Oznaka: pažnja

  • Bol u Meditaciji: Objašnjenje i Pristup Mindfulness Prakse

    Bol u Meditaciji: Objašnjenje i Pristup Mindfulness Prakse

    Bol je glavno prirodno neugodno, krajnje subjektivno i često vrlo ometajuće iskustvo.

    Naš odnos prema boli može jako utjecati na našu kvalitetu života: značajno je narušavati ili je podržavati unatoč prisutnosti boli.


    Naš Uobičajen Pristup Boli 😣

    Kada doživljavamo tjelesnu bol, tijelo i um automatski uspostavljaju odnos s boli. Nesvjesno je odmah stavljamo u središte pažnje.

    • Tjelesno: Tijelo se stišće, napinje, sužava i skuplja. To širi napetost po cijelom tijelu, otežava cirkulaciju, troši energiju, i može pojačati intenzitet boli
    • Mentalno: Um se sužava, postajemo psihički napeti i usredotočeni samo na bol. Svjesnost o drugim elementima iskustva nestaje, a bol privlači sve misli i emocije.

    Kao spontana reakcija, mi se izmičemo, masiramo, napinjemo ili izbjegavamo bol

    Nekad to pomaže – no nekad time fizički i psihički nadodajemo na neugodu


    Što Kada Uobičajeni Pristup Ne Djeluje? 🤔

    Ponekad lijekovi ili pokreti ne mogu dovoljno ublažiti jake ili kronične boli. Čak i kad privremeno nestanu, neugoda se vraća sa strahom i frustracijom.

    • Intenzivne ili kronične boli često ostavljaju nakon sebe:
      • Strah i iščekivanje ponovne neugode (ili pojačanja)
      • Frustraciju, ljutnju, tugu, samokritike, bespomoćnost
      • Nesvjesne reakcije uma i tijela

    Ako ne želimo uvijek posezati za lijekovima – ako nam ne pomažu – ili ako neugoda dolazi u kontekstu meditacije – trebamo promijeniti odnos prema boli na psihičkoj razini.

    Put blagostanju može biti ukloniti ili umanjiti bol, kao i pokušati je promatrati drugačije upravo uključivanjem u nju

    Prije nego što nastaviš čitati – sačuvaj ovu vođenu meditaciju koju možeš izvježbati u mirnim uvjetima – i primijeniti u susretu s boli.


    Kako Drugačije Pristupiti Boli?

    Postoje dva glavna načina koja vrijedi razmotriti bol u meditaciji:

    1. Možemo posegnuti za nekom mentalnom tehnikom kao mehanizmom suočavanja
    2. Ili pokušati iz temelja mijenjati naš odnos prema boli 🌀

    U oba pristupa djelujemo primarno na psihički element boli.

    U prvom slučaju, težnja nam je bol poslati na rub svijesti – staviti je u pozadinu, isključiti je iz doživljenog trenutka.

    U drugom, nastojimo sagledati i druge aspekte boli, izvan patnje: uspostaviti radikalno drugačiji odnos — ne borimo se niti bježimo, već se otvaramo boli i ulazimo u nju, unatoč racionalnim ili spontanim reakcijama koje nas tjeraju na suprotno.

    🧠 Psihički dio boli

    Psihički element boli često je najintenzivniji izvor patnje

    On čini većinu tzv. “dodatne patnje” – one koja nije neizbježna

    To je ona patnja koju stvaramo umom, nagomilavamo brigom, otporom, mentalnom napetošću.

    Razumijevanjem svog odnosa prema boli, djelujemo upravo na taj psihički sloj:

    • 💡 umanjujemo dodatnu patnju
    • 💡 prestajemo dalje gomilati bol
    • 💡 vraćamo svijesti širinu, otvorenost i snagu (unatoč boli)

    U nastavku istražujemo metode i tehnike koje nam pomažu suočiti se s boli ili promijeniti odnos prema njoj


    Opuštanje u Boli: Promjena Odnosa 🌿

    Praksa opuštanja u boli u meditaciji ključna je za razvijanje nove veze s neugodnim osjetom. Kada um postane mirniji, tijelo slijedi, a iskustvo postaje drugačije. Možda i manje bolno.

    Niz tehnika u nastavku može pomoći u opuštanju, no posebno koristan može biti:

    Pregled tijela (body scan)

    • Osvijestimo sve dijelove tijela, ne samo bolni
    • Uvijek iznova vraćamo se na fokusirani dio tijela, kad god um odluta na dio koji boli

    Praktičan vodič kroz body scan 👉 ovdje

    Nauči i vježbaj praksu pregleda tijela uz moju vođenu meditaciju 🙂
    Dostupna je i skraćena verzija! 👉 https://youtu.be/aCE6SAGAU78

    Pregled tijela je izravna suprotnost reaktivnosti na bol. Porastom svjesnosti ostalih dijelova tijela – mnogih neutralnih doživljaja – popuštamo čvrsti stisak uma na dio koji boli

    Iskustvo
    ja = bol i bol = ja
    postaje
    ja = bol, …, …, i bol =/= ja


    Analogija s TV Okvirom 📺

    Uključimo TV u nastavku i pogledajmo o čemu se radi. Naše iskustvo podsjeća na gledanje televizije:

    • Gledamo sliku (bol) i zaboravljamo okvir (ostale osjete)
    • Ako prebacimo pažnju na dah ili drugi objekt, bol može ostati slika – ali mi shvaćamo da je to slika, a postoje i okvir i okolina
    • Program (bol) je i dalje tu, ali nas manje preplavljuje, a ovime neugoda može početi popuštati u subjektivnom doživljaju

    Ovaj predah stvara kapacitet mira i jasnoće, što omogućuje dublju promjenu odnosa s boli.


    Previše Intenzivna ili Kronična Bol 😰

    Kod neprekidne ili iscrpljujuće boli, usredotočenost može djelovati nedostatno. Bol se brzo vraća ili se čini nepromjenjivom. Ili naprosto nije moguće koncentrirati pažnju. Iscrpljeni smo.

    Što tada?

    • Sjetimo se da je razvoj usredotočene svjesnosti proces – to je vještina koja traži vrijeme, strpljenje i upornost
      • Svaki put kad osvijestimo suženost uma i vratimo se na sidro pažnje, oslobađamo dio patnje
      • Ponavljanjem oslobađamo suženost uma i širimo prostor za odabir smislenog ponašanja unatoč boli – dah po dah
    • Dopustimo si da nam je preteško – da naprosto ne možemo. To je duboko vrijedno – prihvaćanje sebe takvima kakvi jesmo
    • Promijenimo cilj – umjesto da želimo odgurnuti bol i napokon je se riješiti – usmjerimo se na promjenu našeg odnosa s boli

    Stavovi i Kvalitete Uma u Pristupu Boli

    Pri promjeni odnosa s boli pomažu nam određeni mentalni stavovi, kvalitete i stanja uma. Možemo ih aktivno primijeniti i razvijati u odnosu na bol, u meditaciji.

