Oznaka: stres i napetost

  • Body Scan (Pregled Tijela)

    Body Scan (Pregled Tijela)

    Body scan (pregled tijela) temeljna je i istovremeno vrlo duboka mindfulness praksa kojom um vraćamo u tijelo.


    Body scan – Podsjetnik Prije Prakse

    Molim te, sjeti se voditi brigu o sebi. To znači napraviti vježbu na način koji je tebi prikladan, izvediv i udoban s u ovom trenutku.

    Pokušaj naći ravnotežu između udobnosti i ugodnosti te izazovnosti i stupnja novog iskustva kojem se otvaraš

    Nekad je ovo vrlo zahtjevna praksa. Ako te nešto boli, psihički ili fizički opterećuje sada, mekši i blaži pristup je dovoljan – to je čin brige i suosjećanja prema sebi. Nemoj se mučiti.

    S druge strane, ako se osjećaš spremno ući dublje, daj si vremena i dopusti si odvažiti se na malo izravnije iskustvo, malo veću budnost, malo dulju vježbu, kako bi nježno i odlučno dotaknuo svoje granice i ono što leži onkraj njih.


    Body Scan i Opuštanje

    Pregled tijela nije vježba opuštanja, uspavljivanja ili zaspivanja.

    Možemo je nekad uspješno koristiti i za usnivanje –  ulazak u san ovim putem nekad je mnogo kvalitetniji od načina na koje inače zaspivamo – i može biti iznimno korisna u toj funkciji.

    No, to je primarno vježba svjesnosti. Važno je biti iskren i jasan s namjerom s kojom pristupamo vježbi:

    • Za razvoj dublje povezanosti s tijelom, budnost je neophodna, kao u svakoj meditaciji
    • Ako je koristimo za pomoć u opuštanju, i to je u redu!

    Body Scan – Priprema za Praksu 🧘‍♀️

    Ovdje su upute za pregled tijela u ležećem položaju. Postupak je isti neovisno o položaju. Upute za sjedeći položaj nađi na mojoj objavi o sjedećoj meditaciji.

    Lezimo na leđa, ravno i opušteno, poželjno na udobnu i stabilnu, čvrstu podlogu.

    Odličan izbor ukoliko nam tijelo to dopušta je tlo, bio to goli pod ili tepih, deka ili prostirka za mekoću i toplinu.

    To mogu biti i ležaj ili krevet. Nastojimo ne biti na previše mekanom ležaju kako bismo održali budnost i jasnoću uma.

    Možemo staviti jastučić pod glavu, možemo i ležati potpuno ravno kako bi se naš vrat mogao opustiti.


    🌿 Položaj Tijela

    Ruke i noge možemo ostaviti da mirno leže pokraj tijela, opušteno, ravno no ne na silu ispruženo – bez da ih “držimo”. Kao da ležimo na plaži i upijamo sunce ili promatramo nebeski svod s livade, prirodno, potpuno se predajući. Izdahnimo.

    • Sva četiri uda neka mirno počivaju sa strane
    • Dlanovi mogu biti okrenuti prema gore ili dolje
    • Noge položene šire od širine ramena, spontano i udobno

    Ovako ležeći, osjetimo polako i pažljivo dodir svih dijelova tijela s podlogom. To mogu biti:

    • pete
    • listovi
    • stražnjica
    • leđa
    • ramena
    • vrh zadnjeg dijela glave

    Ako osjetimo napetost ili neudobnost, slobodno se namjestimo i nađimo položaj u kojem možemo ostati naredno vrijeme bez neprekidnih prekida ako je moguće.


    🛏️ Budnost i Udobnost

    Ako nam se brzo počinje spavati, moguće nam je podloga suviše udobna, ili smo vrlo umorni. Pokušajmo kada smo odmorniji, ili na tvrđoj podlozi. Možda ćemo ovu metodu i namjerno koristiti za lakše zaspivanje — i to je u redu.

    Takav dubok odmor može biti korisniji od nemirnog sna. Tada budimo svjesni da nismo svjesno iskusili tijelo, već mu dopustili da se odmori. Uglavnom to i jest preduvjet dubljeg ulaska u tijelo.


    🔄 Tijek Meditacije

    Kada smo zauzeli položaj i uspostavili početnu svjesnost tijela, počinjemo lagano usmjeravati pažnju na pojedine dijelove.

    Ovaj postupak isti je i ako sjedimo ili čak stojimo.

