Budistička psihologija nudi praktične alate za razumijevanje uma i emocija – bez religijskih elemenata. U ovom članku otkrivam kako se povezuje s Gestalt terapijom i znanstvenim mindfulnessom, te kako je koristim u svom radu.
Razlika: religija, filozofija i psihologija
💡 Mnogima nepoznat pojam, budistička psihologija u svijetu je prepoznata kao vrlo sukladna znanstvenim spoznajama, nekim psihoterapijskim pristupima i sekularnoj poduci mindfulnessa.
Vjerujem kako mnogi čim čuju riječ budizam, brzo pomisle na religiju, rituale, zatvorenost, duhovne grupe, mistiku, ne-znanstvenost ili neku vrstu dogme.
Možda se javljaju suzdržanost, nesigurnost i oprez ili čak odbacivanje i zaziranje od takvog sadržaja ili rada gdje se takvo što spominje
Ono čime se ja bavim nije religijska praksa.
U svom radu (po potrebi i primjerenosti svakom klijentu!) koristim psihološke alate, metode meditacije ili perspektive razumijevanja iz tradicije budističke psihologije — prilagođene suvremenom kontekstu i potpuno usklađene sa znanstvenim istraživanjima.
Psihologija: Fokus na razumijevanju i mijenjanju mentalnih i emocionalnih obrazaca. Dodatni način za pristup istim stvarima kojima se bave moderna psihologija i znanost.
Filozofija: Koristim je samo u individualnom mindfulness radu i to za one koji žele uključiti takvo promišljanje.
Religija: Nema je u savjetovanju, 8‑tjednom programu, niti u osnovnim radionicama.
Što je budistička psihologija (sažeto)
Budistička psihologija je sustav razumijevanja i razvoja uma star više od 2.500 godina. Bavi se pitanjima poput:
Kako nastaju misli i osjećaji – percepcija i interpretacije?
Kroz sljedeće članke nudim ti opsežan pregled temeljnih pomova budističke psihologije:
Četiri plemenite istine
Osmerostruki put
Pet prepreka (praksi)
Četiri izuzetna (pozitivna) stanja uma
Tri obilježja stvarnosti
Četiri uporišta pomnosti (temelj svih mindfulness praksi!)
Poveznice sa znanstvenim, sekularnim mindfulnessom
Programi poput MBSR ili MBCT nastali su kao znanstvena adaptacija tradicionalnih mindfulness praksi. Ono što ih povezuje s budističkom psihologijom jesu trening pažnje i svjesnog opažanja, a ono što ih čini univerzalnima je:
odsustvo religijskih zahtjeva,
jasno definirani protokoli i vježbe,
istraživanjima potvrđeni učinci na zdravlje i dobrobit.
Ovo načelno vrijedi za sve programe mindfulnessa. Koji god tečaj upisali ili praksu radili, činjenica jest kako (ako su valjani) ti pristupi nose ista učenja i prakse budističke tradicije, iako to možda nigdje niti jednom ne spominju.
Kako to izgleda u mom radu
Savjetovanje: potpuno odvojeno od ikakvog budističkog konteksta osim ako to tebi izričito ne odgovara i aktivno to želiš uključiti; bavimo se tvojim temama i potrebama
8‑tjedni tečaj – u potpunosti sekularan
Individualni mindfulness program – glavni dio je potpuno univerzalan i sekularan – u kasnijim fazama nudim ti ulazak u budističku psihologiju (ukoliko tebi odgovara)
Otvorenost – dobrodošli su svi, bez obzira na religijska ili svjetonazorska uvjerenja. Dapače – ukoliko je tebi vjerska ili spiritualna dimenzija osobno važna, meni je važno to znati, prihvaćam to i želim upoznati i razumijeti taj dio tebe
Bez nametanja – čak i kad koristimo budističke koncepte, predstavljam ih kao psihološku mapu iskustva, a ne kao ideologiju
Osobno ističem ovaj utjecaj radi otvorenosti, edukacije, uključivosti i stvaranja mostova između različitih perspektiva istome: zajedničkom ljudskom iskustvu.
Poveznice s Gestalt terapijom
Gestalt terapija i budistička psihologija imaju mnogo zajedničkog:
Sadašnji trenutak kao glavno mjesto iskustva i promjene.
Rad s onim što jest – izravno prepoznavanje misli, osjećaja i tjelesnih reakcija, na razini tijela i iskustva, a ne predodžbi
Cjelovit pogled – osoba se promatra u kontekstu odnosa, okoline (Gestalt – “polje”, budizam – “zajednica”) i unutarnjih stanja (koja su promjenjiv proces i nisu fiksna)
U praksi, ova sličnost znači da se tehnike mogu nadopunjavati: Gestalt donosi strukturirani terapijski okvir, a budistička psihologija bogat set metoda.
Metode nekih budističkih tradicija identične su nekim psihoterapijskim tehnikama, samo uz drugi rječnik i okvir.
Za podršku ovoj tvrdnji idealan početak jest proučiti učenja i praksu svjetski poznatog Zen učitelja Thich Nhat Hanha.
Njegova zajednica Plum Village je pionir u usklađivanju budističke tradicije sa najsuvremenijim znanstvenim spoznajama i uvođenju mindfulness prakse u sekularne institucije diljem SAD-a i Zapadne Europe.
Reference i dodatno čitanje
Prouči više o budističkoj psihologiji u suvremenom kontekstu i usklađenosti sa znanstvenim spoznajama u ovim članicma:
Mindfulness vrijednosti i stavovi njeguju pristup iskustvu koji podržava više ispunjen, uključen i zadovoljavajuć život za nas, druge i svijet, odražavajući mudrost i suosjećanje
Mindfulness Vrijednosti i Stavovi: Način Pristupa Iskustvu
Unutarnji stavovi, osobne vrijednosti i kvalitete uma koje potičemo i njegujemo podrška su u prakticiranju, a ujedno i karakteristike koje razvijamo kada vježbamo, tj. izravan su odraz naše prakse.
Upravo oni čine i velik udio ukupne dobrobiti i osjećaja blagostanja (smanjenja patnje) koji se razvijaju postupnom, ustrajnom i kontinuiranom mindfulness praksom.
Istražimo koji su to stavovi – načini na kojem pristupamo iskustvu.
Svatko od nas može se zapitati:
“Je li ovo i moja vrijednost – način na koji želim pristupati sebi, drugima i svijetu?”
Važnost vlastitih osobnih vrijednosti
Kada govorimo o vrijednostima, neophodno je da svatko za sebe pronađe vlastite osobne vrijednosti te se odredi po pitanju usmjerenja kojem teži u svojem djelovanju (govoru, mišljenju).
One ne mogu, ne trebaju, niti ne smiju biti nametnute izvana.
Mogu na lažan način, no tada postaju nešto što smo “progutali” – silom ili putem manjeg otpora – a ne iskonski naše.
Takve maske često nastaju potpuno prirodno i razumljivo kada doista ne možemo drugačije sačuvati svoj tjelesni, psihički ili odnosni integritet u situaciji u kojoj se nalazimo u danom trenutku, s danim kapacitetima.
Mogu biti korisne u određenim situacijama – nekad i egzistencijalno važne. No vrlo često one ubrzo nadžive svoj “rok trajanja” – i postaju teret. Nesvjesni obrasci koji nas vode sve dalje istim putem, a nisu korisni niti zadovoljavajući. Uštimani smo na krivu valnu duljinu – na krivom mjestu, u krivo vrijeme.
Srž mindfulness prakse stoga jest:
Osvještavanje vrijednosti i stavova koji nas vode
Prepoznavanje i razlikovanje: “ovo je korisno stanje uma” – “ovo nije korisno stanje uma”
Korisno znači blagotvorno, u svrhu dobrobiti mene ili drugih, sada ili ubuduće
Korisno znači da vodi manjoj patnji i nezadovoljstvu – a većoj slobodi i dovoljnosti.
To je bit prakse. To je Put Slobode.
Mindfulness Vrijednosti i Stavovi
Sve što podrazumijeva praksa pune svjesnosti jednako se odnosi na život, kao i meditaciju. Svi ovi stavovi su izravno njegovani u meditaciji kada se bavimo iskustvom na finoj razini, i u našem svakodnevnom životu kao vrijednosti koje možemo nastojati utjeloviti u svim aktivnostima.
Ovo nije “službeni popis”, no doista nastojim obuhvatiti širi sliku stoga uključujem mnoge kvalitete uma sabrane iz višestrukih izvora.
Neprosuđivanje
Um sklon prosuđivanju odmah etiketira iskustvo kao “dobro” ili “loše”, no takve prosudbe nam skrivaju ono što se stvarno događa.
Njegovanjem neprosuđivanja učimo prepoznati vlastite ocjene i osude kao tek misli — a ne kao neupitne istine — i dopuštamo sebi da budemo s bilo kakvim iskustvom koje se pojavi.
Strpljivost
Žurba da “postignemo” neko stanje vodi nas daleko od samog cilja – sadašnjeg trenutka.
Stav strpljivosti pomaže da prihvatimo proces onakav kakav jest, bez naglog forsiranja rezultata, i dozvoljava da se učenja dublje ukorijene vlastitim tempom.
Početnički um
Znatiželja – interes – zanimanje za sadašnji trenutak.
Naša očekivanja, percepcije, interpretacije i predrasude neprekidno zasjenjuju jasno opažanje.
Kad pristupimo iskustvu s početničkim umom, svako je osjetilo ili misao otkriveno kao novo i vrijedno istraživanja. Svako iskustvo doista jest jedno jedino, jedinstveno i neponovljivo, i iz svakog trenutka drugačije.
