Oznaka: mindfulness

Sve objave vezane uz praksu razvoja svjesne prisutnosti

  • Što je Mindfulness? Definicija, Značenje i Hrvatski Prijevod

    Što je Mindfulness? Definicija, Značenje i Hrvatski Prijevod

    Mindfulness: Značenje

    Mindfulness kao pojam u engleskom se jeziku učestalije pojavljuje tijekom posljednja dva stoljeća, s porastom prijevoda budističkih tekstova.

    To je uglavnom jednoznačno i općeprihvaćen prijevod Pali riječi “sati(drevni indijski jezik), koja znači svjesnost ili prisjećanje.

    Zanimljiv, sažet članak koji opisuje odnos pojmova “sati” i “mindfulness” te kako nisu uvijek istoznačni – pročitaj ovdje.

    Sati je temeljni pojam u budizmu i zauzima središnje mjesto u svim osnovnim učenjima. U osmerostrukom putu, sati predstavlja sedmi od osam faktora probuđenja.

    Ključan je dio svih meditacijskih praksi. Ističe se na važnom mjestu u mnogim sržnim budističkim tekstovima poput:

    Istraži više u mojem članku koji spaja Mindfulness, budističku psihologiju, svakodnevni život i psihoterapiju


    Engleski pojam

    U engleskom jeziku, mindfulness izvorno znači pažljivost, pomnost, namjernost.

    Jedna od najčešćih definicija dolazi od Jon Kabat-Zinna – osnivača MBSR (Mindfulness-Based Stress Reduction) programa i jednog od pionira zdravstvenih i psiholoških intervencija temeljenih na mindfulnessu u Zapadnom svijetu.

    “Mindfulness je svjesnost koja proizlazi iz namjernog obraćanja pažnje, u sadašnjem trenutku, sa stavom neprosuđivanja.

    Možemo dodati – u svrhu mudrosti i razumijevanja sebe.”

    Jon Kabat-Zinn

    Moderni Mindfulness

    Tijekom posljednjih 50-ak godina, popularnost mindfulnessa značajno je porasla zahvaljujući njegovom ulasku u zdravstveni sustav i psihologiju.

    Njegova široka primjena započela je radom Jon Kabat-Zinna, američkog liječnika koji je krajem 1960-ih godina počeo koristiti mindfulness vježbe za liječenje pacijenata s kroničnim bolovima u SAD-u.

    Nedugo zatim, razvio je prvi cjeloviti terapijski program utemeljen na mindfulnessu – Mindfulness-Based Stress Reduction (MBSR).

    Danas postoji širok spektar pristupa i programa temeljenih na mindfulnessu:

    • neki usmjereni na određene teškoće ili osobe s određenim karakteristikama (npr. MBSR za ljude s kroničnim stresom)
    • neki su za širu populaciju (npr. MBCT-L kao prvobitno više klinički orijentiran program proširen i prilagođen široj primjeni)

    Ako su kvalitetni, oni neizbježno nastavljaju uvide zabilježene još iz budističke tradicije. Prilagođavaju se, obogaćuju i integriraju sa spoznajama neuroznanosti, suvremene metodike poučavanja, itd.

    Mnogi moderni mindfulness programi su sasvim sekularni, intenzivno proučavani unutar akademskih i zdravstvenih krugova, znanstveno potkrepljeni i dokazano učinkoviti


    Suvremena Popularizacija

    Posljednjih desetljeća, mindfulness se munjevito proširio izvan okvira znanstvene zajednice, ulazeći u popularno-psihološke i mnogo šire društvene krugove.

    Danas su, pogotovo u državama EU, SAD-u i drugima, tehnike i pristup mindfulnessa, uobičajena i sve šira pojava u područjima:

    • zdravstvenog i obrazovnog sustava
    • vojsci i policiji
    • vodećim svjetskim (profitnim) korporacijama
    • globalnim i nevladinim (neprofitnim) organizacijama
    • čak i političkim strukturama ili kao zasebni centri i institucije

    🗣 Više o značenju, popularizaciji i drugim zanimljivim pitanjima o mindfulnessu pročitaj u ovom opsežnom razgovoru s Jon Kabat-Zinnom.


    Ovakva masovna popularizacija ima više pozitivnih i negativnih aspekata:

    Prednosti:

    • Mindfulness je dostupniji nego ikad
      • Nekada ograničen na duhovnu praksu i uži krug praktičara, danas je globalno prepoznat i široko primjenjiv
      • . To je opći ljudski potencijal, stoga praksa ne bi niti trebala biti ograničena samo na uske krugove.
      • Integracijom mindfulness principa i prakse u svoje temeljnije dijelove, cjelokupna ljudska zajednica mogla bi dostići jednu mudriju i suosjećajniju kvalitetu bivanja.

    Izazovi:

    • Proširenje donosi razvodnjavanje
      • Budući da je dostupniji, često se pojednostavljuje.
      • Pojavljuju se različite interpretacije, mnoge odstupajući od izvornog konteksta, flozofije i vrijednosti pristupa
      • Raste rizik od pogrešnog razumijevanja i trivijaliziranja nečega što ima golem potencijal za preobrazbu – kada se tome pristupi na odgovarajući način.