    • Znatiželja 🧘‍♀️ Promatramo bolno iskustvo kao nešto novo – istražimo je, kao da je prvi puta vidimo… Kakav je to zapravo osjet? Mijenja li se? Kako tijelo i um reagiraju na bol?
    • Zahvalnost 🌸 Osvještavajući tijelo, cijenimo dijelove tijela koji nas ne bole i sve što nam omogućuje život unatoč boli
    • Samosuosjećanje 🙏 Opraštamo si kritike i samookrivljavanje te umanjujemo ruminacije koje otežavaju iskustvo – dodajući “nepotrebnu patnju”
    • Prijateljstvo i blagonaklonost 🤍 Dajemo boli ljubaznost i dobrohotnost umjesto otpora, ratovanja ili bijega – nismo je zvali, no kada je već ovdje, možda je možemo pozdraviti

    Svaki od ovih stavova gradi temelje za dublju svjesnost i nježno olakšanje napetosti.


    Otvorena svjesnost: Praksa Sjedenja s Boli

    Kako sjediti s boli? 🧘

    Praksa Sjedenja Samo znači sjediti, svjesno, jednostavno znajući da sjedimo. To je metoda meditacije koju možemo prakticirati neovisno o boli te ćemo je više opisati u zasebnoj objavi.

    No, načelo ove prakse možemo izravno primijeniti na bilo koju meditaciju kada je pristuna bol:

    Sjediti s boli znači ne baviti se s boli

    Ne boriti se s njom, ne bježati od nje, ne je odgurivati niti neprestano razmišljati kako je ukloniti i koliko će trajati.

    Također znači ne uzimati niti jedan drugi, određeni objekt za fokus naše pažnje – odnosno upravo ono što činimo radimo kod usredotočenosti. Time je ova praksa vrlo drugačija od meditacije na dah ili pregleda tijela.

    Sjedenje s boli nije metoda uklanjanja boli. To je poziv da boli dopustimo da bude dio cjeline.

    U sjedećem položaju za meditaciju, prakticiramo svjesnost cijelog tijela. Osobito kad je prisutna bol, naš um ima tendenciju zahvaćanja i sužavanja fokusa na bolni dio. U toj situaciji:

    • Prepoznajemo zahvaćenost (pojavom boli)
    • Opuštamo mentalnu napetost (možda na izdah)
    • Otpuštamo fokus (s boli)
    • Proširujemo svjesnost na cjelinu tijela (koja uključuje bol i sve što je ne-bol)

    Um se sužava oko boli – mi ga iznova širimo. To je ova metoda prakse. Ne pokušavamo bol izbaciti iz svijesti, ali je ne pretvaramo ni u središte svjesnosti. Dopuštamo da postoji, ali ne kao neprijatelj – već kao dio šireg iskustva.


    🌪 Usredotočena vs. Otvorena Svjesnost

    Usredotočena svjesnost (npr. na dah) može biti poput sigurnog “mentalnog tunela” – naš um putuje njime, dok bol ostaje izvan tog skloništa. To ponekad pomaže kad je bol previše intenzivna.

    Otvorena svjesnost ide suprotnim putem. Kad prepoznamo da smo se “zatunelirali” – na bol – širimo svjesnost, kao da izlazimo iz mraka u na široko prostranstvo uma.

    • Um ne izbjegava bol – dopušta kontakt s boli
    • Proširujemo prostor svijesti, pa bol zauzima sve manji udio u njemu, iako je i dalje ondje, i dalje prisutna
    • Bol postaje ravnopravnija s ostatkom iskustva: dahom, tijelom, okolinom

    U toj prostranosti, ne pronalazimo skrovište u oku oluje – već otkrivamo krajeve onkraj oluje, koji su već prisutni u sadašnjem trenutku.

    Kako odabrati metodu?

    Pitanja na koja moramo odgovoriti jesu:

    Kakav je moj trenutni mentalni prostor?

    Vidim li išta, igdje osim oluje?

    • NE – možda je sigurnije da napravim sklonište i neko vrijeme boravim u njemu dok oluja ne popusti
    • DA – možda se mogu odvažiti zakoračiti u oluju i vjerovati sebi da postoji izlaz i da to što trenutno ne vidim ništa drugo, ne znači da ga nema – samo što se um već nalazi u tunelu

    🌬 Kronična i nepodnošljiva bol

    Kod kronične boli, otvorena svjesnost može biti osobito korisna. Čak i kad preusmjerimo pažnju, bol se vrati. Zato ne gradimo zidove – gradimo prostor.

    No, kad je bol nepodnošljiva, tada ponekad ništa ne pomaže ni dah, ni vizualizacija, ni proširenje svjesnosti.

    Što tada? Nekad je jedino što nam preostaje:

    • Prepuštanje
    • Otpuštanje svakog pokušaja kontrole
    • Odbacivanje svake ideje, želje, očekivanja, straha, razočarenja

    Kao da legnemo u živi pijesak, potpuno opušteni. Prihvaćamo iskustvo takvo kakvo jest. Svaki pomak znači dublje propadanje. Jedino što nas održava na površini jest odustajanje.

    To nije mentalni trik niti naredba “otpusti bol” – to je duboka otvorenost, bez figi u džepu.

    Bezrezervno otvaranje boli bez ikakve zadrške – koje ne možemo forsirati

    Možda tada dozvolimo odnosu s boli da se transformira.

    🧡 Novi odnos s boli

    Umjesto borbe – dopuštanje. Umjesto bijega – otvorenost.

    Sjedimo sa strpljivom znatiželjom, s blagošću i samosuosjećanjem. Ova praksa može nas naučiti:

    • Da bol nije neprijatelj ni poraz
    • Da se možemo nositi s njom, ne usprkos, nego zajedno s njom
    • Da imamo temelj u kojem mir može postojati usred nelagode
    • Da mi nismo ova bol i ona ne mora ograničiti naš put – može ga čak i obogatiti, iako jako teška

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Meditacija na Dah: Usredotočena Svjesnost

    Mindfulness Meditacija na Dah: Usredotočena Svjesnost

    Meditacija na dah je temeljna meditacija za razvoj usredotočene svjesnosti, koja njeguje i svjesnost i koncentraciju.

    Meditacija na Dah

    Zašto dah?