Praksa je vježbati doći bliže izravnom uvidu u ovu istinu stvarnosti.
Pitanje “Što je zaista ovdje upravo sada?”otvara vrata iskrenoj radoznalosti i istraživanju.
Nenastojanje
U svakodnevici obično “činimo” da bismo postigli nešto, no mindfulness pristup je upravo suprotan.
Nestremljenje (non-striving) znači prihvatiti da praksa ne mora “dati rezultat” – već da sama prisutnost u trenutku jest ujedno i proces i cilj.
U meditaciji, to znači kako se ne nastojimo opustiti, postići drugo stanje svijesti, biti potpuno mirni, ili možda ne imati niti jednu misao. Naprosto se vraćamo u ovdje i sada iz trenutka u trenutak.
Prihvaćanje (dopuštanje)
Stalno ulažemo (golemu) energiju na borbu protiv neugodnog iskustva. U mindfulnessu prihvaćanje znači biti otvoren za ono što jest, ne zato što nam se mora sviđati, nego jer je to temelj za svjesni odgovor i svaku promjenu koja potom može slijediti.
Prihvatiti znači otvoriti se stvarnosti kakva ona jest – u ravnoteži sa suosjećanjem prema sebi
Otpuštanje
Priroda je uma da spontano prianja za ugodne senzacije i odguruje one neugodne
Učenje otpuštanja pomaže nam prepoznati te tendencije, dopustiti da misli i osjećaji dođu i prođu, bez da ih slijedimo ili odbacujemo.
Prepoznajemo kako iskustvo dolazi, ostaje neko vrijeme i prolazi, bez da ga svojim uplitanjem održavamo ili potiskujemo.
Otpuštanje i prihvaćanje su dva lica istog novčića
Kada nešto prihvatimo znači da smo to otpustili – više nije pojava kojom se bavimo, za koju prianjamo
A kada otpustimo znači da dopuštamo (prihvaćamo) nečemu da bude takvo kakvo jest
Prijateljska ljubav (dobrohotnost)
Moj prijevod budističkog pojma metta.
Metta se odnosi na aktivno njegovanje osjećaja dobrote, ljubaznosti i želje za dobrobit i blagostanje svih bića.
U tom smislu još neki prijevodi i značenja jesu: dobronamjernost, dobrohotnost, ljubazna blagonaklonost…
Prilaženje, blagonaklonost, dobrohotnost i toplina prema vlastitim iskustvima – ugodnim ili neugodnim – otvaraju srce i omogućavaju dublji kontakt s oboje, s manje ili unatoč strahu
Razvoj prijateljskog stava prema drugima približava nas uvidu u duboku međupovezanost svih živih bića i izravno doprinosi boljitku naših odnosa i šire zajednice.
Suosjećanje
Suosjećanje znači ostati otvoren za vlastitu i tuđu patnju, reagirajući s razumijevanjem, nježnošću i strpljivošću
Suosjećanje je glavna sila koja nam omogućuje povezivanje s drugima, potiče nas na učinkovito djelovanje u smjeru zajedničke ljudske dobrobiti.
Suosjećanje je još jedan element prave ljubavi osim prijateljske ljubavi (mette) – u budističkom učenju naziva se karuna.
Suosjećanje se posebice odnosi na sposobnost ulaska u kontakt s patnjom (drugoga) i bivanja dotaknutim dubokom željom da je aktivno umanjimo, i da ne činimo ono što je povećava.
A kada ga razvijamo prema sebi, ono predstavlja okosnicu našeg pozitivnog odnosa sa samim sobom – koji je preduvjet da bismo ga iskreno i bezrezervno osjećali (a ne zamišljali) prema drugima.
Staloženost (uravnoteženost)
Još jedan element prave ljubavi odnosno jedna od četiri “najviša prostranstva (uma)” u budizmu – izvorni pali izraz jest upekkhā(čitaj dosl.”upekša”).
Staloženost je sposobnost da ostanemo potpuno prisutni i otvoreni, a bez prepuštanja ekstremima – niti preplavljeni ugodom, niti odbijajući neugodu.
To je duboka kvaliteta koja stoji rame uz rame s prijateljskom ljubavi (kao željom da svi budu dobro) i suosjećanjem (kao željom da izbavimo sebe i druge iz patnje).
Staloženost znači aktivno ostati sa onime što jest – bez da moramo skrenuti pogled – i bez da se potpuno utopimo
Rječnikom Gestalt terapije, staloženost znači ostati u kontaktu i sa sobom, i s drugim, i s okolinom.
Ona je izravan odraz čiste svjesnosti i što je snažnija, to izravnije možemo doživjeti iskustvo – s manje iskrivljenja i preoblikovanja da bude “probavljivo”. Omogućava uspješno zatvaranje gestalta.
Zahvalnost (cijenjenje)
Ne-podrazumijevanje, ne uzimanje zdravo za gotovo.
Kada smo doista prisutni, mnogo “manje” toga postaje “sasvim dovoljno“.
Šum lišća, okus zalogaja, činjenica da dišemo, osmjeh druge osobe… Sve ovo može biti trenutak radosti
Ovo nije zamišljanje ili idealizacija, već doista stanje u koje sve više dolazimo kada počnemo obraćati pomniju pažnju na ono što je već prisutno upravo sada.
Usporavanjem i kultiviranjem svjesne, usredotočene, prisutne pažnje, otkrivamo nevjerojatno ispunjujuće izvore zadovoljstva skrivene u svakodnevnim pojavama – u naoko potpunim sitnicama.
Upravo ovo je ključni dio preobrazbe našeg odnosa prema iskustvu – neutralna iskustva, koja su zapravo golema većina svakodnevice, sve više prelaze u pozitivna.
Ovo je iznimno duboka praksa, jer prirodno nam je usmjeriti pažnju na ono što nedostaje, a zanemariti bogatstvo koje već postoji. Um je to uštiman da traži negativno (kako bi to popravio) i ignorira neutralno (čisti sve drugo s puta kako bi se usmjerio na svoj “cilj”).
Povjerenje
Imati povjerenje u sadašnji trenutak
To nije “vjerovanje” u nešto izvan nas ili neka slijepa nada. To je vrlo opipljivo (samo)pouzdanje u vlastiti proces zapažanja, bivanja s, i razumijevanja vlastitog iskustva.
Vjerovati sebi: da možemo ostati s bolnim i neugodnim iskustvima, kao i porivima koji nas vuku prema nekom cilju
Vjerovati tijelu i umu: da su upravo takvi kakvi trebaju biti – čak i onda kada nisu zdravi, bole, ili su u nekom “nepoželjnom” stanju
Vjerovati sadašnjem trenutku: da je sama svjesnost, bivanje s onim što jest, dovoljno dobro – i da ako to činimo, činimo sve što je potrebno (i prakticiramo ispravno, kada je riječ o meditaciji)
Velikodušnost
Dijeljenje vlastite pažnje, sreće i topline dar je drugima, ali i sebi.
Velikodušnost nas podsjeća na međusobnu povezanost i to kako mi jesmo okolina, i okolina jesmo mi
Davati ne znači “izgubiti”nešto što sada pripada drugome. Davati možemo na različite načine – iz različitih namjera. Namjera je ključ kod davanja.
Radosna ustrajnost
Kao što je jedan mudar učitelj rekao, ustrajemo s radošću.
Kada um mnogo luta i kada um malo luta, kada smo mirni i nemirni, sretni i frustrirani, udobno ili u boli – u kakvom god stanju se našli – moguće je prakticirati
Uvijek iznova vraćamo se našem sidru ili našoj metodi prakse, čime svaki trenutak ima potencijal slobode.
Ustrajnost i trud su u praksi druga strana ravnoteže u odnosu na nenastojanje i ne imanje cilja. Ovo nije kontradiktornost.
Ustrajnost se odnosi na odmjerenu količinu energije, interes i angažiranost s kojom pristupamo praksi.
U meditaciji se vrlo uobičajeno javljanju razne prepreke: umor, nezainteresiranost, bezvoljnost, tromost uma… Ustrajnost je kvaliteta kojom savladavamo te prepreke. Ustrajavati s radošću znači biti posvećen i predan praksi – unatoč i neovisno o stanju unutra i vani.
Zaključak – Vrijednosti Međubivaju
Svi ovi stavovi prema iskustvu koje smo opisali, ove kvalitete uma i vrijednosti koje iskazuju, duboko su međusobno povezani.
Kada nešto cijenimo, mnogo lakše osjećamo zahvalnost.
Kada ustrajemo s radošću, znači da primjenjujemo prihvaćanje i nenastojanje istovremeno imajući povjerenje.
Kada smo iskreno velikodušni, pokazujemo prijateljsku ljubav.
Kvaliteta pristupa iznimno je važno.
To je ono što mindfulness pretvara iz strogo tehničke prakse u pun, fleksibilan i uvijek primjenjiv život.
Svaki od ovih stavova možemo jasno primijeniti i primijetiti u praksi.
Osvjestimo kada prosuđujemo, kada žurimo, kritiziramo sebe, želimo da stvari budu drugačije nego što jesu…
Vježbajmo biti strpljiviji, nježni prema sebi, blagi prema drugima.
Učimo prepoznati mnoge izvore radosti koje možemo cijeniti i biti na njima zahvalni – onda kada ih dovoljno pomno zamijetimo.
Mindful eating prenosi mindfulness praksu u svakodnevni život. Meditacija svjesnog jedenja uvodi nas u razumijevanje međubivanja.
