”
    • “Ovdje sam za vas, drage oči”

    Ove rečenice možemo izgovarati ili naprosto unijeti unutarnji stav zahvalnosti, radosti i ljubaznosti prema tijelu.

    Možemo također slati pozitivne poruke tijelu – poželjeti mir, udobnost i zdravlje svakom dijelu tijela.

    Ovo pomaže kontaktu s tijelom i istovremeno jača suosjećanje prema sebi. Otvaramo prostor nježnosti i prijateljske ljubavi, koju potom možemo lakše prenijeti i drugima.

    Ako se ovakav osjećaj nježnosti čini neiskren — to je potpuno prirodno. Malo nas ima tu naviku. Budimo blagi. Ako se pojavi krivnja, žalost ili frustracija, dopustimo si postupnost. Pristup prilagođavamo trenutnom stanju.


    Body Scan – Početna i Vrlo Duboka Praksa

    Raspon vježbe pregleda tijela je golem…

    …od prvog kontakta s tijelom, preko dubljeg opuštanja, do istinske utjelovljenosti i jedinstva tijela, daha i uma

    Kao vježba osvještavanja i mindfulness praksa ona se smatra temeljnom, no važno je razumjeti kako to ne znači da je jednostavna. Upravo suprotno. Zašto?

    1. Čitav proces lutanja uma nije ništa drugo do li rezultat odvojenosti uma i tijela.
      • Stoga, vraćanje uma tijelu – kao u pregledu tijela – “početak je i kraj” prakse
    2. Tijelo nosi živa sjećanja svih iskustava koje smo prošli, često na duboko nesvjesnoj razini,
      • Bolna, traumatska, neprorađena iskustva mogu ostati pohranjena duboko u tijelu – i početi izranjati na površinu praksom pregleda tijela
    3. Tijelo je fizički spremnik mentalnih stanja
      • Stres, napetost, anksioznost i uznemirenost uma često su odraženi u tijelu. To počinjemo osjećati tek kad si dopustimo povezati se – nekad je proces vrlo neugodan, intenzivan, s mnogo otpora tijela i uma

    Radi svega ovoga, važno je voditi računa o sebi.

    Ako osjetimo preplavljenost ili preveliki intenzitet iskustva, najbolje što možemo učiniti jest prilagoditi ili prekinuti praksu.

    To nije znak odustajanja, već upravo samo-suosjećanja i dopuštanja sebi da trenutno činimo onoliko koliko možemo


    Bol, nelagoda, utrnulost…

    Moguće je da se jave različiti neugodni osjeti tijekom pregleda tijela. Bolovi, napetosti, utrnulosti, pritisci…

    Mindfulness pristup uvijek njeguje ravnotežu između nježnog i odlučnog istraživanja granica te suosjećanja i ne-forsiranja. 

    Ako je neugoda blaga ili umjerena – bol, svrbež, vrućina, hladnoća, štogod to bilo… Možemo to iskoristiti kao priliku da istražimo to iskustvo na drugačiji način nego što to inače činimo. Obično uglavnom umanjujemo nelagodu čim je osjetimo. Mindfulness nas poziva da otvorimo malo veći prostor i osjetimo to iskustvo malo izravnije.

    Ako nas intenzivnija nelagoda odvlači od drugih dijelova tijela, to je pak prilika da prakticiramo povezanost s drugim dijelovima unatoč određenoj distrakciji.

    Naposljetku, ako je previše intenzivno svjesno napuštamo taj dio tijela ili cijelu praksu i vraćamo se kada se osjećamo spremnima.


    Pristup Samopodrške i Samosuosjećanja

    Umjesto prosudbi („ovo ne osjećam“, „ovo je dosadno“, “uopće mi ne ide!”…), njegujemo stav otvorenog istraživanja tijela.

    Nema ispravnog i pogrešnog načina da se osjećamo, da nešto činimo. Jedino potrebno je uvijek iznova, najbolje što možemo, vratiti se pojedinom dijelu tijela i izravno ga osjećati. Bez očekivanja.