    • Eksponencijalni porast i “skakanje na vagon trenda” otvara prostor za mnogo samoprozvanih stručnjaka s kratkim, površnim edukacijama, dobiti-usmjerenim motivima i vrlo niske utjelovljenosti prakse u svojem životu (mindfulness samo kao “tehnika”)
      • Gledanje na mindfulness na ovaj način može dovesti do problema autentičnosti, kvalitete i kompetentnosti
      • Ovo kod nekih ljudi može izazvati skepticizam prema samom pojmu mindfulness.

    Mindfulness kao proces i kao stanje

    Mindfulness se u praksi može razumjeti na dva načina:

    📌 Kao mentalni proces – To je pomak pažnje na sadašnji trenutak. Tijekom prakse, jedino što činimo jest taj mentalni korak: prepoznajemo što je sada prisutno, i kada pažnja odluta, vraćamo je na trenutno iskustvo.

    📌 Kao stanje uma – To je mentalna kvaliteta koju razvijamo kada namjerno obraćamo pažnju na sadašnji trenutak. Mindfulness je uvijek “mindfulness nečega”. U tom je smislu gotovo istoznačan svjesnosti. Znači jasnu, svjesnu prisutnost za trenutno iskustvo.

    “Mindfulness je uvijek mindfulness nečega.

    Zen učitelj Thich Nhat Hanh

    Budući da se radi o svjesnosti, dubina i širina neprestano variraju ovisno o tome na koji način bivamo iz trenutka u trenutak.

    Ovo je izuzetno važno imati na umu jer ukazuje na to kako je mindfulness:

    • istovremeno vrlo svakodnevan — karakteristika koju svatko od nas “ima” u nekoj mjeri i može je razvijati
    • i drastično drugačiji od uobičajenog iskustva

    Ako nam se čini da je “biti u sadašnjem trenutku” nešto vrlo obično, lagano i “ništa posebno”, pozivam da dalje istražimo o čemu se radi.

    S jedne strane to doista jest tako — dostupno je sada i ovdje.

    Ipak, 99% vremena možemo misliti da već jesmo “ovdje i sada” bez da je to zapravo tako.

    Često ne vidimo veo koji nam prekriva oči, stoga mislimo da on niti ne postoji

    Upravo ovdje leže počeci čiste svjesnosti.


    Mindfulness: Hrvatski Prijevodi

    Vidjeli smo da je mindfulness danas općeprihvaćen globalni pojam, pristup i praksa.

    No, u hrvatskom jeziku još nema jednog službenog prijevoda.

    Koliko je meni poznato, trenutno najčešće korišteni izrazi su:

    🔹 Pomnost – Najbliži izvornom značenju riječi, i odlično opisuje mindfulness kao stanje uma. No, nije učestala riječ u hrvatskom jeziku i stoga manje razumljiva ili dostupna široj populaciji.

    🔹 Puna svjesnostDobar prijevod, ali zahtijeva jasnu definiciju razlike između pune i usredotočene svjesnosti.

    🔹 Usredotočena svjesnost – Može se lako pomiješati s koncentracijom (doista, to i jest), pa nije uvijek idealan prijevod. Mindfulness podrazumijeva usredotočenost i obratno. No, kada se radi o metodama prakse, neke su mnogo više orijentirane na jačanje svjesnosti, a neke na koncentraciju. Stoga, podržavam i ovaj naziv, vodeći pritom računa kako bi se zadržala jasna razlika.

    💡 Za mene je najprikladniji prijevod za mindfulness riječ “punosvjesnost

    🔸 Najbolje opisuje stanje i kvalitetu uma koju razvijamo mindfulness praksom

    🔸 Razlikuje se od svakodnevne svjesnosti po dubini, širini i namjernosti

    🔸 Ipak, u većini slučajeva, koristit ću pojmove mindfulness, punosvjesnost, pomnost ili samo svjesnost kao sinonime, ovisno o kontekstu


    Želiš saznati više? Pročitaj ovaj članak za dublji uvid.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Body Scan (Pregled Tijela)

    Body Scan (Pregled Tijela)

    Body scan (pregled tijela) temeljna je i istovremeno vrlo duboka mindfulness praksa kojom um vraćamo u tijelo.


    Body scan – Podsjetnik Prije Prakse

    Molim te, sjeti se voditi brigu o sebi. To znači napraviti vježbu na način koji je tebi prikladan, izvediv i udoban s u ovom trenutku.

    Pokušaj naći ravnotežu između udobnosti i ugodnosti te izazovnosti i stupnja novog iskustva kojem se otvaraš

    Nekad je ovo vrlo zahtjevna praksa. Ako te nešto boli, psihički ili fizički opterećuje sada, mekši i blaži pristup je dovoljan – to je čin brige i suosjećanja prema sebi. Nemoj se mučiti.