Jelo je hrana
Jedući da zasitim se, gladnog srca ostao sam. Hraneći se, oceana radosti dijamantne obale napojio sam se.
Pjesme: Put Slobode – početak (osobna zbirka)
🥢 Zastanimo i promotrimo s osmjehom 🥢
Uz pomnu koncentraciju i svjesnu prisutnost za čitav proces jedenja otkrivamo moćan potencijal za oslobođenje u svakom zalogaju.
Taj potencijal postoji u svakom trenutku. Svako iskustvo ima potpuni potencijal: od sasvim nebitnog i neprimjetnog do apsolutno ispunjujućeg.
A hrana i piće uz to su neposredan izvor života i time su zapravo savršen put za potpun razvoja uma, svjesnosti, vrlina i dobrobiti.
Mindful eating ili punosvjesno jedenje znači dubinski promijeniti način na koji pristupamo hrani i jedenju
Od automatiziranog zadovoljavanja biološke potrebe ili uranjanja u ugodu, do potpune i iscjeljujuće prakse
U nastavku odgovaramo na pitanje: zašto punosvjesno jedenje?
Odgovori stižu iz perspektive znanstvenih istraživanja, Gestalt psihoterapije, i primjenjene budističke tradicije.
Znanstveno Potvrđena Dobrobit
Znanstvena istraživanjapokazuju da usporeno, svjesno jedenje:
✅ poboljšava percepciju signala gladi i sitosti
✅ smanjuje impulzivnost i prejedanje
✅ pomaže regulirati razinu kortizola i inzulina
✅ usporava aktivnost Default Mode Network (DMN) — dijela mozga povezanog s mentalnim lutanjima i ruminacijom
🌀 Gestalt terapija i punosvjesno jedenje
Osnivači Gestalt terapije upravo su proces jedenja uzeli kao simbolički – ali i doslovan – prikaz načina na koje ljudi dolaze u kontakt sa svojim iskustvom.
U Gestalt terapiji jedenje nije samo fiziološki čin — ono je proces kontakta između organizma i okoline. Fritz Perls, osnivač Gestalt terapije, govorio je o asimilaciji kao ključnom dijelu razvoja osobe: da bismo nešto uistinu integrirali, moramo to prvo “prožvakati”, razložiti, razumjeti — a ne samo “progutati” kao introjekt.
“Ako ne asimiliramo ono što je dostupno, ne možemo to učiniti dijelom sebe. Ostaje strano tijelo u našem sustavu.” — Fritz Perls, Ego, Hunger and Aggression
Primjena Gestalt ciklusa svjesnosti na mindful eating praksu
Budući da (koliko znam) u Gestalt teoriji nema govora o “punosvjesnom jedenju” u terminima meditacijske prakse – mi ćemo je upravo sada tako razložiti. ☺️
Punosvjesno jedenje je upravo to: svjesna asimilacija iskustva.
Kroz pažljivo opažanje okusa, mirisa, misli i poriva, osoba (klijent u psihoterapiji) ulazi u Gestalt ciklus iskustva — od senzacije, preko svjesnosti, mobilizacije, akcije, kontakta, pa sve do zadovoljstva i povlačenja.
U tom ciklusu:
Senzacija: osjećaj gladi, miris hrane
Svjesnost: prepoznavanje misli (“želim još”, “ne bih trebao”)
Mobilizacija: odluka da jedemo, no pomno i prisutno
Akcija: čin jedenja uz punu usredotočenost pažnje
Kontakt: potpuna svjesnost i integracija okusa, tijela, misli
Zadovoljenje: osjećaj sitosti i dovoljnosti, tjelesni i psihički
Povlačenje: svjestan kraj, završetak obroka i otpuštanje
Kada je ovaj ciklus prekinut — npr. jedenje u žurbi, bez svjesnosti — dolazi do nepotpunog iskustva i “neprobavljenih” emocionalnih sadržaja. Punosvjesno jedenje pomaže klijentima da dovrše ciklus, razviju kontakt sa sobom i prepoznaju vlastite potrebe.
“Agresija nije destruktivna sila — ona je energija potrebna za asimilaciju svijeta.”— Perls, Ego, Hunger and Aggression
Gestalt terapija i budistička psihologija
Gestalt terapija, slično budističkoj psihologiji, ističe kako se naši obrasci stupanja u kontakt s jednim iskustvom zrcale na stupanje u kontakt s drugim iskustvima.
Obrasci ulaska u kontakt s jednim iskustvom odraz su našim obrazaca ulaska u kontakt s drugim iskustvima
Upravo ovdje leži skrivena vrijednost svake prakse koju činimo punom svjesnošću – ulaskom “u puni kontakt” s bilo čime mi jačamo kapacitet da to činimo i u drugim situacijama.
Stoga svjesno jedenje ne pomaže samo u trenutku dok to činimo – već ima opipljive učinke i na, primjerice, naše odnose s drugima.
Usporavanje: Započinjemo obrok s nekoliko dubokih i svjesnih udaha. Dajmo si vremena osjetiti hranu tijelom, radije nego umom
Opuštanje: Povežimo se s napetostima koje se možda javljaju dok jedemo – u trbuhu, prsima, vratu ili čeljusti – a koje možemo otpustiti
Svjesnost: Pomno pratimo miris, izgled, okus, temperaturu posude, teksturu i zvuk hrane. Svaki osjetilni doživljaj otvara prozor sadašnjem trenutku
Koncentracija: Budno “čuvamo” pažnju na tijelu i umu dok jedemo, prepoznajući trenutke „autopilota“ i nježno vraćajući se na objekt – na zalogaj, na hranu ispred nas.
Mindful Eating: Budistička Perspektiva
Zen učitelj Thich Nhat Hanh govori o vrijednosti i radostiu praksi punosvjesnog jedenja
Svjesno jedenje u budističkoj tradiciji ima iznimno važno mjesto.
U tradicionalnim okruženjima (redovničkim), obroci su dostupni samo jednom ili dvaput dnevno. Aktivnosti prošenja ili dobivanja hrane i njezine konzumacije imaju izuzetno duboku i bogatu pozadinu – koju možemo prikazati u zasebnoj objavi.
Neke od ključnih vrijednosti ove prakse u budizmu jesu:
Njegovanje prijateljske ljubavi (metta):
prema sebi: hraneći se svjesno i pomno dopuštamo tijelu da se duboko okrijepi, odmori i iscjeli
prema drugima: dijeljenje hrane može biti dubok čin darežljivosti i iskaza brižnosti prema drugima
Njegovanje uvida u prirodu svih pojava – prazninu i međubivanje (interbeing)
kada doista dođemo u puni kontakt s hranom, uviđamo da je ona mnogo više od komadića jela u posudi ili tanjuru
hrana je rezultat beskrajne međupovezanosti živog i neživog svijeta: vode, Sunca, zraka, minerala, tla, biljaka, životinja, ljudi, ljudskih izuma…
Njegovanje zahvalnostii dovoljnosti
Uzimamo onoliko koliko nam je dovoljno – ne koliko nam požuda i pohlepa govore da nam treba
Pokazujemo zahvalnost time što se odnosimo prema hrani kao onome što jest – izravan izvor života
Mindful Eating: Korak Po Korak
Priprema
Prije obroka, uzmi 3–5 svjesnih udisaja
Neka stol ili prostor bude uredan, bez ekrana i ometanja.
1. Poziv na glad i zahvalnost
Prepoznaj signale gladi u tijelu: blaga prazan osjećaj u trbuhu, blagi pritisak ili širenje – ili bilo koji drugi osjet upravo sada
Unutarnji – ili na glas iskaz zahvalnosti može nas dublje povezati sa svima uključenima u ovaj obrok.:
“Ovaj obrok je dar mnogih živih bića. Zahvalan sam što ga mogu pojesti u miru kako bih se nahranio. U ovom obroku prisutan je čitav svemir – i sva njegova radost”.
2. Vizualni i mirisni uvid
Promatri boje, oblike i strukture na tanjuru. Što vidiš? Samo promatraj, bez razmišljanja “ovo je riža, ovo je rajčica…” – samo izravno promatramo, kao da prvi puta vidimo ovaj obrok.
Udahni miris – ne žuri. Dopusti nosnicama da otkriju nijanse arome.
3. Prvi zalogaj
Uzmi tek mali zalogaj. Svjestan osjeta pribora, pomicanja ruke, i dodira hrane s ustima
Stavi hranu na jezik i drži je ondje nekoliko sekundi prije nego počneš žvakati. Kakav je to osjet?
Primijetite kako se mijenja sluznica, okusi se otvaraju i spajaju.
4. Žvakanje i slina
Žvači polako i svjesno – zamjećujući lutanje uma koje se često javlja pogotovo dok žvačemo – ovo je često “dosadno” i “ništa posebno” za naš ubrzan um.
Možeš žvakati 20-30 puta prije gutanja, primjerice – ovisno o hrani, naravno
Svaki puta kad zagrizeš, slina se otpušta i kemijski razlaže hranu – svaki zalogaj je mala kemijska radionica prije probave.
5. Gutanje i tijelo
Primijeti poriv da progutaš hranu koju si prožvakao/la
Osvijesti put hrane kroz jednjak u želudac i sve osjete pri tome
6. Pauza i refleksija
Nakon nekoliko zalogaja, podigni vilicu i zastani
Koji je osjet prisutan u tijelu – upravo sada? Možda u trbuhu?
Primijeti misao, osjećaj ili poriv (npr. “Želim dodati još umaka” ili “Već se osjećam sito”) ili možda pokret koji već automatski činiš i tek usred si ga osvijestio/la – to je u redu!