    Prosudbe će se naravno javljati, nekad neprestano. Možemo ih zamijetiti kao lutanje misli, prepoznati kada se jave, nježno otpustiti i zatim vratiti se natrag tijelu. Ono što želimo izbjeći je “kritiziranje radi kritiziranja”.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Ljudsko Iskustvo

    Ljudsko Iskustvo

    Što Čini Ljudsko Iskustvo?

    Naše sveukupno subjektivno ljudsko iskustvo temeljno sačinjavaju idući elementi:

    Osjeti

    Kroz naših pet osjetilnih organa, osjetilnih područja:

    Vizualni (oblici/boje), zvukovi, mirisi, okusi, dodiri i osjeti iz tijela

    Misli

    Unutarnje, mentalne pojave

    Uglavnom ili mentalne slike (zamislimo psa) ili riječi (kao tekst, mnogo češće kao “unutarnji glas” – npr. stalno komentiranje, unutarnji monolog)

    Uvijek se odnose ili na prošlost (sjećanja, analiziranja, interpretacije…) ili budućnost (planiranja, očekivanja, brige, nade…)

    Nekad su vrlo bliske sadašnjem trenutku kao interpretacije, analize, usporedbe, kritike, procjene…

    Misli možemo shvatiti i kao još jednu vrstu osjeta. Ovaj mali pomak kako percipiramo vlastite misli može nam otvoriti novu perspektivu u odnosu s njima. Stavlja ih u ravnopravniji položaj od onog koji je često u korist mislima kao “višoj funkciji” kod ljudskih bića

    Kvaliteta

    Kategorije ugoda / neugoda / neutralnost

    Predstavlja afektivni ton, valenciju, subjektivni doživljaj te je nešto što uobičajeno spontano prati bilo koji osjet, pa i misao

    Emocije/osjećaji

    Unutarnja stanja vrlo raznolikog subjektivnog iskustva

    Sreća, tuga, strah, frustracija, ljutnja, zabrinutost, uznemirenost….

    U širem smislu, ovu kategoriju možemo nazvati i “mentalna stanja” ili “stanja uma” i ubrojiti kvalitete kao što su usredotočenost, pomnost, zbunjenost, umor…

    Otprilike sve ono što bismo mogli odgovoriti na pitanje “Kako sam?”

    Porivi

    Naša volja i namjera, naše želje, odluke, sklonosti, poticaji, težnje

    Poriv da nešto učinimo, kažemo, napravimo… neposredno prethode našem ponašanju

    To mogu biti naše dalekosežne odluke, kao i bezbroj minijaturnih poriva, namjera odnosno odluka koje prethode svemu što činimo

    Svijest (skup svijesti)

    Sve ono što doživljavamo kao “sada”, naše trenutno iskustvo. Skupni naziv za sve aspekte svijesti

    Možemo biti svjesni naših osjeta, misli, emocija, poriva, govora i djelovanja – svi ostalih elemenata

    Svijest može biti zanimljivo promatrati iz perspektive “osjetilnog polja”: vidna svijest, slušna svijest… umna / mentalna svijest. Tako imamo pet osjetilnih svijesti, šestu svijest kao uvid u misli i aktivnosti uma, i druge


    Ljudsko Iskustvo u Budističkoj Psihologiji

    U budizmu, cjelokupno ljudsko iskustvo spada u pet nakupina, hrpa ili agregata (Five Aggregates, Five Skandhas).

    Ta je podjela vrlo usklađena s gornje opisanom – i znanstvenim koncenzusom. Općenito, različite se kategorije u njoj mogu poistovjetiti ili se njihovi zrcalni oblici mogu naći u podjelama koje proizlaze iz suvremenih znanstvenih spoznaja.