    • Odabiremo smjer: od stopala prema glavi ili obratno
    • Usmjeravamo pažnju kao reflektor, ostajemo uz taj svaki dio tijela, izravno osjećajući
    • Tijelo prirodno diše, trbuh se diže i spušta u svom ritmu

    Istražujemo polako i postupno, u skladu s vođenom praksom ili samostalno, uz strpljenje i nježnost, prisutni.

    Nastojimo ne stalno pomicati tijelo – mirnoća je važan aspekt prakse. Ako se trebamo pomaknuti, učinimo to svjesno i nježno.

    Oči zatvorimo ili opustimo pogled neusredotočeno u jednu točku ispred nas.


    🧍 Dijelovi tijela

    Redoslijed prakse može biti:

    • Stopala (donji i gornji dio, prsti)
    • Gležnjevi
    • Listovi
    • Koljena
    • Natkoljenice
    • Stražnjica
    • Zdjelica (sa svih strana)
    • Trbuh
    • Prsa
    • Donji dio leđa
    • Kralježnica
    • Gornji dio leđa
    • Šake i prsti
    • Ruke
    • Ramena
    • Vrat
    • Lice, pojedini mišići
    • Korijen kose i vrh glave

    Razinu detalja i usredotočenosti uvijek prilagođavamo iskustvu i trenutnom stanju.

    Nekad to znači obuhvaćati široke dijelove tijela i kraće se povezivati s njima. Nekad ulaziti u finije osjete sitnih dijelova tijela.

    “Naprednije” razine prakse mogu uključivati:

    • unutarnje organe
    • krvotok
    • mikropokrete
    • dah u različitim dijelovima tijela

    ⏳ Trajanje

    • Kratka verzija: 5–10 minuta
    • Duboka praksa: do 60 minuta
    • Uobičajena, preporučena praksa: 20–30 minuta

    Trajanje ovisi o vremenu, kapacitetima i iskustvu. “Cilj” je iskustveno upoznavanje tijela te vraćanje uma tijelu – ne forsiranje granica ili naprezanje uslijed suviše ambicioznih nastojanja.


    🎧 Vođeno i Samostalno

    Za početak svakako predlažem raditi vođenu meditaciju više puta (pa čak tjednima ili mjesecima ako smo redoviti) kako bismo je “naučili” i dovoljno iskustveno proživjeli da je možemo samostalnije izvoditi. Nakon toga možemo:

    • nastaviti s vođenim uputama
    • voditi sami sebe unutarnjim monologom kroz postupak
    • jednostavno izvoditi pregled tijela izravno i samostalno

    Odaberimo ono što nam je primjereno, izazovno ali ne obeshrabrujuće.

    Nema ništa manjkavo u korištenju vođenih meditacija – dapače, za body scan vođena praksa može biti posebno vrijedna za održavanje budnosti i prisutnosti.

    Želiš vođenu praksu? Posluži se mojom kratkom i potpunom meditacijom



    🔁 Lutanje Uma

    Prema lutanju uma odnosimo se kao i u drugim meditacijama. Nastojimo:

    • Prepoznati (lutanje uma – da smo se izgubili)
    • (opcionalno) Imenovati (gdje je otišao – brige, komentari…)
    • Otpustiti (pojavu za kojom je odlutao)
    • Vratiti (strpljivo ponovno preusmjeriti pažnju na objekt)

    Kako pristupamo vlastitom umu jest bit meditacije.

    Lutanje uma nije greška već glavni materijal za praksu

    Više o tome u drugim tekstovima, zvučnim zapisima i zajedničkom radu — uz mirnu radost 🙂


    Izravno Iskustvo Tijela i Pomoćne Tehnike

    Body scan podrazumijeva izravno i neposredno iskustvo tijela. To znači ući u tijelo ne zamišljati ga, projicirati ili vizualizirati, već doživjeti osjete pojedinog dijela kakvi jesu, u ovom trenutku.

    Pri tome je važno imati na umu iduće:

    • Neke dijelove tijele ne osjetimo – nekad mnoge. U redu je ne osjetiti neki dio tijela
      • Ne nastojimo proizvesti osjet → budimo svjesni neutralnosti, znajući da je naš um i dalje prisutan
    • Prisutan je suptilan osjet → pratimo njegovu pojavu, moguće primjene i nestajanje
    • Doživljavamo intenzivan naoko stalan osjet → možemo ući dublje u njega i otvoriti mu se bez otpora; ili otpustiti pažnju ako je previše neugodan
    • Ako nam je teško povezati se s tijelom → vizualizacija ili “disanje u dio tijela” mogu biti pomoćne tehnike
      • Važno je ipak primijetiti razliku zamišljanja i osjeta!