    S druge strane, ako se osjećaš spremno ući dublje, daj si vremena i dopusti si odvažiti se na malo izravnije iskustvo, malo veću budnost, malo dulju vježbu, kako bi nježno i odlučno dotaknuo svoje granice i ono što leži onkraj njih.


    Body Scan i Opuštanje

    Pregled tijela nije vježba opuštanja, uspavljivanja ili zaspivanja.

    Možemo je nekad uspješno koristiti i za usnivanje –  ulazak u san ovim putem nekad je mnogo kvalitetniji od načina na koje inače zaspivamo – i može biti iznimno korisna u toj funkciji.

    No, to je primarno vježba svjesnosti. Važno je biti iskren i jasan s namjerom s kojom pristupamo vježbi:

    • Za razvoj dublje povezanosti s tijelom, budnost je neophodna, kao u svakoj meditaciji
    • Ako je koristimo za pomoć u opuštanju, i to je u redu!

    Body Scan – Priprema za Praksu 🧘‍♀️

    Ovdje su upute za pregled tijela u ležećem položaju. Postupak je isti neovisno o položaju. Upute za sjedeći položaj nađi na mojoj objavi o sjedećoj meditaciji.

    Lezimo na leđa, ravno i opušteno, poželjno na udobnu i stabilnu, čvrstu podlogu.

    Odličan izbor ukoliko nam tijelo to dopušta je tlo, bio to goli pod ili tepih, deka ili prostirka za mekoću i toplinu.

    To mogu biti i ležaj ili krevet. Nastojimo ne biti na previše mekanom ležaju kako bismo održali budnost i jasnoću uma.

    Možemo staviti jastučić pod glavu, možemo i ležati potpuno ravno kako bi se naš vrat mogao opustiti.


    🌿 Položaj Tijela

    Ruke i noge možemo ostaviti da mirno leže pokraj tijela, opušteno, ravno no ne na silu ispruženo – bez da ih “držimo”. Kao da ležimo na plaži i upijamo sunce ili promatramo nebeski svod s livade, prirodno, potpuno se predajući. Izdahnimo.

    • Sva četiri uda neka mirno počivaju sa strane
    • Dlanovi mogu biti okrenuti prema gore ili dolje
    • Noge položene šire od širine ramena, spontano i udobno

    Ovako ležeći, osjetimo polako i pažljivo dodir svih dijelova tijela s podlogom. To mogu biti:

    • pete
    • listovi
    • stražnjica
    • leđa
    • ramena
    • vrh zadnjeg dijela glave

    Ako osjetimo napetost ili neudobnost, slobodno se namjestimo i nađimo položaj u kojem možemo ostati naredno vrijeme bez neprekidnih prekida ako je moguće.


    🛏️ Budnost i Udobnost

    Ako nam se brzo počinje spavati, moguće nam je podloga suviše udobna, ili smo vrlo umorni. Pokušajmo kada smo odmorniji, ili na tvrđoj podlozi. Možda ćemo ovu metodu i namjerno koristiti za lakše zaspivanje — i to je u redu.

    Takav dubok odmor može biti korisniji od nemirnog sna. Tada budimo svjesni da nismo svjesno iskusili tijelo, već mu dopustili da se odmori. Uglavnom to i jest preduvjet dubljeg ulaska u tijelo.


    🔄 Tijek Meditacije

    Kada smo zauzeli položaj i uspostavili početnu svjesnost tijela, počinjemo lagano usmjeravati pažnju na pojedine dijelove.

    Ovaj postupak isti je i ako sjedimo ili čak stojimo.

    • Odabiremo smjer: od stopala prema glavi ili obratno
    • Usmjeravamo pažnju kao reflektor, ostajemo uz taj svaki dio tijela, izravno osjećajući
    • Tijelo prirodno diše, trbuh se diže i spušta u svom ritmu

    Istražujemo polako i postupno, u skladu s vođenom praksom ili samostalno, uz strpljenje i nježnost, prisutni.

    Nastojimo ne stalno pomicati tijelo – mirnoća je važan aspekt prakse. Ako se trebamo pomaknuti, učinimo to svjesno i nježno.

    Oči zatvorimo ili opustimo pogled neusredotočeno u jednu točku ispred nas.


    🧍 Dijelovi tijela

    Redoslijed prakse može biti:

    • Stopala (donji i gornji dio, prsti)
    • Gležnjevi
    • Listovi
    • Koljena
    • Natkoljenice
    • Stražnjica
    • Zdjelica (sa svih strana)
    • Trbuh
    • Prsa
    • Donji dio leđa
    • Kralježnica
    • Gornji dio leđa
    • Šake i prsti
    • Ruke
    • Ramena
    • Vrat
    • Lice, pojedini mišići
    • Korijen kose i vrh glave

    Razinu detalja i usredotočenosti uvijek prilagođavamo iskustvu i trenutnom stanju.

    Nekad to znači obuhvaćati široke dijelove tijela i kraće se povezivati s njima. Nekad ulaziti u finije osjete sitnih dijelova tijela.