7. Kraj obroka
Naposljetku, dopusti si nekoliko trenutaka pauze
Kako se osjećaš sada? Jesi li pojeo/la dovoljno – ili previše, možda si još gladan/na? Samo opažaj. Pitaj tijelo bez riječi
Kada si spreman/na, završi obrok, svjesno se ostani i ako želiš, prizovi u svijest činjenicu da je ovaj obrok izravno gorivo tvoje tijela – i uma
Hvala ti na praksi 🤲
Integracija u Svakodnevicu 🍽️
Mali obroci i snackovi: jabuka, kockica čokolade, pauza za kavu – savršene prilike za nekoliko minuta povratka sebi
“Dnevnik prehrane”: bilježi iskustva u dnevnik svjesne prehrane – misli, tijelo, emocije, impulsi – tijekom jedenja
Povezivanje s formalnim praksama: kada imaš više vremena, neka cijeli obrok bude u punoj svjesnosti – priprema, sjedanje, jedenje, kraj obroka, nastavak u iduću aktivnost
Izraz zahvalnosti i cijenjenja: Hrana je izvor života. Kroz nju možemo njegovati osjećaj zahvalnosti i cijenjenja – možda u sebi izgovarajući zahvalu svima uključenim u ovaj obrok
When I touch the golden nectar of life,
the world is there to take my hand.
Being there,
just as I am,
all that is,
is just as can be.
Još se uvijek pitaš zašto njegovati svjesno jedenje ili kako to činiti?
“Ne vjeruj ničemu, bez obzira gdje si to pročitao ili tko je to rekao, bez obzira jesam li to ja rekao, osim ako se ne slaže s tvojim vlastitim iskustvom i tvojim zdravim razumom.”
Buddha
Ovaj tekst polazi od budističkih učenja, viđenim kroz moj subjektivni okvir. Nije teorijski ili stručni prikaz učenja već moja vlastita interpretacija i način primjene.
Stoga je zapravo potpuno nevezan uz budizam ili kakvu religijsku tematiku koju može dati naslutiti prema naslovu i na prvi pogled.
Tiče se osobnih vrijednosti i potiče postavljanje pitanja kojim svatko od nas može zagrebati malo dublje u sebe.
Svestran je ako pristupimo otvorena uma što te pozivam da učiniš.
Tri Dragulja u Budističkoj Filozofiji
U budističkoj filozofiji, Tri Dragulja predstavljaju tri ključna koncepta u kojima praktičari, budisti, “uzimaju utočište”.
Uzimati utočište znači pronaći inspiraciju, usmjerenje, snagu, sigurnost i podršku
To su tri osnovna elementa koja cijene, poštuju, u koja imaju povjerenje i u koje se pouzdaju na putu oslobođenja od patnje – puta prema vlastitoj budinskoj prirodi.
Jasno da ovo može zvučati vrlo apstraktno, religijski obojeno ili udaljeno od stvarnosti . Smisao je upravo suprotan. U ostatku teksta nastojat ću to prikazati.
🕊️ Uzimanje Utočišta – Dva Značenja
“Uzimanje utočišta” u originalnom smislu može biti formalni čin tijekom ceremonije ili osobna, unutarnja odluka i posvećenost svakodnevnom prakticiranju.
Kao formalni čin
Kao ceremonija ili formalna aktivnost, uzimanje utočišta izvodi se primjerice na Vesak (obljetnicu Budina rođenja) i na svečanim obredima.
Ovakva ceremonija u pogodnim uvjetima vremena i prostora može ostaviti dubok utisak i povećati povezanost s vrijednostima koje simboliziraju Tri Dragulja.
Za to je nužno da razumijemo smisao onog što činimo i da smo svjesno prisutni u toj situaciji.
Moramo znati koje vrijednosti stoje iza simbola, osjetiti “na živo” pronalazimo li ih i kao svoje, kao vrijednosti koje doista želimo iskreno njegovati radi sebe i drugih.
Prisutnost, zahvalnost i povjerenje u druge s kojima dijelimo vrijednosti i utočišta također je od neprocjenjive vrijednosti.
U tom smislu formalna ceremonija može dodatno osnažiti naš unutarnji kompas.
U svakodnevnom životu
Uzimanje utočišta jednostavno znači živjeti život vođen vrijednostima, uz primjenu određenih praksi i razvoj vještina i kvaliteta kako bismo u tome bili što uspješniji.
Uzimanje utočišta znači živjeti život vođen vrijednostima
Moja osobna interpretacija Tri Dragulja i uzimanja utočišta proizlazi iz mojih vlastitih vrijednosti i kvaliteta uma, koje smatram pozitivnim i vrijednim njegovanja.
Iste u vrlo velikoj mjeri pronalazim u ovim učenjima, a koja ujedno daju i dubok izvor praktičnih metoda za njihov praktični razvoj, “rad na sebi”.
Više o vrijednostima, praksama i vještinama pišem uz svaki od Tri Dragulja i na brojnim drugim mjestima na stranici.
🫧 Buddha i Zajednička Ljudska Priroda
Ovo se odnosi ne samo na povijesnog Buddhu, već i na potencijal za probuđenje koji postoji u svakom biću. Uzimajući Buddhu kao ideal ili inspiraciju, slično vrijednostima koje vode naše ponašanje, uzimati utočište u Buddhi znači vjerovati u sposobnost kod sebe i drugih za postizanjem mudrosti i oslobađanjem od patnje.
Imati povjerenja u budinsku prirodu svih bića. Razvijati uvid u to kako smo svi duboko povezani te u osnovi svi nosimo zajedničku ljudsku prirodu, mira, suosjećanja i slobode.
Ta je priroda kod svakoga prekrivena golemim brojem slojeva – karakterom, duboko ukorijenjenim obrascima percepcija i navika – koje se prenose transgeneracijski kao i unutar našeg života.
“Uzimati utočište u Buddhi” znači prisjetiti se kako je veći stupanj slobode moguć, kako je uvid u ovu prirodu moguć te kako je put koji vodi do tog uvida dragocjen i vrijedan upornog vraćanja.
📖 Dharma
Dharma je učenje Buddhe, njegovi uvidi kako ih je on prezentirao – u temeljnim idejama poput Četiri plemenite istine ili Osmerostrukog Puta – puta prema oslobođenju od nezadovoljstva.
Dharma u najširem smislu uključuje 3 dimenzije (tim redoslijedom):
Uzimati utočište u Dharmi znači razumjeti (u jednoj mjeri) i imati povjerenje (u onoj preostaloj mjeri) u prirodu stvarnosti kako ju je opisao Buddha.
Ovo nije vjerovanje u nešto nadnaravno, u neku osobu, simbol ili nečija “prosvjetljenja učenja” kojih se “treba pridržavati”.
Ovo je inspiracija, poticaj i podrška u tome da započnemo vlastiti put – put iskustvenog uvida u prirodu vlastite stvarnosti – pomažući se mudrošću, uvidima i metodama naših prethodnika.
👥 Sangha
Sangha je zajednica praktičara budizma.
Tradicionalno se odnosi na redovničke zajednice, ali uključuje i laičke praktičare u širem smislu — i širu zajednicu svih živih bića koja dijele istu želju da budu tu za sebe, druge i svijet.
Uzimati utočište u Sanghi znači vjerovati i osloniti se na potporu zajednice koja dijeli isti cilj – oslobođenje od patnje.
Povezanost i osjećaj zajedništva s drugima vrlo sličnih vrijednosti, sličnog puta i sličnih težnji može biti duboko osnažujući.
Kolektivna energija drugačije je i više od energije pojedinca. A kada je ta energija pozitivna, iscjeljujuća, zdrava za osobu, tu zajednicu i širu okolinu, to postaje mjesto dubljeg osobnog uvida i kolektivne transformacije.
Sangha je širi pojam, uključuje praktičare laike i iznimno naglašava pojam “budinske prirode” zajedničke svima
Vajrayana
Utočište prošireno na učitelje i božanstva
Bogata simbolika rituala, mnogi ezoterični elementi, iznimno drugačije od primjerice Theravada tradicije
Chan / Zen (dio Mahayana)
Naglasak na osobnom iskustvu i razumijevanju utočišta
Manje obreda, više svakodnevne prisutnosti
Utočište kao unutarnji čin posvećenosti – osobne vrijednosti
Nema razlike između svjetovnog i duhovnog
🌞 Svjetovno je Duhovno, Duhovno je Svjetovno
Osobno smatram kako mnoge duhovne tradicije u svojoj srži nose vrlo slične poruke, vrijednosti… utočišta. Ne vidim ih kao isključive. Naprotiv, takve su često postale uslijed teškoća ljudi da u dubini shvate i primijeniti ona temeljna učenja — najčešće krajnje jasna, jednostavna, i istovremeno nevjerojatno izazovna (naizgled nemoguća). Uslijed ljudske prirode — patnje koja je neodvojiva — (bilo) je potrebno sve više dodataka i “konteksta” i priča koje se pretvaraju u filozofiju, religiju — ili danas, znanost.
🧬 Smatram i kako znanost u svojim raznim domenama — psihologija, neuroznanost, medicina, biologija, fizika… također nosi istu suštinu. Primjenjuje je na svoj način, drugim jezikom na drugom polju i dobiva na van nekad vrlo drugačije plodove… no sjemenka je ista.
Radi toga i most između ovog dvoje vidim kao nepostojeći, nema dvije dimenzije doista. Suvremene znanstvene spoznaje i teorije otkrivaju sve veću usklađenost i podudarnost s mnogim drevnim učenjima i iskustvenim mudrostima.
