Put Slobode

Oznaka: osobne vrijednosti

  • Mindfulness Vrijednosti i Stavovi: Umjetnost Svjesnog Življenja

    Mindfulness Vrijednosti i Stavovi: Umjetnost Svjesnog Življenja

    Mindfulness vrijednosti i stavovi njeguju pristup iskustvu koji podržava više ispunjen, uključen i zadovoljavajuć život za nas, druge i svijet, odražavajući mudrost i suosjećanje

    Mindfulness Vrijednosti i Stavovi: Način Pristupa Iskustvu

    Učenje mindfulnessa obuhvaća ovladavanje praksom i metodama, no jednako je važno i kako pristupamo praksi.

    Unutarnji stavovi, osobne vrijednosti i kvalitete uma koje potičemo i njegujemo podrška su u prakticiranju, a ujedno i karakteristike koje razvijamo kada vježbamo, tj. izravan su odraz naše prakse.

    Upravo oni čine i velik udio ukupne dobrobiti i osjećaja blagostanja (smanjenja  patnje) koji se razvijaju postupnom, ustrajnom i kontinuiranom mindfulness praksom.

    Istražimo koji su to stavovi – načini na kojem pristupamo iskustvu.

    Svatko od nas može se zapitati:

    “Je li ovo i moja vrijednost – način na koji želim pristupati sebi, drugima i svijetu?”

    Važnost vlastitih osobnih vrijednosti

    Kada govorimo o vrijednostima, neophodno je da svatko za sebe pronađe vlastite osobne vrijednosti te se odredi po pitanju usmjerenja kojem teži u svojem djelovanju (govoru, mišljenju).

    One ne mogu, ne trebaju, niti ne smiju biti nametnute izvana.

    Mogu na lažan način, no tada postaju nešto što smo “progutali” – silom ili putem manjeg otpora – a ne iskonski naše.

    Takve maske često nastaju potpuno prirodno i razumljivo kada doista ne možemo drugačije sačuvati svoj tjelesni, psihički ili odnosni integritet u situaciji u kojoj se nalazimo u danom trenutku, s danim kapacitetima.

    Mogu biti korisne u određenim situacijama – nekad i egzistencijalno važne. No vrlo često one ubrzo nadžive svoj “rok trajanja” – i postaju teret. Nesvjesni obrasci koji nas vode sve dalje istim putem, a nisu korisni niti zadovoljavajući. Uštimani smo na krivu valnu duljinu – na krivom mjestu, u krivo vrijeme.

    Srž mindfulness prakse stoga jest:

    • Osvještavanje vrijednosti i stavova koji nas vode
    • Prepoznavanje i razlikovanje: “ovo je korisno stanje uma” – “ovo nije korisno stanje uma”
      • Korisno znači blagotvorno, u svrhu dobrobiti mene ili drugih, sada ili ubuduće
      • Korisno znači da vodi manjoj patnji i nezadovoljstvu – a većoj slobodi i dovoljnosti.

    To je bit prakse. To je Put Slobode.

    Mindfulness Vrijednosti i Stavovi

    Sve što podrazumijeva praksa pune svjesnosti jednako se odnosi na život, kao i meditaciju. Svi ovi stavovi su izravno njegovani u meditaciji kada se bavimo iskustvom na finoj razini, i u našem svakodnevnom životu kao vrijednosti koje možemo nastojati utjeloviti u svim aktivnostima.

    Ovo nije “službeni popis”, no doista nastojim obuhvatiti širi sliku stoga uključujem mnoge kvalitete uma sabrane iz višestrukih izvora.

    Neprosuđivanje

    Um sklon prosuđivanju odmah etiketira iskustvo kao “dobro” ili “loše”, no takve prosudbe nam skrivaju ono što se stvarno događa.

    Njegovanjem neprosuđivanja učimo prepoznati vlastite ocjene i osude kao tek misli — a ne kao neupitne istine — i dopuštamo sebi da budemo s bilo kakvim iskustvom koje se pojavi.

    Strpljivost

    Žurba da “postignemo” neko stanje vodi nas daleko od samog cilja – sadašnjeg trenutka.

    Stav strpljivosti pomaže da prihvatimo proces onakav kakav jest, bez naglog forsiranja rezultata, i dozvoljava da se učenja dublje ukorijene vlastitim tempom.

    Početnički um

    Znatiželja – interes – zanimanje za sadašnji trenutak.

    Naša očekivanja, percepcije, interpretacije i predrasude neprekidno zasjenjuju jasno opažanje.

    Kad pristupimo iskustvu s početničkim umom, svako je osjetilo ili misao otkriveno kao novo i vrijedno istraživanja. Svako iskustvo doista jest jedno jedino, jedinstveno i neponovljivo, i iz svakog trenutka drugačije.