    “Naprednije” razine prakse mogu uključivati:

    • unutarnje organe
    • krvotok
    • mikropokrete
    • dah u različitim dijelovima tijela

    ⏳ Trajanje

    • Kratka verzija: 5–10 minuta
    • Duboka praksa: do 60 minuta
    • Uobičajena, preporučena praksa: 20–30 minuta

    Trajanje ovisi o vremenu, kapacitetima i iskustvu. “Cilj” je iskustveno upoznavanje tijela te vraćanje uma tijelu – ne forsiranje granica ili naprezanje uslijed suviše ambicioznih nastojanja.


    🎧 Vođeno i Samostalno

    Za početak svakako predlažem raditi vođenu meditaciju više puta (pa čak tjednima ili mjesecima ako smo redoviti) kako bismo je “naučili” i dovoljno iskustveno proživjeli da je možemo samostalnije izvoditi. Nakon toga možemo:

    • nastaviti s vođenim uputama
    • voditi sami sebe unutarnjim monologom kroz postupak
    • jednostavno izvoditi pregled tijela izravno i samostalno

    Odaberimo ono što nam je primjereno, izazovno ali ne obeshrabrujuće.

    Nema ništa manjkavo u korištenju vođenih meditacija – dapače, za body scan vođena praksa može biti posebno vrijedna za održavanje budnosti i prisutnosti.

    Želiš vođenu praksu? Posluži se mojom kratkom i potpunom meditacijom



    🔁 Lutanje Uma

    Prema lutanju uma odnosimo se kao i u drugim meditacijama. Nastojimo:

    • Prepoznati (lutanje uma – da smo se izgubili)
    • (opcionalno) Imenovati (gdje je otišao – brige, komentari…)
    • Otpustiti (pojavu za kojom je odlutao)
    • Vratiti (strpljivo ponovno preusmjeriti pažnju na objekt)

    Kako pristupamo vlastitom umu jest bit meditacije.

    Lutanje uma nije greška već glavni materijal za praksu

    Više o tome u drugim tekstovima, zvučnim zapisima i zajedničkom radu — uz mirnu radost 🙂


    Izravno Iskustvo Tijela i Pomoćne Tehnike

    Body scan podrazumijeva izravno i neposredno iskustvo tijela. To znači ući u tijelo ne zamišljati ga, projicirati ili vizualizirati, već doživjeti osjete pojedinog dijela kakvi jesu, u ovom trenutku.

    Pri tome je važno imati na umu iduće:

    • Neke dijelove tijele ne osjetimo – nekad mnoge. U redu je ne osjetiti neki dio tijela
      • Ne nastojimo proizvesti osjet → budimo svjesni neutralnosti, znajući da je naš um i dalje prisutan
    • Prisutan je suptilan osjet → pratimo njegovu pojavu, moguće primjene i nestajanje
    • Doživljavamo intenzivan naoko stalan osjet → možemo ući dublje u njega i otvoriti mu se bez otpora; ili otpustiti pažnju ako je previše neugodan
    • Ako nam je teško povezati se s tijelom → vizualizacija ili “disanje u dio tijela” mogu biti pomoćne tehnike
      • Važno je ipak primijetiti razliku zamišljanja i osjeta!

    💨 “Disanje u” Dio Tijela

    Nekima pomaže upariti udah i izdah sa svjesnošću tijela. Na svaki udah, možemo zamisliti kako ulazi ne samo u nosnice, grlo, pluća, već nastavlja upravo u onaj dio tijela na koji se usmjeravamo. I zatim na izdah pratimo ga kako izlazi van iz tog dijela tijela.

    Ovo može biti zbunjujuće, ali i od pomoći – ovisi kako nam odgovara, možemo pokušati.


    Zahvalnost i Nježnost Prema Tijelu

    Ako nam je teško osjetiti određeni dio tijela, ili um intenzivno luta, možemo mentalno obuhvatiti svaki dio tijela nježnošću:

    • “Kako ste sada, moja stopala?”
    • “Kako si, moje srce?”
    • “Ovdje sam za vas, drage oči”

    Ove rečenice možemo izgovarati ili naprosto unijeti unutarnji stav zahvalnosti, radosti i ljubaznosti prema tijelu.

    Možemo također slati pozitivne poruke tijelu – poželjeti mir, udobnost i zdravlje svakom dijelu tijela.

    Ovo pomaže kontaktu s tijelom i istovremeno jača suosjećanje prema sebi. Otvaramo prostor nježnosti i prijateljske ljubavi, koju potom možemo lakše prenijeti i drugima.

    Ako se ovakav osjećaj nježnosti čini neiskren — to je potpuno prirodno. Malo nas ima tu naviku. Budimo blagi. Ako se pojavi krivnja, žalost ili frustracija, dopustimo si postupnost. Pristup prilagođavamo trenutnom stanju.


    Body Scan – Početna i Vrlo Duboka Praksa

    Raspon vježbe pregleda tijela je golem…

    …od prvog kontakta s tijelom, preko dubljeg opuštanja, do istinske utjelovljenosti i jedinstva tijela, daha i uma

    Kao vježba osvještavanja i mindfulness praksa ona se smatra temeljnom, no važno je razumjeti kako to ne znači da je jednostavna. Upravo suprotno. Zašto?