    💨 “Disanje u” Dio Tijela

    Nekima pomaže upariti udah i izdah sa svjesnošću tijela. Na svaki udah, možemo zamisliti kako ulazi ne samo u nosnice, grlo, pluća, već nastavlja upravo u onaj dio tijela na koji se usmjeravamo. I zatim na izdah pratimo ga kako izlazi van iz tog dijela tijela.

    Ovo može biti zbunjujuće, ali i od pomoći – ovisi kako nam odgovara, možemo pokušati.


    Zahvalnost i Nježnost Prema Tijelu

    Ako nam je teško osjetiti određeni dio tijela, ili um intenzivno luta, možemo mentalno obuhvatiti svaki dio tijela nježnošću:

    • “Kako ste sada, moja stopala?”
    • “Kako si, moje srce?”
    • “Ovdje sam za vas, drage oči”

    Ove rečenice možemo izgovarati ili naprosto unijeti unutarnji stav zahvalnosti, radosti i ljubaznosti prema tijelu.

    Možemo također slati pozitivne poruke tijelu – poželjeti mir, udobnost i zdravlje svakom dijelu tijela.

    Ovo pomaže kontaktu s tijelom i istovremeno jača suosjećanje prema sebi. Otvaramo prostor nježnosti i prijateljske ljubavi, koju potom možemo lakše prenijeti i drugima.

    Ako se ovakav osjećaj nježnosti čini neiskren — to je potpuno prirodno. Malo nas ima tu naviku. Budimo blagi. Ako se pojavi krivnja, žalost ili frustracija, dopustimo si postupnost. Pristup prilagođavamo trenutnom stanju.


    Body Scan – Početna i Vrlo Duboka Praksa

    Raspon vježbe pregleda tijela je golem…

    …od prvog kontakta s tijelom, preko dubljeg opuštanja, do istinske utjelovljenosti i jedinstva tijela, daha i uma

    Kao vježba osvještavanja i mindfulness praksa ona se smatra temeljnom, no važno je razumjeti kako to ne znači da je jednostavna. Upravo suprotno. Zašto?

    1. Čitav proces lutanja uma nije ništa drugo do li rezultat odvojenosti uma i tijela.
      • Stoga, vraćanje uma tijelu – kao u pregledu tijela – “početak je i kraj” prakse
    2. Tijelo nosi živa sjećanja svih iskustava koje smo prošli, često na duboko nesvjesnoj razini,
      • Bolna, traumatska, neprorađena iskustva mogu ostati pohranjena duboko u tijelu – i početi izranjati na površinu praksom pregleda tijela
    3. Tijelo je fizički spremnik mentalnih stanja
      • Stres, napetost, anksioznost i uznemirenost uma često su odraženi u tijelu. To počinjemo osjećati tek kad si dopustimo povezati se – nekad je proces vrlo neugodan, intenzivan, s mnogo otpora tijela i uma

    Radi svega ovoga, važno je voditi računa o sebi.

    Ako osjetimo preplavljenost ili preveliki intenzitet iskustva, najbolje što možemo učiniti jest prilagoditi ili prekinuti praksu.

    To nije znak odustajanja, već upravo samo-suosjećanja i dopuštanja sebi da trenutno činimo onoliko koliko možemo


    Bol, nelagoda, utrnulost…

    Moguće je da se jave različiti neugodni osjeti tijekom pregleda tijela. Bolovi, napetosti, utrnulosti, pritisci…

    Mindfulness pristup uvijek njeguje ravnotežu između nježnog i odlučnog istraživanja granica te suosjećanja i ne-forsiranja. 

    Ako je neugoda blaga ili umjerena – bol, svrbež, vrućina, hladnoća, štogod to bilo… Možemo to iskoristiti kao priliku da istražimo to iskustvo na drugačiji način nego što to inače činimo. Obično uglavnom umanjujemo nelagodu čim je osjetimo. Mindfulness nas poziva da otvorimo malo veći prostor i osjetimo to iskustvo malo izravnije.

    Ako nas intenzivnija nelagoda odvlači od drugih dijelova tijela, to je pak prilika da prakticiramo povezanost s drugim dijelovima unatoč određenoj distrakciji.