    Praksa je vježbati doći bliže izravnom uvidu u ovu istinu stvarnosti.

    Pitanje “Što je zaista ovdje upravo sada?” otvara vrata iskrenoj radoznalosti i istraživanju.

    Nenastojanje

    U svakodnevici obično “činimo” da bismo postigli nešto, no mindfulness pristup je upravo suprotan.

    Nestremljenje (non-striving) znači prihvatiti da praksa ne mora “dati rezultat” – već da sama prisutnost u trenutku jest ujedno i proces i cilj.

    U meditaciji, to znači kako se ne nastojimo opustiti, postići drugo stanje svijesti, biti potpuno mirni, ili možda ne imati niti jednu misao. Naprosto se vraćamo u ovdje i sada iz trenutka u trenutak.

    Prihvaćanje (dopuštanje)

    Stalno ulažemo (golemu) energiju na borbu protiv neugodnog iskustva. U mindfulnessu prihvaćanje znači biti otvoren za ono što jest, ne zato što nam se mora sviđati, nego jer je to temelj za svjesni odgovor i svaku promjenu koja potom može slijediti.

    Prihvatiti znači otvoriti se stvarnosti kakva ona jest – u ravnoteži sa suosjećanjem prema sebi

    Otpuštanje

    Priroda je uma da spontano prianja za ugodne senzacije i odguruje one neugodne

    Učenje otpuštanja pomaže nam prepoznati te tendencije, dopustiti da misli i osjećaji dođu i prođu, bez da ih slijedimo ili odbacujemo.

    Prepoznajemo kako iskustvo dolazi, ostaje neko vrijeme i prolazi, bez da ga svojim uplitanjem održavamo ili potiskujemo.

    Otpuštanje i prihvaćanje su dva lica istog novčića

    • Kada nešto prihvatimo znači da smo to otpustili – više nije pojava kojom se bavimo, za koju prianjamo
    • A kada otpustimo znači da dopuštamo (prihvaćamo) nečemu da bude takvo kakvo jest

    Prijateljska ljubav (dobrohotnost)

    Moj prijevod budističkog pojma metta.

    Metta se odnosi na aktivno njegovanje osjećaja dobrote, ljubaznosti i želje za dobrobit i blagostanje svih bića.

    U tom smislu još neki prijevodi i značenja jesu: dobronamjernost, dobrohotnost, ljubazna blagonaklonost…

    Prilaženje, blagonaklonost, dobrohotnost i toplina prema vlastitim iskustvima – ugodnim ili neugodnim – otvaraju srce i omogućavaju dublji kontakt s oboje, s manje ili unatoč strahu

    Razvoj prijateljskog stava prema drugima približava nas uvidu u duboku međupovezanost svih živih bića i izravno doprinosi boljitku naših odnosa i šire zajednice.

    Suosjećanje

    Suosjećanje znači ostati otvoren za vlastitu i tuđu patnju, reagirajući s razumijevanjem, nježnošću i strpljivošću

    Suosjećanje je glavna sila koja nam omogućuje povezivanje s drugima, potiče nas na učinkovito djelovanje u smjeru zajedničke ljudske dobrobiti.

    Suosjećanje je još jedan element prave ljubavi osim prijateljske ljubavi (mette) – u budističkom učenju naziva se karuna.

    Suosjećanje se posebice odnosi na sposobnost ulaska u kontakt s patnjom (drugoga) i bivanja dotaknutim dubokom željom da je aktivno umanjimo, i da ne činimo ono što je povećava.

    A kada ga razvijamo prema sebi, ono predstavlja okosnicu našeg pozitivnog odnosa sa samim sobom – koji je preduvjet da bismo ga iskreno i bezrezervno osjećali (a ne zamišljali) prema drugima.

    Staloženost (uravnoteženost)

    Još jedan element prave ljubavi odnosno jedna od četiri “najviša prostranstva (uma)” u budizmu – izvorni pali izraz jest upekkhā (čitaj dosl.”upekša”).

    Staloženost je sposobnost da ostanemo potpuno prisutni i otvoreni, a bez prepuštanja ekstremima – niti preplavljeni ugodom, niti odbijajući neugodu.

    To je duboka kvaliteta koja stoji rame uz rame s prijateljskom ljubavi (kao željom da svi budu dobro) i suosjećanjem (kao željom da izbavimo sebe i druge iz patnje).

    Staloženost znači aktivno ostati sa onime što jest – bez da moramo skrenuti pogled – i bez da se potpuno utopimo

    Rječnikom Gestalt terapije, staloženost znači ostati u kontaktu i sa sobom, i s drugim, i s okolinom.

    Ona je izravan odraz čiste svjesnosti i što je snažnija, to izravnije možemo doživjeti iskustvo – s manje iskrivljenja i preoblikovanja da bude “probavljivo”. Omogućava uspješno zatvaranje gestalta.