    Pet Skandha i povezanost s prethodnom podjelom iskustva:

    Tijelo (Rūpa)

    Predstavlja fizičko tijelo, osjetilne organe (vid, zvuk, miris, okus, dodir) i objekte koje oni percipiraju (vizualne, zvučne…)

    Ovo odgovara Osjetima

    Senzacije (Vedanā)

    Predstavljaju emocionalni ton koji prati iskustva, osjetilna i mentalna – ugodna, neugodna ili neutralna

    Ovo obuhvaćam pojmom Kvaliteta odnosno ton ili valencija

    Percepcije (prepoznavanje, Sañña)

    Označuju prepoznavanje i interpretaciju, davanje značenja osjetima, tjelesnim i mentalnim (npr. zvuk kao “pjevanje ptice” ili “glazba”, viđeni objekt kao “kamen”, dodir kao “tkanina”, “tvrdo”…

    Ovo djelomično obuhvaća misli, no ima drugačije značenje, više označava nesvjestan proces koji automatski prati osjete, kojim razumijemo svijet

    Mentalne formacije (misli, namjere, stavovi… Saṅkhāra)

    Obuhvaća misli, namjere, emocije i mentalne navike, koje oblikuju mentalno procesiranje, kako reagiramo na iskustva i mentalno doživljavamo sve situacije

    Ovo također uključuje misli, ali i cijelu domenu emocija / osjećaja i porive

    Svijest(i) (viññāṇa)

    Odnosi se na izravnu svjesnost – ono je što prethodi i omogućuje nam percepciju i doživljavanje ostalih agregata (elemenata).

    Ovisno o učenju razlikujemo različit broj (vrsta) svijesti – najmanje je 6 osnovnih – pet za svako osjetilno polje te šesta, umna svijest

    Ovo odgovara svijesti osjeta, svijest o mislima, itd.

    Kratak članak o Pet Skandha i umjetnoj inteligenciji.


    Primjena u Svakodnevnom Životu i Refleksiji na Događaje i Situacije

    Poznavati naše osobno ljudsko iskustvo kroz “osnovne građevne elemente” koji ga čine izuzetno je vrijedno. Ključno je imati na umu kako su ovo koncepti onoga što se iz trenutka u trenutak događa, i sada dok ovo čitamo.

    Upravo sada dok čitamo, mi:

    • Imamo određeni osjet (vizualni podražaj), vjerojatno neutralne kvalitete. Percipiramo tako organiziran podražaj kao tekst, interpretiramo ga kao članak na web stranici.
    • Vezano uz njega mogu se javiti misli, primjerice uspoređujemo ga s nečim što otprije znamo, razmišljamo o njemu, imamo poriv ustati se ili napraviti nešto drugo…
    • Uz sve to možemo i ne moramo biti svjesni svojeg tijela, položaja, zvukova, misli, raspoloženja… Sve se to neprekidno izmijenjuje kao sadržaj naše svijesti.

    Naravno, mi možemo u različitoj mjeri biti otvoreni za tu promjenu ili biti stopljeni s iskustvom, fiksirajući sebe u njemu, ne doživljavajući ga kao nešto što se na ovaj način izmijenjuje.

    Što smo otvoreniji prema iskustvu, to manje smo stopljeni s bilo kojim pojedinim elementom

    Što manje smo stopljeni, imamo više vremena promotriti što se doista događa i širi prostor mogućih odgovora.


    Samo Trenutak – Usporimo i Zapitajmo se

    Kako idemo kroz dan, može nam koristiti prisjetiti se promotriti događaje, situacije i naše reakcije na njih u vidu ove podjele.

    • Možda ova moja ponavljajuća misao nije apsolutna istina – samo mentalni događaj koji se uporno iznova javlja?
    • Neugodan osjet – možda možemo otvoriti se oko njega i uvidjeti da i drugi elementi iskustva već čekaju našu svijest, ako mi nismo fiksirani za taj osjet?
    • Reaktivna ljutnja na glasan, neočekivan zvuk – složen rezultat zvuka, kojem gotovo trenutačno pridodajemo neugodu, zatim ideju o izvoru i značenju zvuka, ljutnju, i krajnji poriv ili izravno ponašanje koje je rezultat te ljutnje?

    Vježbajući ovaj stav otvorenosti, dopuštanja i znatiželjnog istraživanja, povećavamo svoju psihološku fleksibilnost i umanjujemo dodatnu patnju.