📘 Budistička psihologija izvanredan je primjer spoja suvremene znanosti, mjerljive i dokazive strukturiranosti s izravnim iskustvenim uvidom i praksom koji svatko od nas može ponaosob svjedočiti na svojem živom iskustvu, trenutak u trenutak.
Mindfulness praksa kao nešto popularizirano zadnjih 50-ak godina nije ništa do li malo drugačija forma iste prakse poznate 2.500 godina, a vjerojatno i mnogo dulje.
Svi oni su:
Prsti koji pokazuju u mjesec, karte koje ocrtavaju put, opisi izravne stvarnosti
Duhovno je svakodnevno, svakidašnje može biti duhovno. Štoviše:
Pun i izravan kontakt sa svakodnevnim predstavlja boravak u domeni duhovnog
🧭 Koje je Tvoje Utočište?
Uzimanje utočišta smatram životom u skladu s vrijednostima.
Svatko od nas uzima utočište u nečemu.
Za mene su to mir, jasnoća, iskrenost, upornost i predanost, zahvalnost, ne podrazumijevanje i nediskriminacija, otvorenost, razumijevanje ispod površine, poštovanje, prijateljska ljubav, toplina i ugodnost, blagost i nježnost, suosjećanje i darežljivost…
Tako doživljavam Tri Dragulja i to vidim kao odraz naše istinske prirode, onda kada vidimo jasno. Budući da je ona uglavnom zastrta brojnim naslagama, put je uvijek iznova vraćati se i otkrivati je, dolazeći joj sve bliže.
Koje je tvoje utočište?
Čemu se vraćaš kada ti je teško? Koje su tvoje niti vodilje na prekretnicama života, osobni kompas, izvor nadahnuća, podrške i poticaja da nastaviš kretnju u određenom smjeru?
🪷 Je li tvoje utočište hranjivo – održivo – i ako jest, kako mu se možeš češće vratiti?
U plemenitom osmerostrukom putu šesti je od osam dijelova i prvi u posljednjoj skupini koja se primarno tiče meditacije, uzsvjesnost i koncentraciju.
Ispravna ustrajnost predstavlja ulaganje mentalnog napora i energije u 4 područja:
Sprječavanje negativnih, štetnih i povređujućih mentalnih stanja, misli i obrazaca da se pojave
Napuštanje i uklanjanje već postojećih negativnihstanja
Njegovanje odsutnih zdravih, blagotvornih, pozitivnih mentalnih stanja
Održavanje i osnaživanje već postojećih pozitivnih stanja
U Plum Village tradiciji, Thích Nhất Hạnh uspoređuje ovo s nježnim, ali konstantnim zalijevanjem vrta: ne žurimo, ne forsiramo, ali ni ne odustajemo. Ustrajnost poštuje ritam, ritam disanja i prirode.
Water your flowers 🌼
Thích Nhất Hạnh
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
Gestalt terapija u samoj srži podrazumijeva pristup baš onakav, kao što je ispravna ustrajnost. Ovo se može povezati s tzv. paradoksalnom teorijom promjene.
Ova teorija opisuje kako se stvarna, autentična promjena može dogoditi jedino i upravo onda kada je ne forsiramo. Upravo ovaj pristup ne forsiranja (non-striving) zajednički je mindfulnessu, budizmu i gestalt terapiji.
Promjena ne dolazi iz silovitog napora da budemo drugačiji. Ona je spontani ishod prihvaćanja trenutnog – ovdje i sada.
Druga strana promjene – koja slijedi porast svjesnosti i preuzimanje odgovornosti – jest ulaganje primjerene količine energije u primjerenom smjeru.
U gestalt terapiji naš odnos s bilo kojim iskustvom prikazan je putem tzv. gestalt kruga iskustva / svjesnosti. On se sastoji od mnogo dijelova, a sada ćemo istaknuti dva: mobilizacija i akcija.
Pojmove kao što su paradoksalna teorija promjene i gestalt krug svjesnosti u detalje ćemo razraditi u nadolazećim objavama
Ispravna mobilizacija i ispravna akcija: gestalt susreće budizam u meditaciji
Ispravan napor i upornost ponajviše se odnose na dijelove ciklusa koji se tiču mobilizacije energije i akcije:
Mobilizacija – preduvjet je bilo kakvom djelovanju – nakon što osvijestimo što želimo, potrebno je sakupiti svoju energiju
Akcija – kada smo upregnuli svoju (mentalnu) energiju, potrebno je ispravno je usmjeriti – upravo ondje kamo želimo
U meditaciji, ispravna mobilizacija stoga znači naći ravnotežu između tromosti i uspavanosti s jedne strane, i uznemirene raspršenosti s druge.
Ispravna akcija podrazumijeva usmjeravanje svih trenutnih resursa – ponajprije, pažnje – na jednu pojavu, na objekt / metodu meditacije.
Psihoterapeut u ovoj situaciji kod klijenta potiče:
Protočno izviranje energije potrebne za djelovanje, koja je često blokirana raznim otporima i zastarjelim uvjerenjima
Usmjeravanje te energije u ciljanu aktivnost – a ne njezino rasipanje u obliku anksioznosti, nemira ili uranjanja u nešto što ne vodi korisnim i njegujućim putem već je samo mehanizam kojim “mozak sam sebe uvjerava da rješava problem”
Ispravna ustrajnost znači odabrati srednji put.
Ne previše, ne premalo.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Ispravnu ustrajnost također možemo podržati putem vođenja dnevnika i introspekcije.
“Kada sam danas dopustio/la da me strah ili lijenost svladaju?”
“Koja zdrava misao ili stav mogu odmah usaditi?”
“Kako mogu podržati ono dobro što sam razvio/la jučer?”
Zapisivanjem otkrivamo uzroke odustajanja i treniramo se da sljedeći put nježno, ali ustrajno vraćamo fokus na korisno.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Mindfulness i meditacija gotovo da nisu ništa drugo do li upornosti i ustrajnosti.
Promjena ne dolazi preko noći – vidjeli smo da je nije moguće niti je cilj forsirati je. Čak je niti ne očekujemo.
Sve što činimo je vraćamo se natrag, k sebi, u ovdje i sada. Upravo ovaj trenutak. Iznova i iznova, kad god primjetimo da je um odlutao, vraćamo ga u sadašnji trenutak. Sam taj čin upornog ponovnog i ponovnog ulaska u vlastito iskustvo jest ustrajnost.
Čak i kada ono nije ugodno. Posebno onda kada nije ugodno.
Sam čin ponovnog i ponovnog povratka u sadašnji trenutak…
To jest ispravna ustrajnost.
Radosna ustrajnost
I kada ispravno praticiramo, pri tome unosimo stav ljubaznosti, nježnosti, i radosti.
Radosti što upravo sada činimo najbolje što možemo.
Radosti što smo odabrali prakticirati mindfulness i meditaciju za razvoj uma, svjesnosti, vrlina i dobrobiti.
Otvarati se sa znatiželjom i ustrajnošču uvijek iznova iskustvu sadašnjeg trenutka, umjesto bijega u prošlost, budućnost, ugodu i raspršenost kako bismo izbjegli nelagodu.
Blago, sa suosjećanjem za svoje teškoće i dopuštajući sebi da imamo upravo onoliko kapaciteta koliko imamo.
Radosna ustrajnost je temeljna kvaliteta uma s kojom pristupamo praksi
Primjena u Svakodnevnom Životu
🎨 Kreativno izražavanje bez perfekcionizma – slikanje, pisanje, pjevanje, sviranje, ručni rad… izvrstan su oblik prakse
👨🍳 Kuhanje kao darežljivost – kada pripremamo hranu za druge na svjestan način, to je izravan oblik prakse i prilika da uporno radimo na nečemu što nije “za nas”
🪴 Uzgajajući biljke i vrt – to može postati ogledalo naše prakse, našeg načina bivanja
📺 Svjesna zabava bez bježanja od stvarnosti – biramo sadržaj koji donosi mir, razumijevanje ili uvid — umjesto pasivnog “isključivanja” – trud je ovdje u svjesnom odabiru
📅 Projektni rokovi – često zapadnemo u prokrastinaciju – negiranje u početku, stres i užurbanost bliže kraju. Ispravan napor znači njegovati ravnotežu kako bi ovaj put bio lakši
Svaka od ovih i brojnih drugih svakodnevnih, malih odluka daje doprinos našeg mentalnom stavu da budemo uravnoteženi, uzemljeni – hrabri i ponizni u upornosti.
Zaključak
Ispravna ustrajnostnije utrka brzinom svjetlosti, niti klackalica od potpunog odustajanja do vatrenog zanosa.
To je srednji put, umjerene upornosti. Put stalnog, svjesnog zalijevanja dobrog sjemena. Dan po dan.
Prolazimo između ganjanja velebnog postignuća i dizanja ruku od ikakve odgovornosti, i gradimo vrt postojanog unutarnjeg mira.
Budi nježan/na, ali ustrajan/na – svaki dah je nova prilika. 🌿
Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 8/8
Kako ispravna koncentracija osnažuje svjesnost do jedinstva u meditaciji, produbljuje terapeutski rad i unosi jasnoću u svakodnevni život?
Usredotočenost je ulaznica u sabranost uma koja otvara put dubljem sagledavanju iskustva, uvidu i mudrosti u meditaciji.
Srž je meditacijske i mindfulness prakse, kao i snažna podrška promjeni u psihoterapiji i samoregulaciji ponašanja i emocija.