    Zahvalnost (cijenjenje)

    Ne-podrazumijevanje, ne uzimanje zdravo za gotovo.

    Kada smo doista prisutni, mnogo “manje” toga postaje “sasvim dovoljno“.

    Šum lišća, okus zalogaja, činjenica da dišemo, osmjeh druge osobe… Sve ovo može biti trenutak radosti

    Ovo nije zamišljanje ili idealizacija, već doista stanje u koje sve više dolazimo kada počnemo obraćati pomniju pažnju na ono što je već prisutno upravo sada.

    Usporavanjem i kultiviranjem svjesne, usredotočene, prisutne pažnje, otkrivamo nevjerojatno ispunjujuće izvore zadovoljstva skrivene u svakodnevnim pojavama – u naoko potpunim sitnicama.

    Upravo ovo je ključni dio preobrazbe našeg odnosa prema iskustvu – neutralna iskustva, koja su zapravo golema većina svakodnevice, sve više prelaze u pozitivna.

    Ovo je iznimno duboka praksa, jer prirodno nam je usmjeriti pažnju na ono što nedostaje, a zanemariti bogatstvo koje već postoji. Um je to uštiman da traži negativno (kako bi to popravio) i ignorira neutralno (čisti sve drugo s puta kako bi se usmjerio na svoj “cilj”).

    Povjerenje

    Imati povjerenje u sadašnji trenutak

    To nije “vjerovanje” u nešto izvan nas ili neka slijepa nada. To je vrlo opipljivo (samo)pouzdanje u vlastiti proces zapažanja, bivanja s, i razumijevanja vlastitog iskustva.

    Vjerovati sebi: da možemo ostati s bolnim i neugodnim iskustvima, kao i porivima koji nas vuku prema nekom cilju

    Vjerovati tijelu i umu: da su upravo takvi kakvi trebaju biti – čak i onda kada nisu zdravi, bole, ili su u nekom “nepoželjnom” stanju

    Vjerovati sadašnjem trenutku: da je sama svjesnost, bivanje s onim što jest, dovoljno dobro – i da ako to činimo, činimo sve što je potrebno (i prakticiramo ispravno, kada je riječ o meditaciji)

    Velikodušnost

    Dijeljenje vlastite pažnje, sreće i topline dar je drugima, ali i sebi.

    Velikodušnost nas podsjeća na međusobnu povezanost i to kako mi jesmo okolina, i okolina jesmo mi

    Davati ne znači “izgubiti”nešto što sada pripada drugome. Davati možemo na različite načine – iz različitih namjera. Namjera je ključ kod davanja.

    Radosna ustrajnost

    Kao što je jedan mudar učitelj rekao, ustrajemo s radošću.

    Kada um mnogo luta i kada um malo luta, kada smo mirni i nemirni, sretni i frustrirani, udobno ili u boli – u kakvom god stanju se našli – moguće je prakticirati

    Uvijek iznova vraćamo se našem sidru ili našoj metodi prakse, čime svaki trenutak ima potencijal slobode.

    Ustrajnost i trud su u praksi druga strana ravnoteže u odnosu na nenastojanje i ne imanje cilja. Ovo nije kontradiktornost.

    Ustrajnost se odnosi na odmjerenu količinu energije, interes i angažiranost s kojom pristupamo praksi.

    U meditaciji se vrlo uobičajeno javljanju razne prepreke: umor, nezainteresiranost, bezvoljnost, tromost uma… Ustrajnost je kvaliteta kojom savladavamo te prepreke. Ustrajavati s radošću znači biti posvećen i predan praksi – unatoč i neovisno o stanju unutra i vani.

    Zaključak – Vrijednosti Međubivaju

    Svi ovi stavovi prema iskustvu koje smo opisali, ove kvalitete uma i vrijednosti koje iskazuju, duboko su međusobno povezani.

    Kada nešto cijenimo, mnogo lakše osjećamo zahvalnost.

    Kada ustrajemo s radošću, znači da primjenjujemo prihvaćanje i nenastojanje istovremeno imajući povjerenje.

    Kada smo iskreno velikodušni, pokazujemo prijateljsku ljubav.

    Kvaliteta pristupa iznimno je važno.

    To je ono što mindfulness pretvara iz strogo tehničke prakse u pun, fleksibilan i uvijek primjenjiv život.

    Svaki od ovih stavova možemo jasno primijeniti i primijetiti u praksi.

    Osvjestimo kada prosuđujemo, kada žurimo, kritiziramo sebe, želimo da stvari budu drugačije nego što jesu…

    Vježbajmo biti strpljiviji, nježni prema sebi, blagi prema drugima.