    Naposljetku, ako je previše intenzivno svjesno napuštamo taj dio tijela ili cijelu praksu i vraćamo se kada se osjećamo spremnima.


    Pristup Samopodrške i Samosuosjećanja

    Umjesto prosudbi („ovo ne osjećam“, „ovo je dosadno“, “uopće mi ne ide!”…), njegujemo stav otvorenog istraživanja tijela.

    Nema ispravnog i pogrešnog načina da se osjećamo, da nešto činimo. Jedino potrebno je uvijek iznova, najbolje što možemo, vratiti se pojedinom dijelu tijela i izravno ga osjećati. Bez očekivanja.

    Prosudbe će se naravno javljati, nekad neprestano. Možemo ih zamijetiti kao lutanje misli, prepoznati kada se jave, nježno otpustiti i zatim vratiti se natrag tijelu. Ono što želimo izbjeći je “kritiziranje radi kritiziranja”.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Progresivna Mišićna Relaksacija – Vodič Kroz Vježbu

    Progresivna Mišićna Relaksacija – Vodič Kroz Vježbu

    Progresivna Mišićna Relaksacija s Uputama

    Progresivna mišićna relaksacija (PMR) razvijena je početkom 20. stoljeća od strane dr. Edmunda Jacobsona, koji je u svojoj kliničkoj praksi uočio povezanost između napetosti mišića i psihičke nelagode. Temeljna ideja bila je i jednostavna i vrlo značajna: svjesno opušteno tijelo podržava opušten um.

    U suvremenom ubrzanom svijetu tijelo često ostaje zanemareno van svijesti, dok um hirovito prelazi s misli na misao, održavajući i uzrokujući dodatnu napetost i psihološku patnju.

    PMR je znanstveno dokazano vrlo učinkovit način usporavanja, smanjenja stresa, anksioznosti i depresivnosti. Vježba ne traži nikakve posbne uvjete ni opremu — samo namjeru, nježnost, vrijeme i pažnju za sebe.

    PMR se oslanja na kontakt s tijelom kao primarnu metodu za opuštanje. Kroz sekvencijalnu napetost i opuštanje mišićnih skupina, aktiviramo parasimpatički živčani sustav — onaj koji potiče regeneraciju, mir, odmor i oporavak.


    Povezanost s mindfulness praksom

    PMR se prirodno uklapa u praksu svjesnosti (mindfulness). Iako nije mindfulness vježba u uže smislu, izvrsno podupire razvoj svjesnosti tijela, istraživanje granica i vraća nas u ovdje i sada.

    Potiče aktivnu prisutnost u tijelu bez analize, prosudbe ili pokušaja promjene unutarnjih stanja. Umjesto da “mijenjamo” kako se osjećamo, učimo biti s onim što jest, i kroz pažljiv fizički susret dopuštamo tijelu da se otpusti — a zatim i umu.

    Na taj način, PMR nije samo metoda opuštanja već podrška u utjelovljenju iskustva – prepoznavanju obrazaca misli i regulaciji emocija.

    U mindfulness kontekstu, PMR se može koristiti kao uvod u formalnu meditaciju — osobito kada smo napeti, mentalno uznemireni ili ubrzani ili nam je meditacija “previše spora” za trenutno stanje uma.


    Kontraindikacije i mjere opreza!

    PMR NIJE preporučena između ostalog ako:

    1. imaš intenzivne bolove u mišićima, zglobovima
    2. imaš značajnija srčanja stanja koja traže mirovanje
    3. Imaš izražene teškoće s disanjem
    4. si trenutno u trudnoći
    5. Imaš iskustvo paničnih napadaja*

    * Progresivna mišićna relaksacija može biti učinkovita u smanjenju učestalosti i intenziteta napadaja panike. No, može biti i ugrožavajuća te potaknuti njihov nastanak. Ne preporučam da je izvodiš sam/a već jedino uz stručnu osobu, vođenje i procjenu primjerenosti ako imaš ovo ili bilo kakvo srodno iskustvo.

    Ako u bilo kojem dijelu vježbe osjećaš intenzivnu nelagodu i snažan poriv da prekineš ili se ne osjećaš dobro, molim te smjesta prekini vježbu i nemoj je nastavljati osim u konzultaciji sa stručnom osobom.