    Polazna Točka Razumijevanja Sebe

    Ovaj tekst služi kao početna točka iz koje promatramo ljudsko iskustvo

    U budućim tekstovima, kroz integriranu perspektivu budističke psihologije i filozofije, znanstvenih spoznaja te psihoterapijskih pristupa, mnogo ćemo govoriti o našem iskustvu.

    Na koji način se ovi elementi povezuju, međusobno uzrokuju i uvjetuju, kako to utječe na naš doživljaj svijeta… I najvažnije, kako praksom, tehnikama i vježbama koje radimo možemo osobno dublje uvidjeti prirodu našeg iskustva.

    Time povećavamo svoju psihološku fleksibilnost, umanjujemo subjektivnu, psihološku patnju, povećavamo raspon mogućih odgovora, dovodimo se u poziciju mudrijeg odabira te ponašanja u skladu s našim vrijednostima.

    Možda oslabimo, a možda i potpuno uklonimo neke stare, opterećujuće, ukorijenjene obrasce.

    Druge znanstvene teorije i filozofske tradicije mogu drugačije strukturirati ljudsko iskustvo. To nužno ne znači neslaganje, već može biti rezultat različitog imenovanja.

    Istražimo svoje iskustvo i pokušajmo ga razumjeti na način opisan ispod u vlastitom životu.

    Zatim, uzmimo one dijelove koji nama rezoniraju, ili sve, a ostavimo za sada ono što nama osobno ne odgovara.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Sjedeća Meditacija

    Sjedeća Meditacija

    Sjedeća meditacija najčešći je oblik prakse meditacije. Neophodno je znati kako zauzeti kvalitetan položaj, neovisno o vrsti meditacije.

    Prije sjedenja ⏳🏡

    Odredimo vrijeme i mjesto

    Ne možemo uvijek utjecati na naše uvjete. Mnoga mjesta i gotovo bilo koje vrijeme mogu biti prikladni za praksu u nekom obliku. Ipak, nastojimo si za vježbu osigurati povoljne i podržavajuće uvjete koliko god je to moguće.

    Poželjno je da smo neometani tijekom meditacije. Uklonimo ili smanjimo vanjske podražaje – zvukove, mirise, prisutnost drugih…

    • Odlično mjesto je zasebna, mirna i tiha prostorija samo za tebe, s dijelom sobe posvećenim praksi; također je to osamljeno i mirno mjesto u prirodi ukoliko je prikladno za tvoj položaj sjedenja
    • Odlično vrijeme je ono u kojem ne očekujemo prekide i nećemo u pozadini uma ovisiti o vremenskom pritisku, izdvojeno kao vrijeme samo za tebe ☺️

    Odredimo podlogu i položaj 🌱

    • Stolica, klupica, jastuk za meditaciju, tlo s prostirkom…
      • Kamen, brežuljak u prirodi…
    • 📌 Položaj je važniji od podloge! Možemo osigurati pravilan stav bez obzira na to gdje i na čemu sjedimo. Dobar položaj je onaj koji zadovoljava glavne točke za održivost meditacije.

    Sjedeća meditacija na jastuku 🧘‍♂️🧎

    • Ako sjedimo na podu, jastuku i sl., strpljivo i pomno istražimo moguće položaje. Nastojimo zauzeti položaj u kojem možemo sjediti dovoljno dugo, razumno udobno i opušteno, bez velikog nakupljanja boli i pritiska.
    • Moguće da će nam trebati vrijeme da uvidimo koji položaj nogu nam najviše odgovara. Mogući su različiti položaji od jednostavnog križanja nogu i klečanja do niza tradicionalnih i tjelesno vrlo zahtjevnih položaja.
    • Još jedan položaj je klupica za meditaciju. Možemo je koristiti za klečanje umjesto jastuka. Kada smo u klečećem položaju, pronađimo dovoljnu visinu sjedišta kako bi leđa imala potporu i ne bismo naprezali natkoljenice.

    🔗 Odličan članak o svim položajima tijela


    Sjedeća meditacija na stolici

    Kada odabrati stolicu?