    Učimo prepoznati mnoge izvore radosti koje možemo cijeniti i biti na njima zahvalni – onda kada ih dovoljno pomno zamijetimo.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Tri Dragulja – Utočišta, Vrijednosti i Duhovnost u Svakodnevnom Životu

    Tri Dragulja – Utočišta, Vrijednosti i Duhovnost u Svakodnevnom Životu

    Tri Dragulja 🪷

    “Ne vjeruj ničemu, bez obzira gdje si to pročitao ili tko je to rekao, bez obzira jesam li to ja rekao, osim ako se ne slaže s tvojim vlastitim iskustvom i tvojim zdravim razumom.”

    Buddha

    Ovaj tekst polazi od budističkih učenja, viđenim kroz moj subjektivni okvir. Nije teorijski ili stručni prikaz učenja već moja vlastita interpretacija i način primjene.

    Stoga je zapravo potpuno nevezan uz budizam ili kakvu religijsku tematiku koju može dati naslutiti prema naslovu i na prvi pogled.

    Tiče se osobnih vrijednosti i potiče postavljanje pitanja kojim svatko od nas može zagrebati malo dublje u sebe.

    Svestran je ako pristupimo otvorena uma što te pozivam da učiniš.

    Tri Dragulja u Budističkoj Filozofiji

    U budističkoj filozofiji, Tri Dragulja predstavljaju tri ključna koncepta u kojima praktičari, budisti, “uzimaju utočište”.

    Uzimati utočište znači pronaći inspiraciju, usmjerenje, snagu, sigurnost i podršku

    To su tri osnovna elementa koja cijene, poštuju, u koja imaju povjerenje i u koje se pouzdaju na putu oslobođenja od patnje – puta prema vlastitoj budinskoj prirodi.

    Jasno da ovo može zvučati vrlo apstraktno, religijski obojeno ili udaljeno od stvarnosti . Smisao je upravo suprotan. U ostatku teksta nastojat ću to prikazati.

    🕊️ Uzimanje Utočišta – Dva Značenja

    “Uzimanje utočišta” u originalnom smislu može biti formalni čin tijekom ceremonije ili osobna, unutarnja odluka i posvećenost svakodnevnom prakticiranju.

    Kao formalni čin

    Kao ceremonija ili formalna aktivnost, uzimanje utočišta izvodi se primjerice na Vesak (obljetnicu Budina rođenja) i na svečanim obredima.

    Ovakva ceremonija u pogodnim uvjetima vremena i prostora može ostaviti dubok utisak i povećati povezanost s vrijednostima koje simboliziraju Tri Dragulja.

    Za to je nužno da razumijemo smisao onog što činimo i da smo svjesno prisutni u toj situaciji.

    Moramo znati koje vrijednosti stoje iza simbola, osjetiti “na živo” pronalazimo li ih i kao svoje, kao vrijednosti koje doista želimo iskreno njegovati radi sebe i drugih.

    Prisutnost, zahvalnost i povjerenje u druge s kojima dijelimo vrijednosti i utočišta također je od neprocjenjive vrijednosti.

    U tom smislu formalna ceremonija može dodatno osnažiti naš unutarnji kompas.

    U svakodnevnom životu

    Uzimanje utočišta jednostavno znači živjeti život vođen vrijednostima, uz primjenu određenih praksi i razvoj vještina i kvaliteta kako bismo u tome bili što uspješniji.

    Uzimanje utočišta znači živjeti život vođen vrijednostima

    Moja osobna interpretacija Tri Dragulja i uzimanja utočišta proizlazi iz mojih vlastitih vrijednosti i kvaliteta uma, koje smatram pozitivnim i vrijednim njegovanja.

    Iste u vrlo velikoj mjeri pronalazim u ovim učenjima, a koja ujedno daju i dubok izvor praktičnih metoda za njihov praktični razvoj, “rad na sebi”.

    • Vrijednosti: nenasilje, ljubaznost, dobrohotnost, suosjećanje, mudrost
    • Praksa: prvenstveno meditacija u formalnom smislu, koja se prelijeva u svakodnevne odnose i ponašanje
    • Vještine i kvalitete: svjesnost, sabranost, staloženost, prijateljskost, blagost, radost, iskrenost, brižnost, zahvalnost…

    Više o vrijednostima, praksama i vještinama pišem uz svaki od Tri Dragulja i na brojnim drugim mjestima na stranici.

    🫧 Buddha i Zajednička Ljudska Priroda

    Ovo se odnosi ne samo na povijesnog Buddhu, već i na potencijal za probuđenje koji postoji u svakom biću. Uzimajući Buddhu kao ideal ili inspiraciju, slično vrijednostima koje vode naše ponašanje, uzimati utočište u Buddhi znači vjerovati u sposobnost kod sebe i drugih za postizanjem mudrosti i oslobađanjem od patnje.