    • Dah je uvijek prisutan – dok dišemo, živi smo – dok smo živi, dišemo
    • Dah je suptilan, a opipljiv – izravan je tjelesni osjet, i finiji od mnogih drugih
    • Dah je prirodno izmjenjiv – dovoljno je aktivan da ga pratimo, i dovoljno stabilan da predstavlja stalan objekt pažnje
    • Dah je most između tijela i uma – stanja daha u uskoj je vezi s umom – jedno odražava drugo – iodraz je tjelesnog stanja (napetost, otpor, stiskanje, zadržavanje…)

    Uspostavljajući izravan kontakt s dahom započinjemo istraživati svoje unutarnje iskustvo, njegovati um i jačati svjesnost


    Meditacija na dah posebno je učinkovita kao metoda sabiranja uma

    Zato je ovo izvrstan (i gotovo univerzalan) način da um koji dolazi u raspršenom stanju (a nekad i olujnom) počnemo stabilizirati, koncentrirati i sakupljati na jednu željenu pojavu

    Kratkoročno:

    Može dovesti do boljeg fokusa pažnje, osjećaja stabilnosti i šireg raspona odgovora na našu trenutnu situaciju

    Dugoročno:

    Mindfulness praksa ima brojne dobrobiti: poboljšanu pažnju, emocionalnu samoregulaciju, psihološku fleksibilnost, manju reaktivnost, prepoznavanje nesvjesnih obrazaca

    … ponašanja, navika i rigidnih struktura ličnosti koje nas održavaju u suboptimalnim ili štetnim stanjima bivanja i djelovanja

    U ovoj meditaciji:

    Primarni objekt, predmet, metoda meditacije je dah

    Sve što nije dah, sve druge pojave – elementi iskustva – na koje obratimo pažnju, predstavljaju lutanje uma

    … i namjera nam je:

    Otpustiti ih i ne baviti se njima.


    Mindfulness Meditacija na Dah: Postupak

    Odredimo Vrijeme, Mjesto i Namjeru

    1. Poželjno je mirno, tiho, izolirano mjesto – zasebna soba, “kutak za meditaciju”, mjesto u prirodi (koje dopušta naš način i položaj sjedenja)…
    2. Vremenski – svaki trenutak je prikladan, no, najbolje kada nemamo zadatak ili obvezu u rasporedu i kada možemo bez prekida prakticirati

    Zauzimanje Položaja: Ulazak u Meditaciju

    1. Kada smo odlučili meditirati i imamo prigodno mjesto, započnimo zauzimanjem položaja. Više o položaju govorimo na drugom mjestu
    2. Dragocjeno je uzeti nekoliko pomnih, polaganih trenutaka, ili minuta, da pronađemo podržavajući i udoban, a budan i prisutan položaj
    3. Ako sjedimo na jastuku, tlu ili prostirci, dajmo si vremena namjestiti položaj nogu, kralježnice, ruku…
    4. Ako sjedimo na stolici učinimo isto – prilagodimo visinu stolice, položaj zdjelice i donjih leđa, vrata i ruku…
    5. Prije početka prakse možemo nekoliko puta kružiti glavom/vratom, ramenima, ili istegnuti neki dio tijela ukoliko to osjećamo korisnim

    Meditacija na Dah

    Nastavljamo ovaj proces čitavu meditaciju:

    Usredotočenost – primjećivanje (lutanja) – prepoznavanje/imenovanje (gdje je um otišao) – preusmjeravanje (pažnje natrag na dah)


    Završetak: Izlazak iz Meditacije

    Kada odlučimo završiti meditaciju – ili se oglasi njezin kraj (zvono, signal, kraj vođene meditacije…):

    1. Osvijestimo još jednom – gdje je um – upravo sada?
    2. Nježno otpustimo fokus s daha
    3. Osvijestimo tijelo na nekoliko trenutaka
      • položaj, stav, osjete, želju da nešto pomaknemo
    4. Osvijestimo mentalno stanje
      • “kako se osjećam?” … nekoliko trenutaka
    5. Zatim, polako raspustimo položaj meditacije
      • primjerice lagano pomičući šake, stopala, uzimajući nekoliko svjesnih dubljih udaha i izdaha… – i otvarajući oči

    Nakon meditacije

    Nakon što smo se vratili u puni kontakt s okolinom, pokušajmo unijeti ovu svjesniju prisutnost u nekoliko idućih trenutaka dana – u korak, pomicanje tijela, razgovor, ili aktivnost koja slijedi.

    Svaka meditacija je novi početak – nikada ista, niti ponovljena


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje u Sadašnjem Trenutku

    Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje u Sadašnjem Trenutku

    Mindfulness Vježba Uzemljenja: Sidrenje⚓

    Uzemljenje je temeljna vježba za razvoj pune svjesnosti 🧘 i kapaciteta da budemo stabilni i jasno prisutni s onime što se događa u ovom trenutku — što god to bilo.

    Ova vježba je iznimno korisna kada se nađemo usred oluja intenzivnih emocija, 🌪️ vrtloga misli, sjećanja ili briga koje nas odvlače. Posebno kad je pažnja raspršena, koncentracija niska, a um ubrzano i uznemireno luta.


    Sidrenje: Tri Glavna Koraka

    1️⃣ Prepoznati (i imenovati) trenutne doživljaje (misli, osjećaje…)

    2️⃣ Povezati se sa sidrom (s dahom, dijelom tijela…)

    3️⃣ Posvetiti se onome što činimo – odnosno svjesno to izabrati

    Pročitaj više o mentalnom procesu primjećivanja i prepoznavanja koji su ključni u mindfulness praksi u moje dvije objave:

    Psihološki procesi pažnje

    Mindfulness tehnike primjećivanja i prepoznavanja


    🔹 1.1 Prepoznavanje doživljaja

    U ovom koraku, otvoreno i znatiželjno prepoznajemo što se događa u našem unutarnjem svijetu. 🧠 Što je ovdje sada?

    • Što osjećam?
    • O čemu razmišljam?
    • Kako je moje tijelo?
    • Gdje mi je pažnja?
    • Imam li želju ili potrebu nešto učiniti?
    • Što činim sada?

    Odvojimo 15–30 sekundi da promatramo iskustvo – bez uplitanja. Možemo sjediti, ležati, stajati… kako nam odgovara. Ako nam je teško ili osjećaji/misli tutnje brzinom, odvojimo više vremena. Posebno za misli, posebno za tijelo.

    Za misli, zapitajmo se u sebi:

    📌 “O čemu razmišljam?” | “Koja je moja sljedeća misao?”

    Promatramo sa stavom otvorenosti — kao znanstvenik koji proučava novi fenomen. To je prvi korak – prepoznavanje. 🔬


    🔹 1.2 Imenovanje

    Sljedeći korak je imenovanje. Mentalno, u sebi (ili na glas, ako pomaže) imenujemo ono što je prisutno:

    • “briga… briga…”
    • “(osjećam) poriv za hranom…”
    • “(ovdje je) sjećanje na bolan događaj…”
    • “(vidim) vedro nebo…”
    • “(primjećujem) misao o odlasku…”
    • “(javila se) ljutnja…”
    • “strah… strah…”

    Imenovanjem naprosto nazivamo iskustvo kao ono što jest: misao, emocija, osjet… ili ga pobliže određujemo, primjerice (“misao o svađi s prijateljem”, “ljutnja”, “pulsiranje krvotoka…”)

    Svrha nije analizirati, već dozvoliti iskustvu da bude viđeno — bez borbe. Promatramo sadržaj iskustva bez automatske reakcije, uz pomoć mentalnog odmaka koji stvara imenovanje kao dodatan korak prepoznavanja. Otvaramo se — ne kontroliramo ⚖️

    📌 Ako se izgubimo u nekom doživljaju, čim to prepoznamo — imenujemo ga i vraćamo se prepoznavanju.