    Prije početka

    Ovdje je pregled tijela s osnovnim skupinama, a njima možeš po svom osjećaju dodati i druge, manje skupine mišića ukoliko ti to odgovara, vodeći uvijek računa o vlastitoj dobrobiti, opuštenosti, i osjećanju no ne forsiranju granica.

    Svaki dio tijela poželjno je direktno osjetiti, iskusiti osjet napetosti i opuštanja. Ako ti je bilo koji dio tijela doista teško ispravno napeti ili ne osjećaš znatnu promjenu nakon opuštanja, možeš se pomoći i vizualizacijom (zamišljanjem) tog dijela tijela kako se širi, postaje mekan i lak. No važno je znati kako si zamišljanje i osjećanje dvije vrlo različite stvari.

    Postupak

    1. Za početak nekoliko puta duboko abdominalno (iz trbuha) udahni, lagani izdahni. Dok izdišeš osjeti kako napetost iz cijelog tijela lagano odlazi. Dopusti joj, koliko možeš, bez “forsiranja” opuštanja.

    Možeš si reći ,udah’ na udah i ‘izdah’ na izdah kako bi pratio cijelu duljinu ritma disanja.

    2. Čvrsto stisni šake. Drži ih napete 7 do 10 sekundi, a zatim ih opuštaj 15 do 20 sekundi.

    Ovaj osnovni postupak primijenit ćeš i za sve ostale skupine mišića.

    3. Napni bicepse stiščući podlakticu prema ramenima “praveći mišiće” s obje ruke. Drži…drži…drži… i zatim opusti.

    4. Napni tricepse – mišiće na donjoj strani nadlaktice – raširi ruke u razini ramena i okreni laktove prema gore. Zadrži… i opusti.

    5. Napni mišiće čela tako da podigneš obrve što više možeš. Zadrži… i opusti. Osjeti kako tvoji mišići čela postaju mekani i kako se opuštaju.

    6. Napni mišiće oko očiju tako da čvrsto zažmiriš. Zadrži… i opusti. Budi svjestan/na osjećaja duboke opuštenosti kako se širi u području oko očiju.

    7. Napni čeljust tako da što više otvoriš usta i rastegneš mišiće oko čeljusti. Zadrži… i opusti. Neka se tvoje usne lagano razdvoje i neka čeljust bude labava.

    8. Napni mišiće vrata tako da nagneš glavu što više unatrag, kao da želiš glavom dodirnuti leđa (nježno i polagano, do one mjere koja ne prelazi granice boli i istezanja za tebe!). Obrati pažnju na napetost mišića u svom vratu. Zadrži… i opusti. Kako je ovo područje obično vrlo napeto, ovaj postupak ponovi dvaput.

    9. Nekoliko puta duboko udahni i osjeti težinu svoje glave kako pritiska podlogu o koju je naslonjena. Pritisni glavom podlogu i opusti.

    10. Podigni ramena uz vrat kao da želiš dodirnuti uši. Zadrži… i opusti.

    11. Napni mišiće oko lopatica gurajući ramena unazad kao da želiš spojiti lopatice. Zadrži napetost u lopaticama… i opusti. (Ovo područje je također vrlo često napeto i ukočeno, stoga poželjno ponoviti dvaput).

    12. Napni mišiće prsiju tako da duboko udahneš. Zadrži dah 10 sekundi… i polako opusti. Osjeti kako s izdisanjem odlazi sva napetost iz područja prsiju.

    13. Napni mišiće trbuha uvlačenjem trbuha. Zadrži… i opusti. Osjeti kako se val relaksacije širi oko tvojeg trbuha.

    14. Napni donji dio leđa tako da ga podigneš u luk (ne raditi to ukoliko postoji bol u leđima, oprezno). Zadrži… i opusti.

    15. Napni stražnjicu tako da polovice stiskaš jednu uz drugu. Zadrži… i opusti. Osjeti kako okolni mišići postaju mekani i labavi.

    16. Stisni mišiće natkoljenica sve do koljena (primjerice pritiskom nogu o pod dok sjediš, ili dizanjem obje noge paralelno s tlom ako ležiš). Zadrži… i opusti. Osjeti kako se mišići natkoljenica olabavljuju i opuštaju.

    17. Napni mišiće listova nogu, tako da primičeš nožne prste gore, k tijelu (oprezno kako ne bi izazvalo grčeve). Zadrži… i opusti.