    Imati povjerenja u budinsku prirodu svih bića. Razvijati uvid u to kako smo svi duboko povezani te u osnovi svi nosimo zajedničku ljudsku prirodu, mira, suosjećanja i slobode.

    Ta je priroda kod svakoga prekrivena golemim brojem slojeva – karakterom, duboko ukorijenjenim obrascima percepcija i navika – koje se prenose transgeneracijski kao i unutar našeg života.

    “Uzimati utočište u Buddhi” znači prisjetiti se kako je veći stupanj slobode moguć, kako je uvid u ovu prirodu moguć te kako je put koji vodi do tog uvida dragocjen i vrijedan upornog vraćanja.

    📖 Dharma

    Dharma je učenje Buddhe, njegovi uvidi kako ih je on prezentirao – u temeljnim idejama poput Četiri plemenite istine ili Osmerostrukog Puta – puta prema oslobođenju od nezadovoljstva.

    Dharma u najširem smislu uključuje 3 dimenzije (tim redoslijedom):

    • etičko / moralno ponašanje
    • meditaciju (umirivanje, usredotočenost, sabranost uma)
    • razvijanje mudrosti kroz uvid

    Uzimati utočište u Dharmi znači razumjeti (u jednoj mjeri) i imati povjerenje (u onoj preostaloj mjeri) u prirodu stvarnosti kako ju je opisao Buddha.

    Ovo nije vjerovanje u nešto nadnaravno, u neku osobu, simbol ili nečija “prosvjetljenja učenja” kojih se “treba pridržavati”.

    Ovo je inspiracija, poticaj i podrška u tome da započnemo vlastiti put – put iskustvenog uvida u prirodu vlastite stvarnosti – pomažući se mudrošću, uvidima i metodama naših prethodnika.

    👥 Sangha

    Sangha je zajednica praktičara budizma.

    Tradicionalno se odnosi na redovničke zajednice, ali uključuje i laičke praktičare u širem smislu — i širu zajednicu svih živih bića koja dijele istu želju da budu tu za sebe, druge i svijet.

    Uzimati utočište u Sanghi znači vjerovati i osloniti se na potporu zajednice koja dijeli isti cilj – oslobođenje od patnje.

    Povezanost i osjećaj zajedništva s drugima vrlo sličnih vrijednosti, sličnog puta i sličnih težnji može biti duboko osnažujući.

    Kolektivna energija drugačije je i više od energije pojedinca. A kada je ta energija pozitivna, iscjeljujuća, zdrava za osobu, tu zajednicu i širu okolinu, to postaje mjesto dubljeg osobnog uvida i kolektivne transformacije.

    Zen učitelj Thich Nhat Hanh govori o kolektivnoj energiji Sanghe

    🌍 Razlike među tradicijama

    Theravada

    • Naglasak na povijesnom Budi, Siddharthi Gautami
    • Ceremonije i formalni obredi su jednostavni, bez mnogo simbolike ili ezoteričnih, kompleksnih elemenata
    • Naglasak je na Sili (moralnost, etičnost ponašanja) i meditaciji kao formalnom načinu razvoja usredotočenosti i mirnoće uma
    • Predanost uvidu u vlasitu prirodu, manje izravno na dimenziju zajedništva

    Mahayana

    • Buda kao univerzalni princip, ne toliko kao osoba
    • Zavjeti Bodhisattve – predanost pomaganju živim bićima
    • Sangha je širi pojam, uključuje praktičare laike i iznimno naglašava pojam “budinske prirode” zajedničke svima

    Vajrayana

    • Utočište prošireno na učitelje i božanstva
    • Bogata simbolika rituala, mnogi ezoterični elementi, iznimno drugačije od primjerice Theravada tradicije

    Chan / Zen (dio Mahayana)

    • Naglasak na osobnom iskustvu i razumijevanju utočišta
    • Manje obreda, više svakodnevne prisutnosti
    • Utočište kao unutarnji čin posvećenosti – osobne vrijednosti
    • Nema razlike između svjetovnog i duhovnog

    🌞 Svjetovno je Duhovno, Duhovno je Svjetovno

    Osobno smatram kako mnoge duhovne tradicije u svojoj srži nose vrlo slične poruke, vrijednosti… utočišta. Ne vidim ih kao isključive. Naprotiv, takve su često postale uslijed teškoća ljudi da u dubini shvate i primijeniti ona temeljna učenja — najčešće krajnje jasna, jednostavna, i istovremeno nevjerojatno izazovna (naizgled nemoguća). Uslijed ljudske prirode — patnje koja je neodvojiva — (bilo) je potrebno sve više dodataka i “konteksta” i priča koje se pretvaraju u filozofiju, religiju — ili danas, znanost.