    • ✔️ Većina ljudi danas ne sjedi na podu, niti prekriženih nogu—stolica pruža poznatiji i pristupačniji način sjedenja.
    • ✔️ Može biti pristupačnija za leđa i koljena ako imamo ozljede ili takve tjelesne karakteristike.
    • ✔️ Položaj nogu na stolici ne zahtijeva križanje, što olakšava sjedenje.
    • ✅ Sasvim je u redu, valjano i kvalitetno prakticirati meditaciju na stolici.

    U nastavku opisujemo položaj sjedeće meditacije na stolici. Sve što sve odnosi na trup, leđa, ruke, glavu, vrat i oči jednako je primjenjivo i za sjedenje na jastuku ili bilo koji drugi sjedeći položaj.

    Jedina veća razlika jest u položaju nogu na jastuku, koji je određen vrstom položaja koji zauzimamo poput običnog križanja, burmanskog, tajlandskog, polu-lotosa, itd.


    Sjedeća meditacija: položaj tijela

    Visina sjedišta

    Namjestimo visinu stolice pomoću mehanizma, jastuka ili drugih pomagala. Ako smo niži, možemo staviti jastuk ili podlogu pod stopala.

    Visina je primjerena kada nam je stražnjica u ravnini ili blago povišena u odnosu na koljena. Ovo vrijedi općenito, a posebice za položaj meditacije.

    Noge

    • Neka su stopala u punom kontaktu s tlom.
    • Ukoliko imamo dovoljnu visinu sjedišta potkoljenice, koljena i natkoljenice će “odmarati” bez ikakve napetosti ili zatezanja – i to je glavni način kako da to postignemo.
    • Noge mogu biti šire ili uže ovisno o našoj građi tijela.

    Zdjelica

    • Pravi kut zdjelice i koljena je poželjan za ravnomjerno opterećenje i održavanje uspravnog stava tijela.
    • Blago podignuta i otvorena prema naprijed i dolje – olakšava držanje leža uspravnima prirodno, bez upotrebe mišića.
    • Pomaže sjedenje na prednjem rubu stolice, povišeno sjedište ili dodatna potpora stražnjice.

    Leđa

    • Neka leđa budu uspravna s kralježnicom u prirodnoj krivulji. Vodimo računa da nisu ukočena i da čim manje koristimo mišiće kako bismo održavali kralježnicu u uspravnom položaju.
    • Ovo može biti zahtjevno i stvar kontinuiranog pronalaska ravnoteže. Iznimno nam pomaže ostatak položaja ako je ispravan. Tako leđa sama nalaze dovoljno dobar položaj.
    • Ako ikako možemo, nemojmo se naslanjati. Neka su leđa slobodna od kontakta. Ako imamo bolove ili teškoće, sasvim je u redu da se naslonimo ili pomognemo jastučićem za leđa.

    Ruke

    • Ruke neka počivaju potpuno opuštene. To je najčešće dlanom u dlanu u krilu ili svakom rukom na pripadajućoj natkoljenici – dlanovima prema dolje ili gore, kako nam je udobnije.
    • Ispravan položaj ruku značajno doprinosi razvnoteži. Ako držimo ruke u krilu pomoći će nam da su na visini otprilike oko zdjelice ili trbuha. Ako su nam nisko tijelo bi nam moglo gubiti ravnotežu prema naprijed. Tome možemo doskočiti pomoću jastuka u krilu kao potpornja.

    Trbuh i prsa

    • Poželjno je da nam je trbuh opušten i nesputan – ovo postižemo spontano uz ispravan položaj zdjelice.
    • Prsa neka su otvorena i uspravna koliko moguće, s ramenima opuštenim i spuštenim kako bi prsa bila slobodna i “isprsena”.

    Vrat i glava

    • Vrat i glava mogu biti najviše izazovni dijelovi za održavanje uspravnosti. Ponovno, iznimno pomaže ispravna visina sjedišta i nagib zdjelice, koji utječu na čitavu kralježnicu. Ne moramo se siliti držati glavu fiksno i ravno, neka bude uspravna koliko je moguće.
    • Bradu možemo malu uvući da uspravimo vrat, a uspravnost glave osjetiti tako da nam pogled pada ravno u visini očiju (bez da mičemo oči).