    Prvi dio uzemljenja može trajati svega 15 – 30 sekundi, a može i mnogo dulje. ⏳

    Nekad pojave kao pljusak tutnje umom, a nekad je jedna toliko masivna da se spusti na um kao magla i treba nam dugo da uopće shvatimo gdje smo – i da smo u magli.. ☁️

    I to je u redu. Vraćamo se sebi, uvijek iznova. Najbolje što možemo.


    🔹 2. Povezivanje sa sidrom

    Nakon prepoznavanja, povezujemo se sa sidrom — obično tijelom ili dahom 🧍

    Uzemljenje u tijelu predstavlja stabilan i postojan objekt pažnje — kao sidro koje nas uzemljuje, sabire i vraća u sadašnji trenutak.

    🧘 Primjeri sidrenja:

    • Pratimo disanje u trbuhu: podizanje i spuštanje 🌬️
    • Fokusiramo dah na vrhu nosnica
    • Pokrećemo lagano zapešće, vrat ili gležanj, svjesni pokreta
    • Nježno masiramo ruku ili nogum svjesni osjeta
    • Više puta svjesno i polako otvaramo i zatvaramo oči 👁️
    • Naizmjenično napnemo i opustimo dio tijela

    Biramo ono što nama osobno odgovara upravo sada.

    Glavna svrha ovog koraka je spojiti se sa jednim objektom dok smo istovremeno svjesni naših misli i osjećaja i jasno ih znamo. Time dobivamo dvostruki osjećaj sigurnosti.

    U dodiru smo s tijelom, koje je uvijek u sadašnjem trenutku – i koje vjerojatno nije pod utjecajem misli ili emocija već mi biramo pomicati ga, upravo sada – što nam daje osjećaj kontrole.

    Uzemljenje posebno koristi u izazovnim situacijama zato što:

    • često uključuje “aktivni element” – fizički pomičemo tijelo ili na jedan aktivniji način dolazi u kontakt s dahom
    • ostajemo 📎 povezani s intenzivnim iskustvom koje doživljavamo i paralelno smo uzemljeni, u kontaktu sa sidrom – ne izbjegavamo već držimo oboje u svjesnosti

    ⏳ Trajanje sidrenja

    Odvojimo 15–30 sekundi, minimalno — poželjno dulje (nema gornje granice) — za ovaj korak, zajedno s prethodnim. Ostajemo svjesni svog unutarnjeg iskustva 👁️, istovremeno povezani s dijelom tijela. Sidrenje može trajati nekoliko trenutaka, ili biti produljena vježba u trajanju više minuta.

    Možemo se uzemljiti i bez pokreta — samo premjestimo i vraćajmo pažnju:

    • na dah
    • kontakt stopala s tlom
    • podlogu na kojoj sjedimo
    • podizanje/spuštanje stopala tijekom hodanja 🚶

    👉 Vježbom postajemo brži u spajanju sa sidrom — ono postaje orijentir za naš um.


    🔹 3. Posvećivanje aktivnostima

    Kada smo uzemljeni — tijelom, dahom ili drugim fokusom — i istovremeno svjesni misli, emocija, osjeta…

    ➡️ Preusmjerimo pažnju na ono što činimo sada.

    Primjeri:

    • 🧑‍💻 Ako radimo, posvetimo se zadatku s novim fokusom
    • 🚶 Ako hodamo, nastavimo hod svjesno — osjećajući tijelo
    • 😮‍💨 Ako se uzemljujemo radi intenzivne emocije, odvajamo se od uronjenosti i možemo izabrati: odmor, promjenu plana, brigu o sebi, pokret…

    Možemo proširiti svjesnost na okoliš:

    Zamjećujemo što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo, okusimo.

    Svjesni osjetilnih podražaja izravno, poput prvog zalogaja 🍽️, puštajući sve komentare — uzemljujemo se u okolini. No, ako je um uznemiren, koristimo mentalno imenovanje da zadržimo pažnju dok promatramo, slušamo i doživljavamo okolinu.

    📌 Često upravo tada kada činimo nešto iz navike, sidrenje nas budi — pruža izbor da se zapitamo:

    “Želim li ovo nastaviti?” “Je li ovo korisno za mene u ovom trenutku?”


    🌱 Uzemljenje: Širi Prostor za Mudre Odluke

    Nakon uzemljenja slijedi slobodniji izbor:

    Što sada želim činiti?

    U ovom trenutku glavno pitanje je:

    • Je li ovo korisno – za mene ili druge, sada ili ubuduće?
    • Je li u skladu s mojim vrijednostima – želim li to doista?

    Ako je aktivnost smisleno usmjerena (čak i ako nije ugodna), uzemljenje pomaže da joj se posvetimo sa svjesnošću.

    ✅ Uzemljenje donosi:

    • veće uživanje i zadovoljstvo 🙂
    • veću kvalitetu onoga što radimo
    • manje spontanih grešaka / neželjenih reakcija
    • bolju emocionalnu regulaciju u odnosima 🤝

    A ako aktivnost nije korisna — uzemljenje omogućuje prepoznavanje i promjenu puta.


    🔁 Sidrenje: Kratkoročni i Dugotrajni učinci

    Glavna snaga sidrenja je stvaranje odmaka u trenucima uronjenosti i automatske reakcije ⚠️

    ➡️ Čim osvijestimo što se događa i ostajemo s time — uz pomoć sidra — prekidamo začarani krug reakcije osjet-misao-emocija

    📉 S vremenom, svaki svjesni trenutak oslabljuje stari impuls, a gradi novi put.

    Ova promjena djeluje i neurološkimindfulness praksom mijenjamo obrasce moždane aktivnosti.

    ➡️ Slabi se utabani neuronski put, nastaju alternativne veze 🧠


    💪 Počnimo skromno — budimo uporni!

    Ne očekujmo čuda “preko noći”🌙

    Ako se dogode — dobrodošla su!

    Ako se ne dogode — ne ovisimo o njima i vraćamo se praksi.

    Ponekad će vježba biti jednostavna, poput kratke meditacije. Nekad će biti iznimno teško — zbog konteksta, emocija, okoline — to je razumljivo i prirodno.

    Počnimo u neutralnim situacijama — s nekoliko minuta “praznog hoda”. Tako počinjemo jačati mentalni postupak uzemljenja kako bi bio dostupniji i snažniji u ključnim trenucima.


    🧘‍♀️ Trajanje i prilagodba:

    • 1–2 minute (osnovna praksa)
    • 5–10 minuta (produljena)
    • par sekundi (trenutna primjena)

    ➡️ Redovita praksa uzemljenja dovodi do automatizacije — sidrenje postaje spontana vještina.

    Primjeri svakodnevne primjene:

    • zamjećujemo dah
    • osjet tijela kao cjeline
    • emocije koje prolaze
    • stanje uma: iscrpljenost, uzbuđenje, rastresenost
    • što upravo radimo – svjesno ili po navici?