Što Znači Ispravna Koncentracija
Ispravna koncentracija (sammā samādhi) znači razvijanje jednosmjerne točke pažnje (ekaggatā) kroz metodu jhāna-praksi (jhana ~= meditacija):
usmjeravamo svu pažnju na jedan objekt / pojavu – primarni objekt / metodu meditacije (dah, slika, tijelo, mantra…)
postupno smanjujemo raspršenost i lutanje uma, a jačamo usredotočenost – u duljini i snazi
razvijamo duboki unutarnji mir i stabilnost
sve više gasimo pokrenutost i reaktivnost na unutarnje i vanjske pojave – naprosto promatramo, znamo i otpuštamo
U Plum Village pristupu, koncentracija ne znači “zatvaranje vrata svijetu”, nego ostajanje u jednom toku meditacije unutar svakog daha i pokreta.
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
Gestalt terapija uz svjesnost značajan dio svoje učinkovitosti izvlači iz koncentracije.
Usredotočena svjesnost jest ključ za vrata druge strane realnosti – ne one rutinske i “obične”, već svježe viđene novim očima – očima novorođenog djeteta
Psihoterapijski rad može biti:
klijent zatvori oči i izvješćuje o svojem iskustvu iz trenutka u trenutak, onako kako zapaža misli, osjete i emocije u protoku svijesti
klijent usmjeri svu pažnju primjerice na emociju s kojom se teško povezuje, nalazeći je u tijelu i ostajući s njom kako bi je jasnije doživio
u interakciji s terapeutom održava kontakt očima – ostaje uzemljen i otvoren istovremeno, osnažujući sposobnost da uđe u kontakt
Ovakva primjena tehnika usredotočenosti na unutarnja iskustva kao i međuljudski odnos u psihoterapiji dovodi do integracije dijelova klijenta: tijela i uma, doživljaja “sebe” i “drugoga”.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Kada je riječ o koncentraciji nije nužno ona sama predmet bilježenja i dnevnika – iako je i to moguće. Radije, vidim je kao alat koji u bilo koje razmatranje dovodi veću kvalitetu.
Predlažem introspekciju ili vođenje dnevnika spojiti s meditacijskom praksom
Tako ojačane koncentracija i sabranost uma izravno podupiru svjesni napor koji ulažemo u razumijevanje vlastitog iskustva.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Svaka meditacija jest koncentracija.
Koju god praksu vježbali, njegujemo usredotočenost uma i primjećivanje njegova lutanja.
Ne naglašava svaka meditacijakoncentraciju.
Svaka praksa zahtjeva određen stupanj usredotočenosti, no:
neke koncentraciju samo koriste kao alat
druge su isključivo posvećene produbljivanju koncentracije
Primjer praksi za razvoj koncentracije:
Usredotočenost na dah (počnimo s 10–15 min fokusiranog praćenja daha)
Izravno opažanje – sav fokus pažnje usmjerimo na jedan predmet, jedan objekt – primjerice cvijet, šum vode
Svjesno / mindful hodanje – kada se izvodi vrlo sporo može biti iznimno snažan način održavanja jednog fokusa uma
Koncentracija je energija uma, kao i svjesnost. Ako je ne razvijamo postupno slabi. Više od bilo koje druge kvalitete uma, za usredotočenost je presudna ustrajnost.
Usredotočenost nas vodi od nasumičnosti…
…do početnog umirivanja popraćenog ushitom i radošću…
…do dubljeg spokoja dok se um taloži na jednoj pojavi…
… i nastavlja sve dublje…
sve bliže našoj istinskoj prirodi, našem “izvornom licu”
Sabranost uma u budističkoj tradiciji meditacije ima posebno mjesto i svakako ćemo joj posvetiti više pažnje u idućim objavama.
Primjena u Svakodnevnom Životu
☕️ Kava ili čaj – izdvojimo prve 3 minute samo za toplinu šalice. Potpuno na izravnom osjetu, vraćajući um kada odluta.
💻 E-mail proces – otvorite, pročitajte i odgovorite u jednom nizu, bez “multitaskinga” – obavljajući komad po komad
📞 Poziv klijentu – fokusirajmo cijeli um na ton i sadržaj glasa, bez razmišljanja o idućoj rečenici
🍽️ Priprema obroka – svaki dio rezanja, miješanja i serviranja izvedimo svjesno, bez žurbe, jasno znajući što radimo
🛌 Spavanje – vratimo se dahu kada legnemo u krevet. Udišući, znam da udišem… Izdišući, znam da izdišem… Prateći valove daha sa stabilnom pažnjom mirnije i brže tonemo u san
Usredotočenost možemo najviše podržati i njegovati formalnom meditacijom, izdvajanjem vremena da sjedimo i prakticiramo.
U svakodnevici, najbolje ćemo je podržati i njegovati tako da činimo stvari polakše, namjerno usporimo, i radimo ih jednu po jednu.
… činimo stvari polakše, namjerno usporimo, i bavimo se situacijama jednu po jednu.
Zaključak
Ispravna koncentracija usklađuje i uređuje energiju uma u jedinstvenom smjeru – poput fokusa svjetla kroz staklo.
Kako jednosmjernost pažnje postaje navika, svakodnevni život postaje meditacija. Budimo svjetionik u svojoj svijesti. 🌟
Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 7/8
Što Znači Ispravna Svjesnost
Ispravna svjesnost (sammā sati) u budističkoj psihologiji temelj je meditacije, dovodi do jasnoće, kontinuirane prisutnosti i naposljetku mudrosti koja proizlazi iz uvida u prirodu pojava.
Biti svjestan znači biti budan.
Biti prisutan znači jasno vidjeti ono što je ovdje u sadašnjem trenutku, radije nego prikaze koje su plod naših pretpostavki i “podrazumijevanja”.
Biti dostupan životu znači otvoriti se i otpuštati pojave kako dolaze, zadržavaju se i prolaze.
Biti potpuno u kontaktu sa sobom, drugima i okolinom iz trenutka u trenutak, bez prianjanja za ugodu i odmicanja od neugode.
Detaljno izložena u ključnom tekstu Satipaṭṭhāna Sutta, svjesnost, mindfulness, u svojem potpunom značenju obuhvaća stalno i nježno držanje pažnje na četiri dimenzije našeg iskustva:
tijelo (disanje, pokreti)- u ležanju, sjedenju, stajanju i hodanju
osjećaji (afektivni ton, kvaliteta doživljaja) – ugoda, neugoda, neutralno
um (misli, porivi, percepcije)
pojave i priroda pojava (npr. spoznaja prolaznosti, praznine)
Primijenjeni budizamsvjesnost, mindfulness, stavlja u kontekst svakodnevice. Ovo je sržna nit Chan i Zen budizma, koji se ističu od mnogih drugih tradicija u naglasku na prožetost i neodvojivost svjetovnog, svakodnevnog života i duhovne prakse.
Tako u Plum Village tradiciji, mindfulness nije “alat”, već način života; u svakom koraku, svakom zalogaju hrane, svakoj misli i činu njeguje se prisutnost i uvid u međubivanje svih pojava.
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
Gestalt terapija jest terapija svjesnosti.
Osnovni cilj terapije upravo je povećanje svjesnosti klijenta. Jedna osnovna pretpostavka jest fenomenologija – izravno, subjektivno iskustve svake osobe njezine je stvarnost. To iskustvo nije ništa drugo nego sadržaj svijesti.
Gestalt, kao i budizam, u svojoj osnovi je holistički, ne dualan, ne diskriminativan.
Ne postoji “osoba koja je svjesna” bez “sadržaja svijesti”.
Ne postoji “iskustvo” bez “onog koji doživljava”.
U gestalt terapiji, psihoterapeut podržava i potiče svjesnost klijenta na brojne načine, što to je glavni alat a ujedno i “cilj” terapije:
Vježbe pregleda tijela (“body scan”) – vrlo nalik mindfulness praksi i pomnoj svjesnosti tijela u budističkoj psihologiji
Prepoznavanje emocija i odjeka mentalnih stanja na razini tijela – napetosti, boli, osjetu i izostanku osjeta…
Utjelovljavanje misli i emocija – povezivanje s tijelom dok govorimo ili proživljavamo određenu situaciju
Omogućuje utjelovljen doživljaj onoga što govorimo kako bismo “bili to”, osjetili, radije nego “govorili o tome”
Gestalt proces osvještvanja može biti primjerice:
Klijent uočava gdje u tijelu drži napetost dok opisuje tužno sjećanje na tragičan događaj ili situaciju sukoba.
Igranjem uloga ili simulacijom svojeg unutarnjeg svijeta, naizmjenično stavlja fokus pažnje na tijelo i na misli / um – u aktivnom dijalogu u terapijskoj situaciji.
Istražuje i isprobava – što se događa kad potpuno ostane u kontaktu s disanjem dok izgovara teške, možda nikad izrečene želje i misli?
Svjesnost tijela i uma postaju poligon, otvoreno polje, za nježno i suosjećajno istraživanje, dopuštanje i prihvaćanje
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Bilješke samima sebi, vođenje dnevnika, kratke refleksije… danas možda i audio snimke vlastitih misli i ideja – sve ovo može biti alat za povećanje svjesnosti.
Neka pitanja kojima možemo početi mogu biti:
“Gdje sam danas bio/la odsutan/a—u razgovoru, poslu, s obitelji?”
“Kako je tada moje tijelo reagiralo?” ili “Kako sam se kasnije osjećao/la?”
“Što bih sljedeći put mogao/la opažati ranije?”