    Oči

    • Oči možemo držati otvorene ili ih zatvoriti.
    • Ako su zatvorene, istražimo pritišćemo li ih i slobodno popustimo. Dovoljno je da kapci lagano prekrivaju oči.
    • Ako su otvorene, gledat ćemo bez fokusa, u jednu odnosno “nijednu” točku. Ostavimo oči da počivaju, ne koristimo ih, neka izgube fokus.
    • Ako smo pospani može nam pomoći širom otvoriti oči i gledati jednu točku usredotočeno, uz pažnju i budnu svjesnost o tome da gledamo.

    Budnost i opuštenost 🌿

    Koji god položaj zauzimamo za sjedeću meditaciju, glavna nit vodilja neka nam budu dva stava: budnost i opuštenost.

    Budnost potičemo uspravnim položajem:

    • leđa
    • čelo koje gleda naprijed
    • poduprte ruke
    • ispravan položaj zdjelice

    Opuštenost potičemo:

    • ne prekomjernim natezanjem zglobova
    • ne korištenjem mišića, tetiva

    Ovisno o našem tijelu i mentalnom stanju, nekad ćemo se više uspraviti, nekad si dopustiti blagu pogrbljenost — i to je u redu.

    Napravimo najbolje što možemo uzimajući u obzir oba aspekta.


    Ulazak i izlazak iz meditacije 🌀

    Za kraj jedna važna poruka:

    Položaj jest praksa

    Svaki puta kada ulazimo u meditaciju:

    • Započnimo ondje gdje započinje i ovaj tekst – prije sjedenja
    • Sjetimo se uzeti vremena za povezivanje sa svojim položajem, čak i kod vrlo kratke vježbe

    Svaki puta kada završavamo meditaciju:

    • Neka promjena položaja bude polagana, svjesna i namjerna
    • Naša iduća aktivnost nastavak prakse, barem na trenutak

    Prije pokreta:

    • Postupno promijenimo položaj, aktivirajmo tijelo
    • Budimo svjesni poriva i odluke da se pomaknemo
    • Pokrenimo prvo malo: stopala, dlanove, vrat, gornji dio trupa

    Upornost i konzistentnost pri ulasku i izlasku iz meditacije ojačavaju pozitivnu naviku i prijenos prisutnosti iz sjedenja u narednu aktivnost.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Progresivna Mišićna Relaksacija – Vodič Kroz Vježbu

    Progresivna Mišićna Relaksacija – Vodič Kroz Vježbu

    Progresivna Mišićna Relaksacija s Uputama

    Progresivna mišićna relaksacija (PMR) razvijena je početkom 20. stoljeća od strane dr. Edmunda Jacobsona, koji je u svojoj kliničkoj praksi uočio povezanost između napetosti mišića i psihičke nelagode. Temeljna ideja bila je i jednostavna i vrlo značajna: svjesno opušteno tijelo podržava opušten um.

    U suvremenom ubrzanom svijetu tijelo često ostaje zanemareno van svijesti, dok um hirovito prelazi s misli na misao, održavajući i uzrokujući dodatnu napetost i psihološku patnju.

    PMR je znanstveno dokazano vrlo učinkovit način usporavanja, smanjenja stresa, anksioznosti i depresivnosti. Vježba ne traži nikakve posbne uvjete ni opremu — samo namjeru, nježnost, vrijeme i pažnju za sebe.

    PMR se oslanja na kontakt s tijelom kao primarnu metodu za opuštanje. Kroz sekvencijalnu napetost i opuštanje mišićnih skupina, aktiviramo parasimpatički živčani sustav — onaj koji potiče regeneraciju, mir, odmor i oporavak.


    Povezanost s mindfulness praksom

    PMR se prirodno uklapa u praksu svjesnosti (mindfulness). Iako nije mindfulness vježba u uže smislu, izvrsno podupire razvoj svjesnosti tijela, istraživanje granica i vraća nas u ovdje i sada.