    1. Čitav proces lutanja uma nije ništa drugo do li rezultat odvojenosti uma i tijela.
      • Stoga, vraćanje uma tijelu – kao u pregledu tijela – “početak je i kraj” prakse
    2. Tijelo nosi živa sjećanja svih iskustava koje smo prošli, često na duboko nesvjesnoj razini,
      • Bolna, traumatska, neprorađena iskustva mogu ostati pohranjena duboko u tijelu – i početi izranjati na površinu praksom pregleda tijela
    3. Tijelo je fizički spremnik mentalnih stanja
      • Stres, napetost, anksioznost i uznemirenost uma često su odraženi u tijelu. To počinjemo osjećati tek kad si dopustimo povezati se – nekad je proces vrlo neugodan, intenzivan, s mnogo otpora tijela i uma

    Radi svega ovoga, važno je voditi računa o sebi.

    Ako osjetimo preplavljenost ili preveliki intenzitet iskustva, najbolje što možemo učiniti jest prilagoditi ili prekinuti praksu.

    To nije znak odustajanja, već upravo samo-suosjećanja i dopuštanja sebi da trenutno činimo onoliko koliko možemo


    Bol, nelagoda, utrnulost…

    Moguće je da se jave različiti neugodni osjeti tijekom pregleda tijela. Bolovi, napetosti, utrnulosti, pritisci…

    Mindfulness pristup uvijek njeguje ravnotežu između nježnog i odlučnog istraživanja granica te suosjećanja i ne-forsiranja. 

    Ako je neugoda blaga ili umjerena – bol, svrbež, vrućina, hladnoća, štogod to bilo… Možemo to iskoristiti kao priliku da istražimo to iskustvo na drugačiji način nego što to inače činimo. Obično uglavnom umanjujemo nelagodu čim je osjetimo. Mindfulness nas poziva da otvorimo malo veći prostor i osjetimo to iskustvo malo izravnije.

    Ako nas intenzivnija nelagoda odvlači od drugih dijelova tijela, to je pak prilika da prakticiramo povezanost s drugim dijelovima unatoč određenoj distrakciji.

    Naposljetku, ako je previše intenzivno svjesno napuštamo taj dio tijela ili cijelu praksu i vraćamo se kada se osjećamo spremnima.


    Pristup Samopodrške i Samosuosjećanja

    Umjesto prosudbi („ovo ne osjećam“, „ovo je dosadno“, “uopće mi ne ide!”…), njegujemo stav otvorenog istraživanja tijela.

    Nema ispravnog i pogrešnog načina da se osjećamo, da nešto činimo. Jedino potrebno je uvijek iznova, najbolje što možemo, vratiti se pojedinom dijelu tijela i izravno ga osjećati. Bez očekivanja.

    Prosudbe će se naravno javljati, nekad neprestano. Možemo ih zamijetiti kao lutanje misli, prepoznati kada se jave, nježno otpustiti i zatim vratiti se natrag tijelu. Ono što želimo izbjeći je “kritiziranje radi kritiziranja”.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Ljudsko Iskustvo

    Ljudsko Iskustvo

    Što Čini Ljudsko Iskustvo?

    Naše sveukupno subjektivno ljudsko iskustvo temeljno sačinjavaju idući elementi:

    Osjeti

    Kroz naših pet osjetilnih organa, osjetilnih područja:

    Vizualni (oblici/boje), zvukovi, mirisi, okusi, dodiri i osjeti iz tijela

    Misli

    Unutarnje, mentalne pojave

    Uglavnom ili mentalne slike (zamislimo psa) ili riječi (kao tekst, mnogo češće kao “unutarnji glas” – npr. stalno komentiranje, unutarnji monolog)

    Uvijek se odnose ili na prošlost (sjećanja, analiziranja, interpretacije…) ili budućnost (planiranja, očekivanja, brige, nade…)

    Nekad su vrlo bliske sadašnjem trenutku kao interpretacije, analize, usporedbe, kritike, procjene…

    Misli možemo shvatiti i kao još jednu vrstu osjeta. Ovaj mali pomak kako percipiramo vlastite misli može nam otvoriti novu perspektivu u odnosu s njima. Stavlja ih u ravnopravniji položaj od onog koji je često u korist mislima kao “višoj funkciji” kod ljudskih bića

    Kvaliteta

    Kategorije ugoda / neugoda / neutralnost

    Predstavlja afektivni ton, valenciju, subjektivni doživljaj te je nešto što uobičajeno spontano prati bilo koji osjet, pa i misao

    Emocije/osjećaji

    Unutarnja stanja vrlo raznolikog subjektivnog iskustva

    Sreća, tuga, strah, frustracija, ljutnja, zabrinutost, uznemirenost….