    🧬 Smatram i kako znanost u svojim raznim domenama — psihologija, neuroznanost, medicina, biologija, fizika… također nosi istu suštinu. Primjenjuje je na svoj način, drugim jezikom na drugom polju i dobiva na van nekad vrlo drugačije plodove… no sjemenka je ista.

    Članak glavnog prevoditelja Dalai Lame o ovoj temi

    Radi toga i most između ovog dvoje vidim kao nepostojeći, nema dvije dimenzije doista. Suvremene znanstvene spoznaje i teorije otkrivaju sve veću usklađenost i podudarnost s mnogim drevnim učenjima i iskustvenim mudrostima.

    Psychology Today: Budizam u psihologiji

    📘 Budistička psihologija izvanredan je primjer spoja suvremene znanosti, mjerljive i dokazive strukturiranosti s izravnim iskustvenim uvidom i praksom koji svatko od nas može ponaosob svjedočiti na svojem živom iskustvu, trenutak u trenutak.

    Budistička psihologija i neuroznanost

    Mindfulness praksa kao nešto popularizirano zadnjih 50-ak godina nije ništa do li malo drugačija forma iste prakse poznate 2.500 godina, a vjerojatno i mnogo dulje.

    Svi oni su:

    Putokaz kao simbol osobnih vrijednosti i uzimanja utočišta

    Prsti koji pokazuju u mjesec, karte koje ocrtavaju put, opisi izravne stvarnosti

    Duhovno je svakodnevno, svakidašnje može biti duhovno. Štoviše:

    Pun i izravan kontakt sa svakodnevnim predstavlja boravak u domeni duhovnog

    🧭 Koje je Tvoje Utočište?

    Uzimanje utočišta smatram životom u skladu s vrijednostima.

    Svatko od nas uzima utočište u nečemu.

    Za mene su to mir, jasnoća, iskrenost, upornost i predanost, zahvalnost, ne podrazumijevanje i nediskriminacija, otvorenost, razumijevanje ispod površine, poštovanje, prijateljska ljubav, toplina i ugodnost, blagost i nježnost, suosjećanje i darežljivost…

    Tako doživljavam Tri Dragulja i to vidim kao odraz naše istinske prirode, onda kada vidimo jasno. Budući da je ona uglavnom zastrta brojnim naslagama, put je uvijek iznova vraćati se i otkrivati je, dolazeći joj sve bliže.

    Koje je tvoje utočište?

    Čemu se vraćaš kada ti je teško? Koje su tvoje niti vodilje na prekretnicama života, osobni kompas, izvor nadahnuća, podrške i poticaja da nastaviš kretnju u određenom smjeru?

    🪷 Je li tvoje utočište hranjivo – održivo – i ako jest, kako mu se možeš češće vratiti?

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Ispravan Način Života / Osmerostruki Put – Budizam, Psihoterapija, Život

    Ispravan Način Života / Osmerostruki Put – Budizam, Psihoterapija, Život

    Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 5/8

    Kako ispravan način života iz budističke psihologije utječe na našu profesiju, svakodnevne izbore, mindfulness praksu i rad na sebi?

    Što Znači Ispravan Način Života

    Ispravan način života (sammā-ājīva) odnosi se na odabir zanimanja i životnog stila koji ne nanosi štetu drugim bićima, već doprinosi dobrobiti zajednice i osobnoj etičkoj dosljednosti.

    U kontekstu nastanka učenja, Buddha je naveo da poslovi koji uključuju trgovinu oružjem, živim bićima, mesom, otrovima ili opojnim sredstvima vode patnji i moralnom propadanju.

    Zanimljivo je promotriti ove kategorije iz današnje perspektive:

    • Koliko životinja je uzgojeno i zaklano u globalnim industrijskim razmjerima – i kako “normalnost” toga utječe na našu kolektivnu svijest?
      • Postoje narodi čije surovo preživljavanje ovisi o mesu – pojedinci čije zdravlje možda to zahtjeva – no koliki postotak ukupne “industrije” je čisto suvišno nasilje?
    • Otrovima bismo mogli zahvatiti domene od poljoprivrede do toksičnih otpada i nusprodukata koje u nevjerojatnim količinama proizvodi suvremena civilizacija
      • Koliko od toga je doista u svrhu boljitka i razvoja životnih uvjeta, a koliko isključivo iz ugode, pohlepe i prianjanja?

    No, ispravan život nije samo izbjegavanje štetnog — to je poziv na svjesno djelovanje koje podržava život, suosjećanje i međusobnu povezanost. U Plum Village tradiciji, Zen učitelj Thích Nhất Hạnh naglašava da naš rad može biti oblik meditacije, kao i da je ispravan način zarađivanja za život onaj koji podržava razumijevanje i ljubav, umjesto da ih narušava.

    Primjena u Gestalt Psihoterapiji

    U gestalt terapiji, ispravan način života možemo promotriti kroz teoriju polja.