    Potiče aktivnu prisutnost u tijelu bez analize, prosudbe ili pokušaja promjene unutarnjih stanja. Umjesto da “mijenjamo” kako se osjećamo, učimo biti s onim što jest, i kroz pažljiv fizički susret dopuštamo tijelu da se otpusti — a zatim i umu.

    Na taj način, PMR nije samo metoda opuštanja već podrška u utjelovljenju iskustva – prepoznavanju obrazaca misli i regulaciji emocija.

    U mindfulness kontekstu, PMR se može koristiti kao uvod u formalnu meditaciju — osobito kada smo napeti, mentalno uznemireni ili ubrzani ili nam je meditacija “previše spora” za trenutno stanje uma.


    Kontraindikacije i mjere opreza!

    PMR NIJE preporučena između ostalog ako:

    1. imaš intenzivne bolove u mišićima, zglobovima
    2. imaš značajnija srčanja stanja koja traže mirovanje
    3. Imaš izražene teškoće s disanjem
    4. si trenutno u trudnoći
    5. Imaš iskustvo paničnih napadaja*

    * Progresivna mišićna relaksacija može biti učinkovita u smanjenju učestalosti i intenziteta napadaja panike. No, može biti i ugrožavajuća te potaknuti njihov nastanak. Ne preporučam da je izvodiš sam/a već jedino uz stručnu osobu, vođenje i procjenu primjerenosti ako imaš ovo ili bilo kakvo srodno iskustvo.

    Ako u bilo kojem dijelu vježbe osjećaš intenzivnu nelagodu i snažan poriv da prekineš ili se ne osjećaš dobro, molim te smjesta prekini vježbu i nemoj je nastavljati osim u konzultaciji sa stručnom osobom.


    Prije početka

    Ovdje je pregled tijela s osnovnim skupinama, a njima možeš po svom osjećaju dodati i druge, manje skupine mišića ukoliko ti to odgovara, vodeći uvijek računa o vlastitoj dobrobiti, opuštenosti, i osjećanju no ne forsiranju granica.

    Svaki dio tijela poželjno je direktno osjetiti, iskusiti osjet napetosti i opuštanja. Ako ti je bilo koji dio tijela doista teško ispravno napeti ili ne osjećaš znatnu promjenu nakon opuštanja, možeš se pomoći i vizualizacijom (zamišljanjem) tog dijela tijela kako se širi, postaje mekan i lak. No važno je znati kako si zamišljanje i osjećanje dvije vrlo različite stvari.

    Postupak

    1. Za početak nekoliko puta duboko abdominalno (iz trbuha) udahni, lagani izdahni. Dok izdišeš osjeti kako napetost iz cijelog tijela lagano odlazi. Dopusti joj, koliko možeš, bez “forsiranja” opuštanja.

    Možeš si reći ,udah’ na udah i ‘izdah’ na izdah kako bi pratio cijelu duljinu ritma disanja.

    2. Čvrsto stisni šake. Drži ih napete 7 do 10 sekundi, a zatim ih opuštaj 15 do 20 sekundi.

    Ovaj osnovni postupak primijenit ćeš i za sve ostale skupine mišića.

    3. Napni bicepse stiščući podlakticu prema ramenima “praveći mišiće” s obje ruke. Drži…drži…drži… i zatim opusti.

    4. Napni tricepse – mišiće na donjoj strani nadlaktice – raširi ruke u razini ramena i okreni laktove prema gore. Zadrži… i opusti.

    5. Napni mišiće čela tako da podigneš obrve što više možeš. Zadrži… i opusti. Osjeti kako tvoji mišići čela postaju mekani i kako se opuštaju.

    6. Napni mišiće oko očiju tako da čvrsto zažmiriš. Zadrži… i opusti. Budi svjestan/na osjećaja duboke opuštenosti kako se širi u području oko očiju.