    U širem smislu, ovu kategoriju možemo nazvati i “mentalna stanja” ili “stanja uma” i ubrojiti kvalitete kao što su usredotočenost, pomnost, zbunjenost, umor…

    Otprilike sve ono što bismo mogli odgovoriti na pitanje “Kako sam?”

    Porivi

    Naša volja i namjera, naše želje, odluke, sklonosti, poticaji, težnje

    Poriv da nešto učinimo, kažemo, napravimo… neposredno prethode našem ponašanju

    To mogu biti naše dalekosežne odluke, kao i bezbroj minijaturnih poriva, namjera odnosno odluka koje prethode svemu što činimo

    Svijest (skup svijesti)

    Sve ono što doživljavamo kao “sada”, naše trenutno iskustvo. Skupni naziv za sve aspekte svijesti

    Možemo biti svjesni naših osjeta, misli, emocija, poriva, govora i djelovanja – svi ostalih elemenata

    Svijest može biti zanimljivo promatrati iz perspektive “osjetilnog polja”: vidna svijest, slušna svijest… umna / mentalna svijest. Tako imamo pet osjetilnih svijesti, šestu svijest kao uvid u misli i aktivnosti uma, i druge


    Ljudsko Iskustvo u Budističkoj Psihologiji

    U budizmu, cjelokupno ljudsko iskustvo spada u pet nakupina, hrpa ili agregata (Five Aggregates, Five Skandhas).

    Ta je podjela vrlo usklađena s gornje opisanom – i znanstvenim koncenzusom. Općenito, različite se kategorije u njoj mogu poistovjetiti ili se njihovi zrcalni oblici mogu naći u podjelama koje proizlaze iz suvremenih znanstvenih spoznaja.


    Pet Skandha i povezanost s prethodnom podjelom iskustva:

    Tijelo (Rūpa)

    Predstavlja fizičko tijelo, osjetilne organe (vid, zvuk, miris, okus, dodir) i objekte koje oni percipiraju (vizualne, zvučne…)

    Ovo odgovara Osjetima

    Senzacije (Vedanā)

    Predstavljaju emocionalni ton koji prati iskustva, osjetilna i mentalna – ugodna, neugodna ili neutralna

    Ovo obuhvaćam pojmom Kvaliteta odnosno ton ili valencija

    Percepcije (prepoznavanje, Sañña)

    Označuju prepoznavanje i interpretaciju, davanje značenja osjetima, tjelesnim i mentalnim (npr. zvuk kao “pjevanje ptice” ili “glazba”, viđeni objekt kao “kamen”, dodir kao “tkanina”, “tvrdo”…

    Ovo djelomično obuhvaća misli, no ima drugačije značenje, više označava nesvjestan proces koji automatski prati osjete, kojim razumijemo svijet

    Mentalne formacije (misli, namjere, stavovi… Saṅkhāra)

    Obuhvaća misli, namjere, emocije i mentalne navike, koje oblikuju mentalno procesiranje, kako reagiramo na iskustva i mentalno doživljavamo sve situacije

    Ovo također uključuje misli, ali i cijelu domenu emocija / osjećaja i porive

    Svijest(i) (viññāṇa)

    Odnosi se na izravnu svjesnost – ono je što prethodi i omogućuje nam percepciju i doživljavanje ostalih agregata (elemenata).

    Ovisno o učenju razlikujemo različit broj (vrsta) svijesti – najmanje je 6 osnovnih – pet za svako osjetilno polje te šesta, umna svijest

    Ovo odgovara svijesti osjeta, svijest o mislima, itd.

    Kratak članak o Pet Skandha i umjetnoj inteligenciji.


    Primjena u Svakodnevnom Životu i Refleksiji na Događaje i Situacije

    Poznavati naše osobno ljudsko iskustvo kroz “osnovne građevne elemente” koji ga čine izuzetno je vrijedno. Ključno je imati na umu kako su ovo koncepti onoga što se iz trenutka u trenutak događa, i sada dok ovo čitamo.

    Upravo sada dok čitamo, mi:

    • Imamo određeni osjet (vizualni podražaj), vjerojatno neutralne kvalitete. Percipiramo tako organiziran podražaj kao tekst, interpretiramo ga kao članak na web stranici.
    • Vezano uz njega mogu se javiti misli, primjerice uspoređujemo ga s nečim što otprije znamo, razmišljamo o njemu, imamo poriv ustati se ili napraviti nešto drugo…
    • Uz sve to možemo i ne moramo biti svjesni svojeg tijela, položaja, zvukova, misli, raspoloženja… Sve se to neprekidno izmijenjuje kao sadržaj naše svijesti.

    Naravno, mi možemo u različitoj mjeri biti otvoreni za tu promjenu ili biti stopljeni s iskustvom, fiksirajući sebe u njemu, ne doživljavajući ga kao nešto što se na ovaj način izmijenjuje.

    Što smo otvoreniji prema iskustvu, to manje smo stopljeni s bilo kojim pojedinim elementom

    Što manje smo stopljeni, imamo više vremena promotriti što se doista događa i širi prostor mogućih odgovora.