Zapisivanje povećava kapacitet za pravo opažanje – bez automatskih presuda. Odmak omogućava veću sabranost, jasnoću, i širi prostor za razmatranje alternativnih mogućnosti.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Mindfulness jest energija svjesnosti, koja praksom raste u dubinu i širinu. Raste kapacitet usredotočenosti na jednu pojavu kao i otvaranja cijelom spektru iskustva upravo takvom, kakav jest.
Ondje ćeš naći niz objava o meditaciji u hodanju, pokretu i spektar sjedećih meditacija usmjerenih razvoju svjesnosti (uz brojne druge aspekte uma).
Evo nekoliko uvodnih vježbi s kojima možeš početi:
Svjesnost daha – svega 5 ili 10 minuta dnevno, sjedni i pronađi dah u tijelu. Ostani povezan s njim iz trenutka u trenutak, koliko možeš
Meditacija svjesnog jedenja – od zadovoljenja potrebe i želje za ugodom do iznimno duboke, iscjeljujuće prakse. Uz pomnu koncentraciju i svjesnu prisutnost za čitav proces jedenja otkrivamo moćan potencijal za slobodu u svakom zalogaju 🍚
Ova 9 – minutna uvodna mindfulness meditacija izvrstan je početak tvojeg Puta – kroz svjesnost daha
Primjena u Svakodnevnom Životu
🚪 Ulazna vrata – svaka odluka: ključ u bravi ili udaljavanje, popraćena je svjesnim dahom.
📞 Telefonski poziv – uzmimo nekoliko udaha i izdaha prije javljanja i ostanimo povezani s tijelom dok razgovaramo.
🍵 Pauza za čaj ili kavu – bez mobitela, bez razmišljanja, samo prisutnost za miris i okus.
👂 U razgovoru – potpuno posvećujete pažnju govorniku, bez memoriranja odgovora.
📖 Čitanje – prilikom svakog poglavlja provjeravate razinu usredotočenosti.
🛏️ Priprema za san – skenirate tijelo od glave do pete, puštate napetost.
Ovakvi trenuci svjesnosti preobražavaju svakodnevicu u stalnu praksu.
Svaki trenutak je trenutak bivanja ovdje i sada ili lutanja u idejama, željama, nastojanjima i predviđanjima budućnosti.
Zaključak
Ispravna svjesnost nije ciljani trenutak u meditaciji, već kontinuitet pažnje koji hrani mentalnu mirnoću, širinu perspektive i prostor između poriva i reakcije.
Što se više odvojimo kada smo sami, potpuniji smo ondje kada se vratimo.
Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 5/8
Kako ispravan način života iz budističke psihologije utječe na našu profesiju, svakodnevne izbore, mindfulness praksu i rad na sebi?
Što Znači Ispravan Način Života
Ispravan način života (sammā-ājīva) odnosi se na odabir zanimanja i životnog stila koji ne nanosi štetu drugim bićima, već doprinosi dobrobiti zajednice i osobnoj etičkoj dosljednosti.
U kontekstu nastanka učenja, Buddha je naveo da poslovi koji uključuju trgovinu oružjem, živim bićima, mesom, otrovima ili opojnim sredstvima vode patnji i moralnom propadanju.
Zanimljivo je promotriti ove kategorije iz današnje perspektive:
Koliko životinja je uzgojeno i zaklano u globalnim industrijskim razmjerima – i kako “normalnost” toga utječe na našu kolektivnu svijest?
Postoje narodi čije surovo preživljavanje ovisi o mesu – pojedinci čije zdravlje možda to zahtjeva – no koliki postotak ukupne “industrije” je čisto suvišno nasilje?
Otrovima bismo mogli zahvatiti domene od poljoprivrede do toksičnih otpada i nusprodukata koje u nevjerojatnim količinama proizvodi suvremena civilizacija
Koliko od toga je doista u svrhu boljitka i razvoja životnih uvjeta, a koliko isključivo iz ugode, pohlepe i prianjanja?
No, ispravan život nije samo izbjegavanje štetnog — to je poziv na svjesno djelovanje koje podržava život, suosjećanje i međusobnu povezanost. U Plum Village tradiciji, Zen učitelj Thích Nhất Hạnh naglašava da naš rad može biti oblik meditacije, kao i da je ispravan način zarađivanja za život onaj koji podržava razumijevanje i ljubav, umjesto da ih narušava.
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
U gestalt terapiji, ispravan način života možemo promotriti kroz teoriju polja.
Teorija polja može se shvatiti kao drugačiji način za pojam međubivanja. U okviru gestalta ona znači da osobu nije moguće izdvojiti iz njezinog konteksta, situacije – koja uključuje i fizičku i psihičku okolinu trenutka, ali i sve ono što je u pozadini.
Mi jesmo okolina i okolina jest mi.
Eksperiment u poljukao metoda uvida u međubivanje
Gestalt terapija može razviti utjelovljeno razumijevanje međubivanja kroz svoj bogati spektar alata. Jedan od njih jest eksperiment, u kojemu klijentu pomažemo osvijestiti kako njihova profesija, način opskrbljivanja za život, i svakodnevni izbori, utječu na unutarnji mir, patnju, osjećaj smisla i povezanosti.
Kroz dijalog i tjelesnu svjesnost, klijent može:
Prepoznati vrijednosti koje njegovo zanimanje podržava ili krši
Osjetiti kako određeni zadaci utječu na energiju, motivaciju i emocionalnu stabilnost te ispunjuju li ga ili uzrokuju (često nesvjesnu) patnju
Istražiti alternativne profesionalne puteve koji više odgovaraju njegovoj etici, i podržavaju život više u skladu sa spoznajom o međubivanju
🎯 Terapeut ne nudi gotova rješenja, već služi kao postojani suputnik u procesu otkrivanja autentičnog profesionalnog izraza.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Kao i kod drugih dijelova osmerostrukog puta, samorefleksija može biti prvi korak promjene. Postavimo si pitanja poput:
„Doprinosi li moj posao dobrobiti zajednice?“
„Kako se osjećam prije i poslije radnih zadataka?“
„Koje alternative mogu istražiti da izgradim smisleniji profesionalni put?“
“Što mi je potrebno kao podrška u ovom nastojanju – i u kojoj mjeri mi je ona dostupna ili moguća u trenutnoj situaciji?”
📖 Ova praksa pomaže razlikovati naviku od izbora, te osvjetljava trenutke kada smo djelovali iz straha, potrebe za sigurnošću ili vanjskog pritiska. Kroz redovito zapisivanje, razvijamo sposobnost prepoznavanja gdje naš rad podržava život — a gdje ga iscrpljuje.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Uvođenje svjesne, mindful pauze prije i nakon posla može transformirati način na koji doživljavamo radni dan:
Prije izlaska iz kuće, obavimo jednu aktivnost s punom pažnjom i pomnošću
Oblačenje cipela, otvaranje i zatvaranje vrta, hodanje do automobila ili zastajanje na pragu uz nekoliko udaha
Uvedimo praksu zvona svjesnosti – na računalu, mobitelu ili drugom uređaju namjestimo podsjetnik koji se povremeno oglasi kao znak da stanemo i kratko usmjerimo pažnju na dah
Prakticirajmo izražavanje zahvalnosti: „Hvala tijelu što me nosi kroz ovaj dan“; “Hvala svim živim bićima i elementima uključenima u moju dobrobit”
Dovoljno je svega par sekundi ovog “unutarnjeg stava”!
Primjena u Svakodnevnom Životu
Ispravan način života svakako leži u onim malim, svakodnevnim odlukama. Evo 6 konkretnih primjera:
💼 Prije važnog projekta, pitajmo se: „Je li ovo u skladu s mojim vrijednostima?“ Ako nije, možemo li izmijeniti pristup ili postaviti drugačije granice?
💸 Kod ulaganja i potrošnje, birajmo etički prihvatljive i održive opcije — npr. lokalni proizvođači, cruelty-free i održivi proizvodi, banke koje ne financiraju destruktivne industrije
🧺 Prilikom kupnje odjeće, razmislimo: „Trebam li doista novi komad – mogu li kupiti rabljeno, prenamijenjeno ili barem podržati održivost? Podržavam li radne uvjete u kojima je ovo proizvedeno?“
🤝 U poslovnim odnosima, prakticirajmo transparentnost i poštovanje — npr. jasno komunicirajmo rokove, priznajmo greške, ponudimo podršku bez skrivenih motiva.
🧑🏫 U dijeljenju znanja, ne naglašavajmo korist — podučavanje, mentorstvo i savjetovanje izravno doprinose boljitku zajednice
🧘♀️ U svakodnevnim zadacima, poput čišćenja ili kuhanja, usporimo, unesimo svjesnu pažnju i zahvalnost — svaki “trivijalan” čin ima jednak potencijal za praksu, ovisno samo kako mu pristupimo
🌿 Ispravan način života nije ideal koji se postiže preko noći niti imperativ kojim se trebamo samokritizirati — to je proces usklađivanja unutarnjih vrijednosti i vanjskih izbora.
Zaključak
Ispravan način života pitanje je zanimanja, načina zarađivanja. Pitanje je slike svijeta i zajednice koju podržavamo. Prije svega, pitanje je vlastitog načina bivanja – čemu i na koji način posvećujemo vrijeme i pažnju.
Što više osvijestimo ova pitanja — i krenemo često mukotrpnim i dugoročnim putem utjelovljeno, u praksi odgovarati na njih – to ćemo biti skladniji s našim vrijednostima.
A iskreni odgovori na ova pitanja najčešće vode do iscjeljenja i pozivinog ophođenja prema sebi i drugima.
Kada živimo u skladu s vlastitim srcem, svaki posao i svaka odluka postaju prilika za njegovanje slobode i suosjećanja.
Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 4/8
Kako primijeniti ispravno djelovanje iz budističke psihologije u osobnim odlukama, terapijskom radu, svakodnevnim situacijama i praksi svjesnosti?
Što Znači Ispravno Djelovanje
Ispravno djelovanje u Budinom učenju odnosi se na djelovanje koje ne nanosi štetu — ni sebi, ni drugima.
To uključuje poštovanje prema životu, izbjegavanje krađe, seksualne neodgovornosti i nasilja. U tom smislu sukladno je temeljnim načelima moralnog ponašanja koji su prisutni u svim filozofskim, političkim, društvenim i drugim kontekstima.
Korak dalje, to je poziv na aktivnu etiku — djelovanje koje njeguje suosjećanje, poštovanje i integritet svih živih bića.
📌 U širem smislu, ispravno djelovanje znači da naše tjelesne radnje, ono što činimo, odražavaju unutarnju jasnoću, svjesnost, vrijednosti i namjere.
Uz ispravni govor, drugi je most između osobne prakse mindfulnessa i vanjskog svijeta, svakodnevnog života.
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
U gestalt terapiji, postupci se ne promatraju samo kao ponašanja, već kao utjelovljeni izrazi unutarnjih stanja.
Sve ono što je na površini – pokreti, stav tijela, gestikulacija, izraz lica, konkretne radnje – manifestacija je neke potrebe odnosno načina njezinog zadovoljenja.
Kroz vježbe osjetilne svjesnosti, klijent uči:
Prepoznati tjelesnu nelagodu, otpor, napetost i druge reakcije koje prethodne određenim kretnjama (i njihovom izostanku)
Eksperimentirati s alternativnim postupcima u sigurnom prostoru – birati i vježbati korisnije, vještije odgovore na (iste) situacije
Razlikovati automatske porive od svjesne odluke da nešto učinimo – i stvarati prostor između tog dvoje
🧠 Svaki čin postaje prilika za istraživanje: Što me vodi? Što pokušavam izraziti? Što mi je potrebno – i kako ovo zadovoljava tu potrebu?
Terapeut podržava klijenta u razvoju autentičnosti i osobne dosljednosti, čime se jača integritet i sposobnost samopodrške.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Dnevnik i ovdje može biti vrijedan alat, kada se radi o introspekciji vlastitih ponašanja. Pitanja poput:
„Gdje sam danas odstupio/la od vlastitih vrijednosti?“
„Kako se to reflektiralo na moj unutarnji mir?“
„Koji bih alternativni način mogao/la odabrati?“
📖 Ova praksa pomaže razlikovati impulzivnost od svjesnog izbora te osvjetljava trenutke kada smo djelovali iz straha, energije navike ili nesvjesnosti.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Meditacija koja uključuje pokret pomaže nam u fizičkom smislu osvijestiti tijelo i ono što tijelo čini iz trenutka u trenutak.
Ovdje su prije svega vrijedna meditacija u hodanju te svjesni pokreti. U meditaciji hodanja, svaki korak postaje čin svjesnosti:
Osjetimo podizanje i spuštanje spotala s tla, te kontakt
Ovisno o brzini i načinu prakse usmjeravamo uži ili širi fokus pažnje
Promatramo um dok hodamo – kako procjenjuje, kritizira, šalje poruke i porive u raznim smjerovima
Povezivanjem s tijelom u kretanju raste stupanj u kojem smo utjelovljeni u svakodnevici. Kada smo svjesni tijela i daha, lakše donosimo odluke koje ne povređuju, već podržavaju život.
Primjena u Svakodnevnom Životu
Ispravno postupanje živi u svakodnevnim izborima:
🛒 U kupnji: prije nego uzmemo predmet, zapitajmo se: „Je li ovo u skladu s poštovanjem prema drugima, okolišu i vlastitim vrijednostima?“
🤝 U intimnim odnosima: pristanak, poštivanje granica, otvorena komunikacija i uvažavanje drugoga kao osobe
🛡️ U sukobu: umjesto impulzivnog otpora, birajmo nenasilnu potporu, zaštitu slabijih, izbjegavanje štete i smjer pomirenja
🧭 Svaki čin je prilika za njegovanje društvenog i osobnog integriteta — ne kroz savršenstvo, već kroz svjesnost i namjeru.
“Ispravno” djelovanje, niti bilo koji drugi dio osmerostrukog puta, nije “moranje”, nije znak da “nismo u redu” ako to ne činimo. Već podsjetnik da put promjene počinje s nama.
Zaključak
Ispravno djelovanje je perspektiva, vrijednost, usmjerenje.
Koje, ako odgovara i našem sustavu vrijednosti, daje podršku u tome da je u većoj mjeri i živimo. To je proces, smjer kretanja, a ne mjerilo za procjenu, osuđivanje, kritiku i rigidno diskriminiranje.
Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 3/8
Što, kada, kako i zašto reći? Kako shvatiti i njegovati ispravan govor iz budističke psihologije u psihoterapiji i svakodnevnom životu?
Što Znači Ispravan Govor
U budističkoj psihologiji, ispravan govor jedan je od tri sržna dijela moralnog, korisnog i blagotvornog ponašanja – zajedno s mišlju i govorom.
Nalazi se u sličnim formatima i vrlo sličnom značenjem od izvornih Budinih učenja kroz razne nastavke tih učenja do danas.
Ispravni govor uključuje četiri glavne kategorije:
Kada govoriti – u pravo vrijeme, kad je korisno
Ne izbjegavati, niti samo “bacati” stvari kako dolaze
Što reći – istinito, korisno, povezano s dobrom namjerom
Nastojimo reći ono što znamo da je tako – a kad dijelimo pretpostavke, ideje i predodžbe, budimo toga svjesni i to verbalizirajmo kako bismo izbjegli nesporazum
Kako reći – blago i nježno, jasno, s poštovanjem
Zašto govoriti – s namjerom da pomogne, ne da povrijedi
📌 Ispravan govor ne znači neiskreno “pakiranje” riječi. No, ne znači niti samo “ne lagati”. Znači govoriti u pravo vrijeme, s dobrom namjerom, na nježan način, i s korisnim sadržajem.
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
Gestalt psihoterapija uvelike se bavi odnosima – kako sa samim sobom tako i s drugima. Naši međuljudski odnosi odraz su naših “unutarnjih” odnosa i obratno.
Obje ove vrste odnosa predmet su terapije. Njima se bavimo za mnoge načine:
Dijaloškim odnosom – sam terapijski odnos jest način vježbe ispravnog govora
Tehnikama – poput “prazne stolice”, igranja uloga, preuveličavanja, umanjivanja i eksperimentiranja s razgovorom
Istražujemo:
Koje “uloge” ponavljamo, kroz razne odnose (kritičar, žrtva, spasitelj)?
Kako ton, brzina, način izražaja i govor tijela utječu na poruku?
Koliko su naša potreba i namjera usklađene s našim načinom izražavanja i sadržajem kojeg zapravo iznosimo?
🎭 Svaka izgovorena riječ odraz je unutarnjeg stanja — terapija nam pomaže to osvijestiti.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Ispravan govor možemo njegovati i sami sa sobom. Jedan način jest vođenjem dnevnika i bilješki, pitajući se primjerice:
„Jesu li moje riječi gradile most ili postavile zid?“
„U kojim trenucima sam govorio/la automatski?“
“Jesam li zapravo rekao/la ono što sam htio – ili išao suprotno tomu?”
“Kako sam mogao/la zvučati drugoj osobi? Kako me ona mogla shvatiti – iz svoje perspektive?”
📖 Vođenje dnevnika pomaže pratiti izazove i uspjehe u jezičnoj praksi — jačamo sposobnost autentičnog izražavanja 😊
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Sabranost i svjesnost već su odlična osnova za korisniji, uspješniji i vještiji način komunikacije kojim smo vjerniji sebi, vodeći računa o drugome.
Postoje i prakse koje jačaju ispravan govor:
Metta meditacija – slično kao i s ispravnom namjerom, meditacija prijateljske ljubavi i blagonaklonosti, slanjem dobrih želja i nastojanjem da ih doista utjelovimo i osjetimo, zapravo vježbamo iscjeljujući način komunikacije, koji vodi skladu
Aktivno slušanje – ne prekidamo, slušamo dok smo istovemeno uzemljeni i svjesni sebe, posvećeni onome što osoba govori, bez očekivanja, s jedinom željom da je čujemo i razumijemo
🧘 Mindfulness praksa u svakodnevnom životu upravo ima golem potencijal kao i prostor za vježbu u podrčju govora. Vrlo brzo brišu se granice između formalne prakse i međuljudskih odnosa – oni su odraz naše prakse i ono što joj udahnjuje život i smisao.
Primjena u Svakodnevnom Životu
📩 Prije poruke ili e-maila: pročitajmo je naglas i zapitajmo se „njegujuća ili povređujuća?”
🙏 U razgovoru: sjetimo se riječi zahvalnost i cijenjenja – čak i kada se ne slažemo: “hvala ti na trudu.” | “cijenim što si to podijelio (i ne moram se slagati s time).”
🚫 Izbjegavanje tračeva: ogovaranje i tračanje često su jako gorivo za održavanje i produbljivanje odbacivanja i osuđivanja
🕊️ Ispravan govor jača povjerenje i smanjuje nepotrebne sukobe.
Zaključak
Ispravan govor nije samo praksa jezika — to je praksa srca.
Kroz svjesnu komunikaciju gradimo odnose razumijevanja, prihvaćanja i suosjećanja. A odnosi čine svijet.