    18. Napni svoja stopala tako da istegneš i raširiš nožne prste (možeš ih i sakupiti prema unutra, kao šaku). Zadrži… i opusti.

    19. Mentalno obuhvati cijelo svoje tijelo, dajući si vremena da osjetiš koji god dio možeš. Ako je neki dio tijela i nadalje napet, ponovi jedan ili dva ciklusa za tu grupu mišića.

    20. Sada zamisli kako se val opuštanja polako širi po cijelom tijelu, počinjući od glave i kako se postupno širi u svaki mišić tvojeg tijela, sve do nožnih prstiju.


    Dobrobiti i Samostalna Vježba

    Ovaj postupak trebao bi trajati 20 – 30 minuta u početku, dok se vremenom i praksom može skratiti na 15 – 20 minuta.

    Redovitim vježbanjem, progresivna mišićna relaksacija dovodi do značajnog smanjenja razine opće anksioznosti. No, njezina svrha je opuštanje i povezivanje s tijelom, a ne testiranje granica. Stoga joj pristupi samo ako se osjećaš dovoljno ugodno i sigurno.

    Gornju vježbu možeš za samog sebe snimiti, tako da na početku samog sebe vodiš verbalno. S navikom se vježba može raditi i bez ikakvih uputa, po sjećanju/iskustvu. Odaberi vođeni ili samostalni oblik ovisno o tome što ti više odgovara.

    Svakodnevno postupno mišićno opuštanje dokazano umanjuje utjecaje tjeskoba, pretjerane zabrinutosti, razdražljivosti, nestrpljivosti, fizičkog i mentalnog nemira.

    Samim time, ono omogućuje da se više uživa u životu – ovdje i sada.

    Opuštajući svoje tijelo, opuštamo svoj um.

    Opuštajući um, nalazimo utočište u sadašnjem trenutku.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u svakodnevnom životu znači unijeti usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentraciju u aktivnosti i poslove van meditacije. Biti prisutan/na za sadašnji trenutak.

    Ovaj opsežni članak tvoja je referentna točka za mindfulness u svakodnevnom životu – kako ispravno prakticirati van meditacije?

    Neformalna Mindfulness Praksa 🌿

    Svjesna prisutnost i pomna pažnja u svakodnevnom životu

    Neformalna mindfulness praksa znači prenijeti namjeru i stavove iz meditacije u svakodnevne aktivnosti.

    Cilj je prepoznati kada um radi na „autopilotu” i nježno ga vratiti na ono što osjetimo i radimo upravo sada.

    Kada hodamo, samo hodamo. Kada jedemo, samo jedemo.

    Ovo su 4 glavna elementa svjesne prisutnosti. Nisu nužno poredani u nizu, iako bar u početku slijede takav redoslijed, oni su snažno međusobno povezani i svaki utječe na preostala tri:

    Usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentracija

    Zaronimo i proučimo ova četiri stupa na kojima temeljimo svjestan način života, unoseći stabilnost, mir, radost i zahvalnost.

    Za praktične savjete implementacije mindfulnessa kroz dan, posjeti ovaj zanimljiv članak!


    Usporavanje 🕰️

    Usporavanje je prvi preduvjet svjesne prisutnosti. Kako bismo uopće mogli razlikovati automatski pilot od svjesne prisutnosti, prvo moramo malo usporiti.

    Primjer: Dok čekamo da voda na kuhalu zagrije, pratimo valove zvuka i osjet daha, stojeći, osjećajući tijelo, bivajući sa žuborenjem ključanja vode.

    Suvremeni način života: ubrzano je “novo normalno”

    Osnovna razina današnjeg načina života uglavnom je mnogo prebrza za stvarnu prisutnost.

    Činiti jednu po jednu stvar?

    Za mnoge – nemoguće ili besmisleno, gubitak vremena.

    Čak i kad to svjesno odabiremo, vrlo brzo sudaramo se s tempom okoline koja to ne čini.

    Suvremena civilizacija ima sve više karakteristika koje nas izvode dalje od kontakta sa sobom, dalje od izravnog kontakta s okolinom, i uvlače u prianjanje, distrakciju, mentalnu zatupljenost i odsutnost.

    Konzumerizam, promet, tehnologija, instant komunikacija sa cijelim svijetom, enormna količina podražaja, sadržaja i informacija “kao normalno”… Sve ovo i drugo, sve više pogoduje duboko ukorijenjenim obrascima uma – sjemenkama koje svi nosimo. 🌱

    Znanstvenim rječnikom, ovo pogoduje sustavu mozga koji je evoluirao kroz milijune godina kako bismo se prilagodili na mnogo, mnogo drugačije uvjete od današnjih.