    Samo Trenutak – Usporimo i Zapitajmo se

    Kako idemo kroz dan, može nam koristiti prisjetiti se promotriti događaje, situacije i naše reakcije na njih u vidu ove podjele.

    • Možda ova moja ponavljajuća misao nije apsolutna istina – samo mentalni događaj koji se uporno iznova javlja?
    • Neugodan osjet – možda možemo otvoriti se oko njega i uvidjeti da i drugi elementi iskustva već čekaju našu svijest, ako mi nismo fiksirani za taj osjet?
    • Reaktivna ljutnja na glasan, neočekivan zvuk – složen rezultat zvuka, kojem gotovo trenutačno pridodajemo neugodu, zatim ideju o izvoru i značenju zvuka, ljutnju, i krajnji poriv ili izravno ponašanje koje je rezultat te ljutnje?

    Vježbajući ovaj stav otvorenosti, dopuštanja i znatiželjnog istraživanja, povećavamo svoju psihološku fleksibilnost i umanjujemo dodatnu patnju.


    Polazna Točka Razumijevanja Sebe

    Ovaj tekst služi kao početna točka iz koje promatramo ljudsko iskustvo

    U budućim tekstovima, kroz integriranu perspektivu budističke psihologije i filozofije, znanstvenih spoznaja te psihoterapijskih pristupa, mnogo ćemo govoriti o našem iskustvu.

    Na koji način se ovi elementi povezuju, međusobno uzrokuju i uvjetuju, kako to utječe na naš doživljaj svijeta… I najvažnije, kako praksom, tehnikama i vježbama koje radimo možemo osobno dublje uvidjeti prirodu našeg iskustva.

    Time povećavamo svoju psihološku fleksibilnost, umanjujemo subjektivnu, psihološku patnju, povećavamo raspon mogućih odgovora, dovodimo se u poziciju mudrijeg odabira te ponašanja u skladu s našim vrijednostima.

    Možda oslabimo, a možda i potpuno uklonimo neke stare, opterećujuće, ukorijenjene obrasce.

    Druge znanstvene teorije i filozofske tradicije mogu drugačije strukturirati ljudsko iskustvo. To nužno ne znači neslaganje, već može biti rezultat različitog imenovanja.

    Istražimo svoje iskustvo i pokušajmo ga razumjeti na način opisan ispod u vlastitom životu.

    Zatim, uzmimo one dijelove koji nama rezoniraju, ili sve, a ostavimo za sada ono što nama osobno ne odgovara.


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Sjedeća Meditacija

    Sjedeća Meditacija

    Sjedeća meditacija najčešći je oblik prakse meditacije. Neophodno je znati kako zauzeti kvalitetan položaj, neovisno o vrsti meditacije.

    Prije sjedenja ⏳🏡

    Odredimo vrijeme i mjesto

    Ne možemo uvijek utjecati na naše uvjete. Mnoga mjesta i gotovo bilo koje vrijeme mogu biti prikladni za praksu u nekom obliku. Ipak, nastojimo si za vježbu osigurati povoljne i podržavajuće uvjete koliko god je to moguće.

    Poželjno je da smo neometani tijekom meditacije. Uklonimo ili smanjimo vanjske podražaje – zvukove, mirise, prisutnost drugih…

    • Odlično mjesto je zasebna, mirna i tiha prostorija samo za tebe, s dijelom sobe posvećenim praksi; također je to osamljeno i mirno mjesto u prirodi ukoliko je prikladno za tvoj položaj sjedenja
    • Odlično vrijeme je ono u kojem ne očekujemo prekide i nećemo u pozadini uma ovisiti o vremenskom pritisku, izdvojeno kao vrijeme samo za tebe ☺️

    Odredimo podlogu i položaj 🌱

    • Stolica, klupica, jastuk za meditaciju, tlo s prostirkom…
      • Kamen, brežuljak u prirodi…
    • 📌 Položaj je važniji od podloge! Možemo osigurati pravilan stav bez obzira na to gdje i na čemu sjedimo. Dobar položaj je onaj koji zadovoljava glavne točke za održivost meditacije.

    Sjedeća meditacija na jastuku 🧘‍♂️🧎

    • Ako sjedimo na podu, jastuku i sl., strpljivo i pomno istražimo moguće položaje. Nastojimo zauzeti položaj u kojem možemo sjediti dovoljno dugo, razumno udobno i opušteno, bez velikog nakupljanja boli i pritiska.
    • Moguće da će nam trebati vrijeme da uvidimo koji položaj nogu nam najviše odgovara. Mogući su različiti položaji od jednostavnog križanja nogu i klečanja do niza tradicionalnih i tjelesno vrlo zahtjevnih položaja.
    • Još jedan položaj je klupica za meditaciju. Možemo je koristiti za klečanje umjesto jastuka. Kada smo u klečećem položaju, pronađimo dovoljnu visinu sjedišta kako bi leđa imala potporu i ne bismo naprezali natkoljenice.

    🔗 Odličan članak o svim položajima tijela


    Sjedeća meditacija na stolici

    Kada odabrati stolicu?