    Teorija polja može se shvatiti kao drugačiji način za pojam međubivanja. U okviru gestalta ona znači da osobu nije moguće izdvojiti iz njezinog konteksta, situacije – koja uključuje i fizičku i psihičku okolinu trenutka, ali i sve ono što je u pozadini.

    Mi jesmo okolina i okolina jest mi.

    Eksperiment u polju kao metoda uvida u međubivanje

    Gestalt terapija može razviti utjelovljeno razumijevanje međubivanja kroz svoj bogati spektar alata. Jedan od njih jest eksperiment, u kojemu klijentu pomažemo osvijestiti kako njihova profesija, način opskrbljivanja za život, i svakodnevni izbori, utječu na unutarnji mir, patnju, osjećaj smisla i povezanosti.

    Kroz dijalog i tjelesnu svjesnost, klijent može:

    • Prepoznati vrijednosti koje njegovo zanimanje podržava ili krši
    • Osjetiti kako određeni zadaci utječu na energiju, motivaciju i emocionalnu stabilnost te ispunjuju li ga ili uzrokuju (često nesvjesnu) patnju
    • Istražiti alternativne profesionalne puteve koji više odgovaraju njegovoj etici, i podržavaju život više u skladu sa spoznajom o međubivanju

    🎯 Terapeut ne nudi gotova rješenja, već služi kao postojani suputnik u procesu otkrivanja autentičnog profesionalnog izraza.

    Samorefleksija i Vođenje Dnevnika

    Kao i kod drugih dijelova osmerostrukog puta, samorefleksija može biti prvi korak promjene. Postavimo si pitanja poput:

    • „Doprinosi li moj posao dobrobiti zajednice?“
    • „Kako se osjećam prije i poslije radnih zadataka?“
    • „Koje alternative mogu istražiti da izgradim smisleniji profesionalni put?“
    • “Što mi je potrebno kao podrška u ovom nastojanju – i u kojoj mjeri mi je ona dostupna ili moguća u trenutnoj situaciji?”

    📖 Ova praksa pomaže razlikovati naviku od izbora, te osvjetljava trenutke kada smo djelovali iz straha, potrebe za sigurnošću ili vanjskog pritiska. Kroz redovito zapisivanje, razvijamo sposobnost prepoznavanja gdje naš rad podržava život — a gdje ga iscrpljuje.

    Mindfulness, Meditacija i Praksa

    Uvođenje svjesne, mindful pauze prije i nakon posla može transformirati način na koji doživljavamo radni dan:

    • Prije izlaska iz kuće, obavimo jednu aktivnost s punom pažnjom i pomnošću
      • Oblačenje cipela, otvaranje i zatvaranje vrta, hodanje do automobila ili zastajanje na pragu uz nekoliko udaha
    • Uvedimo praksu zvona svjesnosti – na računalu, mobitelu ili drugom uređaju namjestimo podsjetnik koji se povremeno oglasi kao znak da stanemo i kratko usmjerimo pažnju na dah
    • Prakticirajmo izražavanje zahvalnosti: „Hvala tijelu što me nosi kroz ovaj dan“; “Hvala svim živim bićima i elementima uključenima u moju dobrobit”
      • Dovoljno je svega par sekundi ovog “unutarnjeg stava”!

    Primjena u Svakodnevnom Životu

    Ispravan način života svakako leži u onim malim, svakodnevnim odlukama. Evo 6 konkretnih primjera:

    1. 💼 Prije važnog projekta, pitajmo se: „Je li ovo u skladu s mojim vrijednostima?“ Ako nije, možemo li izmijeniti pristup ili postaviti drugačije granice?
    2. 💸 Kod ulaganja i potrošnje, birajmo etički prihvatljive i održive opcije — npr. lokalni proizvođači, cruelty-free i održivi proizvodi, banke koje ne financiraju destruktivne industrije
    3. 🧺 Prilikom kupnje odjeće, razmislimo: „Trebam li doista novi komad – mogu li kupiti rabljeno, prenamijenjeno ili barem podržati održivost? Podržavam li radne uvjete u kojima je ovo proizvedeno?“
    4. 🤝 U poslovnim odnosima, prakticirajmo transparentnost i poštovanje — npr. jasno komunicirajmo rokove, priznajmo greške, ponudimo podršku bez skrivenih motiva.
    5. 🧑‍🏫 U dijeljenju znanja, ne naglašavajmo korist — podučavanje, mentorstvo i savjetovanje izravno doprinose boljitku zajednice
    6. 🧘‍♀️ U svakodnevnim zadacima, poput čišćenja ili kuhanja, usporimo, unesimo svjesnu pažnju i zahvalnost — svaki “trivijalan” čin ima jednak potencijal za praksu, ovisno samo kako mu pristupimo

    🌿 Ispravan način života nije ideal koji se postiže preko noći niti imperativ kojim se trebamo samokritizirati — to je proces usklađivanja unutarnjih vrijednosti i vanjskih izbora.