    🔚 Sidrenje nas vraća bliže sebi, sadašnjem trenutku

    💫 Otvara prostor za mudrost, fleksibilnost i uključeno življenje.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Perspektive: Psihološki Procesi Pažnje

    Mindfulness Perspektive: Psihološki Procesi Pažnje

    Učinkovitost i način djelovanja mindfulness meditacije objašnjavaju psihološki procesi pažnje u njezinoj podlozi.

    Pažnja je srž prakse

    🎯 Usmjerenost u praksi usredotočene svjesnosti (mindfulness)

    Iako se praksa pune svjesnosti u širem kontekstu povezuje s razvojem mnogih kvaliteta uma, ovdje se fokusiramo na njezinu bit, koju razvijamo meditacijom – čistu usredotočenu svjesnost.

    U mindfulness meditaciji, pažnju usmjeravamo na jedan konkretan element iskustva – objekt meditacije (poput daha, tijela ili zvuka). Sve ostalo što se pojavi, a nije taj objekt, smatramo lutanjem uma.

    Sve što nije naša metoda – naš objekt meditacije – smatramo lutanjem uma

    🔍 Sve osjete, misli, emocije i porive… – o kojima više možeš pročitati ovdje – doživljavamo jednako: kao sadržaj koji dolazi i prolazi, dok mi svjesno njegujemo budnost i usredotočenost.

    Što ovo znači neurološkim rječnikom pogledaj u mojoj objavi o mindfulnessu i neuroznanosti.


    🧠 Osvješćivanje i Preusmjeravanje

    U ovom neprekidnom mentalnom plesu s našim umom 🎭

    Razlikujemo dva osnovna koraka:

    • Osvješćivanje i prepoznavanje lutanja uma – Prepoznati kada nam um odluta i osvijestiti gdje se trenutno nalazi 🧠
    • Preusmjeravanje pažnje – Vraćanje fokusa na naš objekt meditacije 🎯

    Želimo prepoznati da smo se za nešto uhvatili te preusmjeriti uvijek iznova svoju pažnju na predmet vježbe. Ovo ćemo nekad morati činiti iz najkraćeg trenutka u trenutak, a svakako uvijek iznova, i iznova, (…i iznova, i iznova…).

    📌 Lutanje uma nije znak loše prakse!

    Svaki put kada prepoznamo lutanje uma i preusmjerimo pažnju, jačamo sposobnost prisutnosti.

    To znači da vježbamo ispravno.

    Takvom vježbom razvijamo psihološke procese u podlozi usredotočene svjesnosti, čiji se rezultati snažnije poznaju vremenom i ponavljanjem.

    Uz to, kada počnemo s praksom (ali i kasnije), uslijed našeg uobičajenog načina bivanja, um uglavnom toliko brzo i toliko daleko luta da mi ni ne razumijemo što znači “lutanje uma”.

    Ovo je dio teškoće u definiranju “sadašnjeg trenutka” i zašto lako možemo pomisliti:

    “pa evo ovdje sam, prisutan, nije to tako teško!”

    …ne imajući uvid da zapravo nismo zbilja prisutni.


    🧘‍♂️ Duboka svjesnost lutanja uma

    Prvi korak u ovom radu s umom — osvještavanje da um luta i gdje je otišao — možemo podijeliti na dva pod-koraka:

    🔹 Primjećivanje – Osvješćivanje trenutnog iskustva – da smo odlutali, više nismo gdje smo mislili da jesmo. 🧐

    🔹 Prepoznavanje – Jasno znanje o tome što nam je zauzelo pažnju – misao, osjet, emocija… 🔍

    💡 Praksa budnosti: Budno motriti um znači primijetiti da je odlutao i prepoznati gdje je. To nas oslobađa od automatskih reakcija.

    Ova dva koraka su gotovo identična, no u praksi ih možemo razlikovati kako bismo si olakšali primijetiti kretanje uma — pogotovo ako tek počinjemo, ili smo vrlo raspršenog stanja uma.

    Specifične tehnike primjećivanja i prepoznavanja ovdje su kako bi nam pomogle prepoznati svoje iskustvo te ga — barem na čas (vježbom možda sve dulje) — dopustiti, otvoriti mu se i gledati ga bez uplitanja.

    Bez “ulaženja u odnos” s određenom mišlju, emocijom itd.


    🧭🏷️ Kada koristiti imenovanje?

    Kako ćemo znati kada koristiti imenovanje kao dodatan korak u procesu primjećivanja i prepoznavanja?

    Prilično jednostavno:

    • ✅ Bolje je početi s imenovanjem, pa ga napustiti kada postane suvišno
    • ✅ Preskočiti ga može biti kontraproduktivno

    Znat ćemo da je postalo višak kada smo doista usredotočeni i sabraništo nije slučaj u većini životnih situacija.

    📌 Stoga — kada primjenjujemo ove tehnike — imenovanje je iznimno učinkovit dio procesa odvajanja od misli.

    Kada pak sjedimo u duljoj meditaciji, imenovanje isto može biti izuzetno koristan dio u početku.

    Napuštamo ga kada je povezivanje sa sidrištem dovoljno jasno, lagano i spontano. Kada osjetimo da imenovanje počinje biti previše grub alat, proizvoditi mentalnu buku i biti suvišan teret, radije nego pomoć.

    📌 VAŽNO!

    Primjećivanje i prepoznavanje su osnovni dio mindfulness prakse, no imenovanje podrazumijeva diskriminaciju koja ide suprotno osnovnim načelima čiste svjesnosti.


    📚 Istraži mindfulness i iz drugih perspektiva

    Ova objava dio je tematske serije o razvoju punosvjesnosti. Pogledaj ostale dijelove:

    Evolucijska perspektiva

    Mindfulness i neuroznanost

    Vježbe pažnje i svjesnosti – tehnike primjećivanja i prepoznavanja


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Perspektive: Tehnike Primjećivanja i Prepoznavanja

    Mindfulness Perspektive: Tehnike Primjećivanja i Prepoznavanja

    Ova objava izravno se nadovezuje na teorijski okvir – psihološki procesi pažnje u podlozi razvoja usredotočene svjesnosti.


    ✨ Primjećivanje i Prepoznavanje: Mindfulness Tehnike

    Ovdje prikazujem konkretne mindfulness tehnike koje se oslanjaju na proces primjećivanja i prepoznavanja.

    Uvijek predlažem pokušati s barem nekoliko tehnika (poželjno svima) više puta te osvijestiti koje ti osobno najviše odgovaraju.

    👉 Subjektivno iskustvo je od presudne važnosti! Želimo pronaći ono što ima smisla za nas i s čim se osjećamo dobro.

    Ako su ti tehnike isprva neobične ili djeluju “neozbiljno” ili čudno, potičem te da svejedno ustraješ. Početni otpor je vrlo prirodan kao kod bilo kojeg novog ponašanja ili načina funkcioniranja.

    Iako ove tehnike zahtijevaju više “angažmana”, uključenije su od mnogih mindfulness tehnika, one su ipak oblik dopuštanja iskustva da bude kakvo jest — s dodatnim okvirom koji nam pomaže znati što činimo.