    7. Napni čeljust tako da što više otvoriš usta i rastegneš mišiće oko čeljusti. Zadrži… i opusti. Neka se tvoje usne lagano razdvoje i neka čeljust bude labava.

    8. Napni mišiće vrata tako da nagneš glavu što više unatrag, kao da želiš glavom dodirnuti leđa (nježno i polagano, do one mjere koja ne prelazi granice boli i istezanja za tebe!). Obrati pažnju na napetost mišića u svom vratu. Zadrži… i opusti. Kako je ovo područje obično vrlo napeto, ovaj postupak ponovi dvaput.

    9. Nekoliko puta duboko udahni i osjeti težinu svoje glave kako pritiska podlogu o koju je naslonjena. Pritisni glavom podlogu i opusti.

    10. Podigni ramena uz vrat kao da želiš dodirnuti uši. Zadrži… i opusti.

    11. Napni mišiće oko lopatica gurajući ramena unazad kao da želiš spojiti lopatice. Zadrži napetost u lopaticama… i opusti. (Ovo područje je također vrlo često napeto i ukočeno, stoga poželjno ponoviti dvaput).

    12. Napni mišiće prsiju tako da duboko udahneš. Zadrži dah 10 sekundi… i polako opusti. Osjeti kako s izdisanjem odlazi sva napetost iz područja prsiju.

    13. Napni mišiće trbuha uvlačenjem trbuha. Zadrži… i opusti. Osjeti kako se val relaksacije širi oko tvojeg trbuha.

    14. Napni donji dio leđa tako da ga podigneš u luk (ne raditi to ukoliko postoji bol u leđima, oprezno). Zadrži… i opusti.

    15. Napni stražnjicu tako da polovice stiskaš jednu uz drugu. Zadrži… i opusti. Osjeti kako okolni mišići postaju mekani i labavi.

    16. Stisni mišiće natkoljenica sve do koljena (primjerice pritiskom nogu o pod dok sjediš, ili dizanjem obje noge paralelno s tlom ako ležiš). Zadrži… i opusti. Osjeti kako se mišići natkoljenica olabavljuju i opuštaju.

    17. Napni mišiće listova nogu, tako da primičeš nožne prste gore, k tijelu (oprezno kako ne bi izazvalo grčeve). Zadrži… i opusti.

    18. Napni svoja stopala tako da istegneš i raširiš nožne prste (možeš ih i sakupiti prema unutra, kao šaku). Zadrži… i opusti.

    19. Mentalno obuhvati cijelo svoje tijelo, dajući si vremena da osjetiš koji god dio možeš. Ako je neki dio tijela i nadalje napet, ponovi jedan ili dva ciklusa za tu grupu mišića.

    20. Sada zamisli kako se val opuštanja polako širi po cijelom tijelu, počinjući od glave i kako se postupno širi u svaki mišić tvojeg tijela, sve do nožnih prstiju.


    Dobrobiti i Samostalna Vježba

    Ovaj postupak trebao bi trajati 20 – 30 minuta u početku, dok se vremenom i praksom može skratiti na 15 – 20 minuta.

    Redovitim vježbanjem, progresivna mišićna relaksacija dovodi do značajnog smanjenja razine opće anksioznosti. No, njezina svrha je opuštanje i povezivanje s tijelom, a ne testiranje granica. Stoga joj pristupi samo ako se osjećaš dovoljno ugodno i sigurno.

    Gornju vježbu možeš za samog sebe snimiti, tako da na početku samog sebe vodiš verbalno. S navikom se vježba može raditi i bez ikakvih uputa, po sjećanju/iskustvu. Odaberi vođeni ili samostalni oblik ovisno o tome što ti više odgovara.

    Svakodnevno postupno mišićno opuštanje dokazano umanjuje utjecaje tjeskoba, pretjerane zabrinutosti, razdražljivosti, nestrpljivosti, fizičkog i mentalnog nemira.

    Samim time, ono omogućuje da se više uživa u životu – ovdje i sada.

    Opuštajući svoje tijelo, opuštamo svoj um.

    Opuštajući um, nalazimo utočište u sadašnjem trenutku.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