    Zaključak

    Ispravan način života pitanje je zanimanja, načina zarađivanja. Pitanje je slike svijeta i zajednice koju podržavamo. Prije svega, pitanje je vlastitog načina bivanja – čemu i na koji način posvećujemo vrijeme i pažnju.

    Što više osvijestimo ova pitanja — i krenemo često mukotrpnim i dugoročnim putem utjelovljeno, u praksi odgovarati na njih – to ćemo biti skladniji s našim vrijednostima.

    A iskreni odgovori na ova pitanja najčešće vode do iscjeljenja i pozivinog ophođenja prema sebi i drugima.

    Kada živimo u skladu s vlastitim srcem, svaki posao i svaka odluka postaju prilika za njegovanje slobode i suosjećanja.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Ispravna Namjera / Osmerostruki Put – Budizam, Psihoterapija, Život

    Ispravna Namjera / Osmerostruki Put – Budizam, Psihoterapija, Život

    Budizam, Psihoterapija i Svakodnevni Život: Osmerostruki Put – dio 2/8 🪷

    Kako primijeniti ispravnu namjeru iz budističke psihologije u svakodnevnim odlukama, pri uvidu u osobnu motivaciju, i u gestalt psihoterapiji?

    Što Znači Ispravna Namjera?

    Ispravna namjera obuhvaća tri pozitivne, korisne motivacije:

    • odricanje od vezanosti
    • ne reagiranje iz odbojnosti i ljutnje
    • nenasilje – suosjećajno prilaženje

    Ove unutarnje pokretačke snage vode nas od pohlepe, odbojnosti i neznanja prema slobodi i suosjećanju. 🍃

    📌 Ispravna namjera ne znači “prisilno ispravno ponašanje”, već njegovanje duboke, pozitivne motivacije iz srca, usmjerene dobronamjernosti, otpuštanju i jasnoći.

    Primjena u Gestalt Psihoterapiji

    U gestalt psihoterapiji istražujemo:

    • Koje želje ili strahovi potiču impulzivne reakcije?
    • Kako se motivi mijenjaju kada osvijestimo dugoročne posljedice – i koja je uloga osobnih vrijednosti?
    • Kako bih volju mogao/la usmjeriti prema dobrobiti, sebe ili drugih – čak i u teškoj situaciji?

    🧭 Kroz istraživačke “eksperimente”, dijalog, i utjelovljenje ponašanja, namjera postaje alat za promjenu obrazaca, jačanjem svjesnosti – i osobne odgovornosti.

    Samorefleksija i Vođenje Dnevnika

    Postavimo si dnevna pitanja poput:

    • „Što me upravo sada, danas, pokreće – strah, pohlepa ili iskrena osobna vrijednosti?“
    • „Kako mogu kultivirati zdravije i korisnije želje – može li mi netko u tome pomoći?
    • “Koliko je moja namjera usklađena s mojim govorom i postupcima? Kako sam zadovoljan/na time?”

    📖 Vođenje dnevnika otkriva trenutke kada impulsi postaju svjesni odabiri — i tako jačamo transformativnu snagu unutarnje namjere 😊

    Mindfulness, Meditacija i Praksa

    Namjeru njegujemo kroz:

    • Rad s vrijednostima – vizualizacijom na vlastiti život, dublje se povezujemo i utjelovljujemo osjećaj povezanosti ili odvojnosti od svojih vrijednosti
    • Meditacija prijateljske ljubavi (metta) – ova praksa koristi se u potpuno sekularnim kao i budističkim okvirima za razvoj pozitivne, blagonaklone i blagotvorne namjere
    • Pauza prije reakcije – tri svjesna udaha kod snažnih impulsa

    🎯 Praksa čini volju svjesnom i otpornom — umjesto reaktivne, ona postaje kreativna.

    Primjena u Svakodnevnom Životu

    Namjera je prisutna u svakodnevnim trenucima:

    • 🤝 U razgovoru: „Što ova situacija zahtijeva od mene – na koji način da joj pristupim da to bude blagotvorno?
    • 🍲 Prilikom kupovine i jela: svjestan odabir hrane, namirnica, potrošačkog ponašanja – s umom na međupovezanosti svih
    • 🛒 U provođenju slobodnog vremena: izbor toga što konzumiramo i činimo, koji ne vodi u nemir, strah i odbojnost

    🌿 Svaka odluka izvolje oblikuje život u skladu s mudrošću.

    Zaključak

    Ispravna namjera nije težnja za savršenstvom, već poziv na svijest, mekoću i odgovornost u svakom trenutku.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