    📿 Ustrajnom vježbom ove tehnike mogu postati naš automatizam — sve manje energije i napora moramo ulagati u njih, a sve više jednostavno postaju naša “druga priroda”.


    Pozivam te da osmisliš svoje varijante na temelju ovih primjera!

    Pri tome, vodi računa da bilo kakav pristup prema sadržaju uma koji njeguješ uključuje ova dva sržna aspekta:

    Primjećivanje

    osvještavanje lutanja, zapažanje kretanja uma

    Prepoznavanje

    osvjetljavanje (i imenovanje) sadržaja, stanja i kretanja uma


    Popis tehnika

    🧠 Mentalno bilježenje

    Kratke fraze koje “izgovaramo “u sebi, imenujući ono čega smo svjesni. Primjer u vježbi “Sidrenje

    Ovo je osnova većine tehnika u nastavku.

    Predmet unutarnjeg, mentalnog “bilježenja” može biti bilo koji dio iskustva:

    • osjeti (iz svih 5 osjetila i unutar tijela)
    • misli (riječi, slike, predodžbe, komentari, brige, sjećanja)
    • emocije (tuga, ljutnja, radost, dosada, frustracija…)
    • porivi (impulsi, želje, nagoni – da nešto učinimo, napravimo)

    🧠 Imenovanje uma

    • “Ovo je um koji brine.”
    • “Ovo je uznemireni um.”
    • “Aha, evo opet mog uma koji ruminira.”
    • “Govori mi uplašeni um.”

    🔄 Imenovanje procesa / stanja uma

    • “Ovo je briga.”
    • “Evo prebiranja po sjećanjima.”
    • “Primjećujem raspršenost uma.”
    • “Um je trenutno iznimno ubrzan”

    🙏 Zahvaljivanje umu

    Posebno korisno kod kritizirajućih misli i osjećaja nedovoljnosti

    • “Hvala ti ume.”
    • “Vidim da mi želiš pomoći — u redu je.”
    • “Znam da želiš riješiti problem — hvala ti.”

    🎭 Imenovanje priče / narativa

    • “Evo one priče o besmislenosti.”
    • “Priča kako ništa ne vrijedim.”
    • “Onaj film ‘nisam dovoljno dobar’ se ponavlja.”

    🏷️ Davanje imena umu

    Usmjereno ili simbolično, posebno kod teških stanja

    Primjeri:

    • “Hvala ti X što si se ponovno javio/la.”
    • “Hvala ti na mišljenju, X.”

    (X može biti tvoje ime, ime osobe na koju podsjeća trenutno stanje uma, ili simbolično ime povezanog sadržaja)


    🧠 Mindfulness tehnike u kontekstu psihoterapije – ACT pristup

    Ove tehnike primjećivanja i prepoznavanja imaju duboku povezanost s psihoterapijskim pristupom poznatim kao Acceptance and Commitment Therapy (ACT) – terapija prihvaćanjem i posvećenosti.

    ACT je oblik tzv. “trećeg vala” kognitivno-bihevioralnih terapija, koji integrira mindfulness, prihvaćanje unutarnjih iskustava i djelovanje u skladu s osobnim vrijednostima. U ACT-u, primjećivanje i prepoznavanje nisu meditativne vještine – one su temeljne terapeutske intervencije koje pomažu klijentima da razviju psihološku fleksibilnost: sposobnost da budu prisutni, otvoreni za iskustvo i usmjereni prema smislenom djelovanju.

    Kada naučimo primijetiti da se pojavio određeni misaoni obrazac (npr. samokritika, strah, sumnja), te ga prepoznamo kao “mentalni događaj” – a ne kao apsolutnu istinu – otvara se prostor za defuziju: odvajanje od misli koje inače automatski upravljaju ponašanjem.

    Ova sposobnost da se misao vidi kao “sadržaj uma” umjesto da se s njom poistovjetimo, ključna je u ACT-u. Tehnike poput imenovanja uma, zahvaljivanja umu, ili davanja imena priči srž su ACT prakse kako bi se mogli odmaknuti od destruktivnih misaonih obrazaca i usmjeriti prema osobnim vrijednostima.

    Pronađi još ACT tehnika ovdje!


    🌬️ Osnovna ideja tehnika

    Ove tehnike nisu:

    • racionalizacija ili pokretanje unutarnjih dijaloga
    • umanjivanje ili ismijavanje doživljaja
    • potiskivanje ili analiza

    Ove tehnike jesu:

    • pomaganje u preciznijem, jasnijem prepoznavanju iskustva
    • dopuštanje da ono bude tu
    • otvaranje i promatranje bez uplitanja

    Stvaramo odmak, promatramo misli i osjećaje kao tok svijesti koji prolazi

    Sadržaj svijesti neprekidno dolazi… ostaje, mijenja se… i prolazi…

    Pri tome, najčešće se nesvjesno “zalijepimo” za djelić tog toka — bivamo vođeni njime ili mu se opiremo, što oboje često povećava patnju.

    ✅ Ove tehnike pozivaju nas da stanemo, imenujemo, zahvalimo — i promatramo s mudrošću i prijateljstvom 💫

    Misao po misao, doživljaj po doživljaj


    📚 Istraži mindfulness i iz drugih perspektiva

    Ova objava dio je tematske serije o razvoju punosvjesnosti. Pogledaj ostale dijelove:

    Psihološki procesi pažnje

    Mindfulness i neuroznanost

    Evolucijska perspektiva


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness Perspektive: Mindfulness i Neuroznanost

    Mindfulness Perspektive: Mindfulness i Neuroznanost

    Mindfulness i neuroznanost su neodvojivi. Mindfulness nije samo subjektivno iskustvo ili tehnika—u podlozi su mjerljivi neurološki procesi.

    Mindfulness i Neuroznanost

    Mindfulness Perspektive: Neuroznanost 🧠

    Kada vježbamo usredotočenu svjesnost kao sposobnost uma, korisno je razumjeti što se događa “iza kulisa” našeg doživljaja: kako mozak detektira distrakcije, preusmjerava pažnju i održava fokus.

    Ta razumijevanja, bilo da dolaze iz neuroznanosti, psihologije ili subjektivnog iskustva, pomažu nam ustrajati i produbiti vlastitu praksu — osobito kad naiđemo na teškoće, umor ili osjećaj stagnacije.

    U ovom tekstu pristupamo pomnosti iz neurološke perspektive: kroz dvije ključne komponente pažnje koje čine osnovu svjesne prisutnosti.


    🧭 Dva aspekta pažnje u razvoju usredotočene svjesnosti

    Pažnja je osnovni resurs kojeg koristimo i razvijamo u mindfulness praksi

    Ovo je vrlo jasno i iz općeprihvaćene definicije pomnosti:

    Mindfulness je stanje svjesne prisutnosti u trenutku, koja proizlazi iz namjernog usmjeravanja pažnje na sadašnje iskustvo, bez prosuđivanja.