    Gotovo sve su te sjemenke, ti evoluirani mehanizmi ondje jer su u nekom trenutku u nekoj situaciji (bili) učinkoviti – barem za preživljavanje.

    No, danas, usred tolikog nesrazmjera između naše okoline i našeg biološkog sustava, oni su često na krivom mjestu, u krivo vrijeme.

    Time su izvor i održavatelji goleme patnje i nezadovoljstva –  unutarnjeg nemira, niskog stupnja svjesnosti, sabranosti, razumijevanja i suosjećanja. Na tjelesnoj, psihološkoj, emocionalnoj, društvenoj i drugim dimenzijama.


    Opuštanje 🪷

    Drugi korak za mindfulness u svakodnevnom životu, nakon što smo bar malo usporili, jest opuštanje.

    Kada usporimo, više ne žurimo – ne trčimo za nečim već prolazimo, plivamo kroz ono što je dostupno sada.

    U tom trenutku često ćemo naići na određen stupanj napetosti, stresa ili uznemirenosti. Stanje u kojem se pronađemo ovisit će o tome koliko dugo i intenzivno smo “trčali” tijelom i umom. Nekad je to par trenutaka – nekad se radi o godinama.

    Kakvi god bili upravo sada, to je sasvim u redu i jedino važno. Uvijek počinjemo upravo ovdje, upravo sada, u ovom trenutku.

    Iduće što činimo je da otpuštamo napetost. Kako?

    Vraćajući um i tijelo i boraveći s tijelom iz trenutka u trenutak. Kada naiđemo na napetosti i stres – koliko možemo u tom trenutku – naprosto ih otpuštamo.

    Prestajemo činiti ono što (nesvjesno) činimo. Prestajemo držati i aktivirati dijelove tijela za koje nema potrebe u ovom trenutku. Dopuštamo protočnost, omekšavamo, izazivalo to ugodu ili neugodu, znajući da opuštajući tijelo – opuštamo um.

    Opuštanje je prije svega odraz svjesnosti. Osvještavamo, istražujemo, otkrivamo ono što je dostupno. Doživljaj uma i tijela u sadašnjem trenutku. Pistupno, prolazimo razne točke stisnutosti, napetosti, ili kronične ukočenosti tijela.

    Možda… držimo dah plitkim i jedva protočnim… obrve i čelo neprekidno podignutima… ramena i leđa ukočenim “u novoj poziciji”… oči iznimno napete (čega je vrlo teško uopće postati svjestan)… vilicu stisnutom… Ili bilo što drugo…

    Primijetimo ako smo upravo sada lagano popustili vilicu ili spustili čelo… samo ih ostavimo da mekano padnu.

    Ovo nikako nije prekidač s 0 na 1. Ovo je dugotrajan proces, potpuno individualan, i vrlo nepredvidiv. Nekad jedva zamjetan, nekad nevjerojatno intenzivan, neugodan (ili ugodan).

    Napomena: Nipošto se “ne moramo” opustiti! Često neke ili mnoge dijelove tijela naprosto ne osjećamo; kada ih osjetimo ne znamo u kakvom su stanju; a kada osjetimo da su napeti ne znamo kako da ih opustimo. Sve je ovo normalan dio iskustva – ne forsiramo opuštanje!

    Opuštanje se ne događa tako da nešto dodatno činimo

    Opuštanje je polagan, često zahtjevan proces, koji se događa paralelno s usporavanjem i osvještavanjem

    Proizlazi iz dopuštanja onoga što je ovdje, uz ljubaznost i suosjećanje za svoje teškoće.


    Svjesnost i koncentracija

    Mindfulness u svakodnevnom životu uključuje još dva aspekta:

    Svjesnost i koncentracija – dvije različite no vrlo povezane univerzalne ljudske sposobnosti.

    Svjesnost je kvaliteta uma, umna energija, nešto što u većoj ili manjoj mjeri možemo unijet u svaku aktivnost.

    Isto vrijedi i za koncentraciju.

    Mnogo više o svjesnosti i koncentraciji govorit ćemo u brojnim drugim objava. One su bit čitave meditacijske prakse.

    Zajedno, svjesnost i koncentracija dovode do dubljeg kontakta sa sadašnjim trenutkom. Kroz usredotočenu pomnu pažnju usmjerenu na ono što činimo, svjesni tijela i uma dok to činimo.

    U tom smislu, formalne mindfulness prakse poput meditacije u sjedenju, predstavljaju strukturirani prostor za razvoj pažnje.

    Meditacija je vježba razvoja uma s određenim prostorom, vremenom, svrhom i metodom / načinom prakse

    No, njegovanje uma ne mora prestati u trenutku kada završimo sa meditacijom. Svjesnost i koncentraciju možemo unijeti u bilo koji trenutak našega dana.

    Iz pogleda svakodnevne prakse, one su mnogo šire i suptilnije. Prava snaga pune svjesnosti leži u njezinoj sposobnosti da prožme svakodnevni život.

    To je druga strana mindfulnessa – prakticiranje svjesnosti tijekom bilo koji dnevnih aktivnosti i poslova.

    Mindfulness je kvaliteta uma koja opisuje način kojim se odnosimo prema iskustvu

    Ključan je u procesu meditacije i primarno se razvija meditacijom – a na različite načine i u različitoj mjeri primjenjujemo ga iz trenutka u trenutak.

    Nisi siguran/na u kakvom su odnosu mindfulness i meditacija?


    Pročitaj moju objavu koja ti pomaže ispravno razumijeti ove pojmove.


    Poziv da živimo s pažnjom 🍃

    Neformalna praksa poziv je da živim s pažnjom.

    Već samo jednom aktivnosti – poput pranja zubi, hodanja stepenicama ili otvaranja vrata – možemo prepoznati kada djelujemo automatski, kada smo izgubljeni u mislima, i kako propuštamo male, dragocjene trenutke stvarnosti.

    Kada primjetimo da smo se zapleli u planiranje, sjećanja, brige ili analize, ne osuđujemo sebe.

    Pristupimo s istim stavom kao i u meditaciji. Nježno, s razumijevanjem, blagošću i prijateljskom ljubavi. Strpljivo i znatiželjno prepoznajemo, što se događa? Zamjećujući: “razmišljanje… razmišljanje”, “briga… briga…”, “evo uznemirenosti i ubrzanosti…”

    I nježno se vraćamo trenutnoj aktivnosti. Uvijek iznova, iznova i iznova. To je srž prakse.

    Nije važno koliko puta odlutamo, već koliko puta se vratimo.

    Na ovaj način neformalna i formalna praksa postaju bliže – učimo kako njegovati um u svakom trenutku. 🌱

    Neformalna praksa neće zaustaviti brige, misli i negativna emocionalna stanja. To ne očekujemo niti je to stav s kojim pristupamo.

    No, ona daje prostor za dvije stvari:

    1. Omogućuje da mnogo više uživamo u malim trenucima dana, u ovdje i sada.
      • Da prepoznamo sve uvjete sreće, zadovoljstva, zahvalnosti i mira koji su upravo sada dostupni.
    2. Pomaže nam spustiti branu i omekšati otpor prema neugodi.
      • Potpuno je prirodno da na sve moguće načine izbjegavamo, otjerujemo i uklanjamo neugodu!
      • No, ako je to jedini način suočavanja s teškim iskustvima, to može biti korijen duboke patnje, nemira i nezadovoljstva.
      • Nije potrebno da neugoda nestane. Ono što svjesnost i koncentracija omogućavaju je širenje prostora oko neugode, imajući punu svjesnost da je ona prisutna

    Promjena odnosa prema neugodi ključna je za njezino razumijevanje i preobražaj.

    A ta promjena započinje otvaranjem.

    Dugoročno, kako vježbamo kapacitet svjesnosti, um postaje staloženiji i fleksibilniji:

    Manje odlazi u prošlost i budućnost,

    kada odlazi, brže smo u stanju to zamijetiti,

    i manje napora nam iziskuje njegov povratak.


    Neformalna praksa nas poziva da živimo. Ne da se izoliramo, već da uđemo u svijet otvorenog srca, početničkog uma.

    Svjesnost postaje način postojanja: kada hodamo, znamo da hodamo; kada slušamo, znamo da slušamo; kada osjećamo, znamo što osjećamo. Na taj način, život ne prolazi mimo nas, već mi bivamo život. 

    U ovom govoru iz Plum Village zajednice saznaj kako primijeniti mindfulness u svakodnevnom životu

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