    Jon Kabat-Zinn

    Točnije, razvijamo dva vida pažnje, svaki od kojih se odnosi na jedan aspekt prakse — jedan bazični “mentalni čin” — koji uvijek iznova ponavljamo u praksi pomnosti.

    Ova dva bazična procesa (čina) jesu:

    • usmjeravanje pažnje
    • održavanje pažnje

    🔄 Čin preusmjeravanja pažnje

    Odnosi se na trenutak kada primijetimo da je pažnja odlutala s objekta meditacije i svjesno je vraćamo natrag.

    Vraćamo je na onaj element iskustva na koji se trenutno fokusiramo tijekom naše prakse — poput daha, tijela i sl.

    To je mentalni čin, pomak pažnje koji zahtijeva budnost i određenu razinu energije.

    Ovaj je aspekt ključan jer razvija svjesnost i sposobnost prepoznavanja distrakcija. Što je razvijeniji, to spontanije i finije možemo raspoznavati lutanja uma — čime ga možemo brže i budnije preusmjeravati.

    Ovaj korak možemo nazvati budnost, koja dovodi do jasnoće.


    🧠 Na razini mozga

    Kada primijetimo da je naš um odlutao i odlučimo vratiti pažnju na objekt, aktivira se

    Anteriorni cingularni korteks (ACC) — odgovoran za prepoznavanje distrakcija i regulaciju sukoba između automatskog i svjesnog usmjeravanja pažnje.


    🧘‍♂️ Čin zadržavanja pažnje

    Ovo je sposobnost održavanja usredotočene, fokusirane pažnje na odabrani objekt kroz dulje vrijeme.

    Taj aspekt jača stabilnost uma i smanjuje sklonost stalnom preusmjeravanju pažnje na vanjske ili unutarnje podražaje.

    Ovo bismo najkraće mogli nazvati postojanost, koja dovodi do mirovanja.


    🧠 Na razini mozga

    Dorzalna mreža za pažnju (Dorsal Attention Network – DAN) omogućuje zadržavanje usredotočene pažnje na jednom objektu.

    Ova mreža uključuje područja mozga kao što su:

    • parijetalni korteks
    • dorzolateralni prefrontalni korteks

    …koji sudjeluju u fokusiranju na odabrani objekt i ignoriranju distrakcija.


    Anterior Cingulate Cortex (ACC)

    Dorsal Attention Network (DAN)


    📚 Istraži mindfulness i iz drugih perspektiva!

    Ova objava dio je tematske serije o razvoju punosvjesnosti. Prouči druge:

    Evolucijska perspektiva

    Psihološki procesi pažnje

    Vježbe pažnje i svjesnosti – tehnike primjećivanja i prepoznavanja


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u svakodnevnom životu znači unijeti usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentraciju u aktivnosti i poslove van meditacije. Biti prisutan/na za sadašnji trenutak.

    Ovaj opsežni članak tvoja je referentna točka za mindfulness u svakodnevnom životu – kako ispravno prakticirati van meditacije?

    Neformalna Mindfulness Praksa 🌿

    Svjesna prisutnost i pomna pažnja u svakodnevnom životu

    Neformalna mindfulness praksa znači prenijeti namjeru i stavove iz meditacije u svakodnevne aktivnosti.

    Cilj je prepoznati kada um radi na „autopilotu” i nježno ga vratiti na ono što osjetimo i radimo upravo sada.

    Kada hodamo, samo hodamo. Kada jedemo, samo jedemo.

    Ovo su 4 glavna elementa svjesne prisutnosti. Nisu nužno poredani u nizu, iako bar u početku slijede takav redoslijed, oni su snažno međusobno povezani i svaki utječe na preostala tri:

    Usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentracija

    Zaronimo i proučimo ova četiri stupa na kojima temeljimo svjestan način života, unoseći stabilnost, mir, radost i zahvalnost.

    Za praktične savjete implementacije mindfulnessa kroz dan, posjeti ovaj zanimljiv članak!


    Usporavanje 🕰️

    Usporavanje je prvi preduvjet svjesne prisutnosti. Kako bismo uopće mogli razlikovati automatski pilot od svjesne prisutnosti, prvo moramo malo usporiti.

    Primjer: Dok čekamo da voda na kuhalu zagrije, pratimo valove zvuka i osjet daha, stojeći, osjećajući tijelo, bivajući sa žuborenjem ključanja vode.

    Suvremeni način života: ubrzano je “novo normalno”

    Osnovna razina današnjeg načina života uglavnom je mnogo prebrza za stvarnu prisutnost.

    Činiti jednu po jednu stvar?

    Za mnoge – nemoguće ili besmisleno, gubitak vremena.

    Čak i kad to svjesno odabiremo, vrlo brzo sudaramo se s tempom okoline koja to ne čini.

    Suvremena civilizacija ima sve više karakteristika koje nas izvode dalje od kontakta sa sobom, dalje od izravnog kontakta s okolinom, i uvlače u prianjanje, distrakciju, mentalnu zatupljenost i odsutnost.

    Konzumerizam, promet, tehnologija, instant komunikacija sa cijelim svijetom, enormna količina podražaja, sadržaja i informacija “kao normalno”… Sve ovo i drugo, sve više pogoduje duboko ukorijenjenim obrascima uma – sjemenkama koje svi nosimo. 🌱

    Znanstvenim rječnikom, ovo pogoduje sustavu mozga koji je evoluirao kroz milijune godina kako bismo se prilagodili na mnogo, mnogo drugačije uvjete od današnjih.

    Gotovo sve su te sjemenke, ti evoluirani mehanizmi ondje jer su u nekom trenutku u nekoj situaciji (bili) učinkoviti – barem za preživljavanje.

    No, danas, usred tolikog nesrazmjera između naše okoline i našeg biološkog sustava, oni su često na krivom mjestu, u krivo vrijeme.

    Time su izvor i održavatelji goleme patnje i nezadovoljstva –  unutarnjeg nemira, niskog stupnja svjesnosti, sabranosti, razumijevanja i suosjećanja. Na tjelesnoj, psihološkoj, emocionalnoj, društvenoj i drugim dimenzijama.


    Opuštanje 🪷

    Drugi korak za mindfulness u svakodnevnom životu, nakon što smo bar malo usporili, jest opuštanje.

    Kada usporimo, više ne žurimo – ne trčimo za nečim već prolazimo, plivamo kroz ono što je dostupno sada.

    U tom trenutku često ćemo naići na određen stupanj napetosti, stresa ili uznemirenosti. Stanje u kojem se pronađemo ovisit će o tome koliko dugo i intenzivno smo “trčali” tijelom i umom. Nekad je to par trenutaka – nekad se radi o godinama.

    Kakvi god bili upravo sada, to je sasvim u redu i jedino važno. Uvijek počinjemo upravo ovdje, upravo sada, u ovom trenutku.

    Iduće što činimo je da otpuštamo napetost. Kako?

    Vraćajući um i tijelo i boraveći s tijelom iz trenutka u trenutak. Kada naiđemo na napetosti i stres – koliko možemo u tom trenutku – naprosto ih otpuštamo.

    Prestajemo činiti ono što (nesvjesno) činimo. Prestajemo držati i aktivirati dijelove tijela za koje nema potrebe u ovom trenutku. Dopuštamo protočnost, omekšavamo, izazivalo to ugodu ili neugodu, znajući da opuštajući tijelo – opuštamo um.

    Opuštanje je prije svega odraz svjesnosti. Osvještavamo, istražujemo, otkrivamo ono što je dostupno. Doživljaj uma i tijela u sadašnjem trenutku. Pistupno, prolazimo razne točke stisnutosti, napetosti, ili kronične ukočenosti tijela.

    Možda… držimo dah plitkim i jedva protočnim… obrve i čelo neprekidno podignutima… ramena i leđa ukočenim “u novoj poziciji”… oči iznimno napete (čega je vrlo teško uopće postati svjestan)… vilicu stisnutom… Ili bilo što drugo…

    Primijetimo ako smo upravo sada lagano popustili vilicu ili spustili čelo… samo ih ostavimo da mekano padnu.

    Opuštanje je proces – i ne možemo ga siliti

    Ovo nikako nije prekidač s 0 na 1. Ovo je dugotrajan proces, potpuno individualan, i vrlo nepredvidiv. Nekad jedva zamjetan, nekad nevjerojatno intenzivan, neugodan (ili ugodan).

    Napomena: Nipošto se “ne moramo” opustiti! Često neke ili mnoge dijelove tijela naprosto ne osjećamo; kada ih osjetimo ne znamo u kakvom su stanju; a kada osjetimo da su napeti ne znamo kako da ih opustimo. Sve je ovo normalan dio iskustva – ne forsiramo opuštanje!

    Opuštanje se ne događa tako da nešto dodatno činimo

    Opuštanje je polagan, često zahtjevan proces, koji se događa paralelno s usporavanjem i osvještavanjem

    Proizlazi iz dopuštanja onoga što je ovdje, uz ljubaznost i suosjećanje za svoje teškoće.


    Svjesnost i koncentracija

    Mindfulness u svakodnevnom životu uključuje još dva aspekta:

    Svjesnost i koncentracija – dvije različite no vrlo povezane univerzalne ljudske sposobnosti.

    Svjesnost je kvaliteta uma, umna energija, nešto što u većoj ili manjoj mjeri možemo unijet u svaku aktivnost.

    Isto vrijedi i za koncentraciju.

    Mnogo više o svjesnosti i koncentraciji govorit ćemo u brojnim drugim objava. One su bit čitave meditacijske prakse.

    Zajedno, svjesnost i koncentracija dovode do dubljeg kontakta sa sadašnjim trenutkom. Kroz usredotočenu pomnu pažnju usmjerenu na ono što činimo, svjesni tijela i uma dok to činimo.

    U tom smislu, formalne mindfulness prakse poput meditacije u sjedenju, predstavljaju strukturirani prostor za razvoj pažnje.

    Meditacija je vježba razvoja uma s određenim prostorom, vremenom, svrhom i metodom / načinom prakse

    No, njegovanje uma ne mora prestati u trenutku kada završimo sa meditacijom. Svjesnost i koncentraciju možemo unijeti u bilo koji trenutak našega dana.

    Iz pogleda svakodnevne prakse, one su mnogo šire i suptilnije. Prava snaga pune svjesnosti leži u njezinoj sposobnosti da prožme svakodnevni život.

    To je druga strana mindfulnessa – prakticiranje svjesnosti tijekom bilo koji dnevnih aktivnosti i poslova.

    Mindfulness je kvaliteta uma koja opisuje način kojim se odnosimo prema iskustvu

    Ključan je u procesu meditacije i primarno se razvija meditacijom – a na različite načine i u različitoj mjeri primjenjujemo ga iz trenutka u trenutak.

    Nisi siguran/na u kakvom su odnosu mindfulness i meditacija?


    Pročitaj moju objavu koja ti pomaže ispravno razumijeti ove pojmove.


    Poziv da živimo s pažnjom 🍃

    Neformalna praksa poziv je da živim s pažnjom.

    Već samo jednom aktivnosti – poput pranja zubi, hodanja stepenicama ili otvaranja vrata – možemo prepoznati kada djelujemo automatski, kada smo izgubljeni u mislima, i kako propuštamo male, dragocjene trenutke stvarnosti.

    Kada primjetimo da smo se zapleli u planiranje, sjećanja, brige ili analize, ne osuđujemo sebe.

    Pristupimo s istim stavom kao i u meditaciji. Nježno, s razumijevanjem, blagošću i prijateljskom ljubavi. Strpljivo i znatiželjno prepoznajemo, što se događa? Zamjećujući: “razmišljanje… razmišljanje”, “briga… briga…”, “evo uznemirenosti i ubrzanosti…”

    I nježno se vraćamo trenutnoj aktivnosti. Uvijek iznova, iznova i iznova. To je srž prakse.

    Nije važno koliko puta odlutamo, već koliko puta se vratimo.

    Na ovaj način neformalna i formalna praksa postaju bliže – učimo kako njegovati um u svakom trenutku. 🌱

    Neformalna praksa neće zaustaviti brige, misli i negativna emocionalna stanja. To ne očekujemo niti je to stav s kojim pristupamo.

    No, ona daje prostor za dvije stvari:

    1. Omogućuje da mnogo više uživamo u malim trenucima dana, u ovdje i sada.
      • Da prepoznamo sve uvjete sreće, zadovoljstva, zahvalnosti i mira koji su upravo sada dostupni.
    2. Pomaže nam spustiti branu i omekšati otpor prema neugodi.
      • Potpuno je prirodno da na sve moguće načine izbjegavamo, otjerujemo i uklanjamo neugodu!
      • No, ako je to jedini način suočavanja s teškim iskustvima, to može biti korijen duboke patnje, nemira i nezadovoljstva.
      • Nije potrebno da neugoda nestane. Ono što svjesnost i koncentracija omogućavaju je širenje prostora oko neugode, imajući punu svjesnost da je ona prisutna

    Promjena odnosa prema neugodi ključna je za njezino razumijevanje i preobražaj.

    A ta promjena započinje otvaranjem.

    Dugoročno, kako vježbamo kapacitet svjesnosti, um postaje staloženiji i fleksibilniji:

    Manje odlazi u prošlost i budućnost,

    kada odlazi, brže smo u stanju to zamijetiti,

    i manje napora nam iziskuje njegov povratak.


    Neformalna praksa nas poziva da živimo. Ne da se izoliramo, već da uđemo u svijet otvorenog srca, početničkog uma.

    Svjesnost postaje način postojanja: kada hodamo, znamo da hodamo; kada slušamo, znamo da slušamo; kada osjećamo, znamo što osjećamo. Na taj način, život ne prolazi mimo nas, već mi bivamo život. 

    U ovom govoru iz Plum Village zajednice saznaj kako primijeniti mindfulness u svakodnevnom životu

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