    • ✔️ Većina ljudi danas ne sjedi na podu, niti prekriženih nogu—stolica pruža poznatiji i pristupačniji način sjedenja.
    • ✔️ Može biti pristupačnija za leđa i koljena ako imamo ozljede ili takve tjelesne karakteristike.
    • ✔️ Položaj nogu na stolici ne zahtijeva križanje, što olakšava sjedenje.
    • ✅ Sasvim je u redu, valjano i kvalitetno prakticirati meditaciju na stolici.

    U nastavku opisujemo položaj sjedeće meditacije na stolici. Sve što sve odnosi na trup, leđa, ruke, glavu, vrat i oči jednako je primjenjivo i za sjedenje na jastuku ili bilo koji drugi sjedeći položaj.

    Jedina veća razlika jest u položaju nogu na jastuku, koji je određen vrstom položaja koji zauzimamo poput običnog križanja, burmanskog, tajlandskog, polu-lotosa, itd.


    Sjedeća meditacija: položaj tijela

    Visina sjedišta

    Namjestimo visinu stolice pomoću mehanizma, jastuka ili drugih pomagala. Ako smo niži, možemo staviti jastuk ili podlogu pod stopala.

    Visina je primjerena kada nam je stražnjica u ravnini ili blago povišena u odnosu na koljena. Ovo vrijedi općenito, a posebice za položaj meditacije.

    Noge

    • Neka su stopala u punom kontaktu s tlom.
    • Ukoliko imamo dovoljnu visinu sjedišta potkoljenice, koljena i natkoljenice će “odmarati” bez ikakve napetosti ili zatezanja – i to je glavni način kako da to postignemo.
    • Noge mogu biti šire ili uže ovisno o našoj građi tijela.

    Zdjelica

    • Pravi kut zdjelice i koljena je poželjan za ravnomjerno opterećenje i održavanje uspravnog stava tijela.
    • Blago podignuta i otvorena prema naprijed i dolje – olakšava držanje leža uspravnima prirodno, bez upotrebe mišića.
    • Pomaže sjedenje na prednjem rubu stolice, povišeno sjedište ili dodatna potpora stražnjice.

    Leđa

    • Neka leđa budu uspravna s kralježnicom u prirodnoj krivulji. Vodimo računa da nisu ukočena i da čim manje koristimo mišiće kako bismo održavali kralježnicu u uspravnom položaju.
    • Ovo može biti zahtjevno i stvar kontinuiranog pronalaska ravnoteže. Iznimno nam pomaže ostatak položaja ako je ispravan. Tako leđa sama nalaze dovoljno dobar položaj.
    • Ako ikako možemo, nemojmo se naslanjati. Neka su leđa slobodna od kontakta. Ako imamo bolove ili teškoće, sasvim je u redu da se naslonimo ili pomognemo jastučićem za leđa.

    Ruke

    • Ruke neka počivaju potpuno opuštene. To je najčešće dlanom u dlanu u krilu ili svakom rukom na pripadajućoj natkoljenici – dlanovima prema dolje ili gore, kako nam je udobnije.
    • Ispravan položaj ruku značajno doprinosi razvnoteži. Ako držimo ruke u krilu pomoći će nam da su na visini otprilike oko zdjelice ili trbuha. Ako su nam nisko tijelo bi nam moglo gubiti ravnotežu prema naprijed. Tome možemo doskočiti pomoću jastuka u krilu kao potpornja.

    Trbuh i prsa

    • Poželjno je da nam je trbuh opušten i nesputan – ovo postižemo spontano uz ispravan položaj zdjelice.
    • Prsa neka su otvorena i uspravna koliko moguće, s ramenima opuštenim i spuštenim kako bi prsa bila slobodna i “isprsena”.

    Vrat i glava

    • Vrat i glava mogu biti najviše izazovni dijelovi za održavanje uspravnosti. Ponovno, iznimno pomaže ispravna visina sjedišta i nagib zdjelice, koji utječu na čitavu kralježnicu. Ne moramo se siliti držati glavu fiksno i ravno, neka bude uspravna koliko je moguće.
    • Bradu možemo malu uvući da uspravimo vrat, a uspravnost glave osjetiti tako da nam pogled pada ravno u visini očiju (bez da mičemo oči).

    Oči

    • Oči možemo držati otvorene ili ih zatvoriti.
    • Ako su zatvorene, istražimo pritišćemo li ih i slobodno popustimo. Dovoljno je da kapci lagano prekrivaju oči.
    • Ako su otvorene, gledat ćemo bez fokusa, u jednu odnosno “nijednu” točku. Ostavimo oči da počivaju, ne koristimo ih, neka izgube fokus.
    • Ako smo pospani može nam pomoći širom otvoriti oči i gledati jednu točku usredotočeno, uz pažnju i budnu svjesnost o tome da gledamo.

    Budnost i opuštenost 🌿

    Koji god položaj zauzimamo za sjedeću meditaciju, glavna nit vodilja neka nam budu dva stava: budnost i opuštenost.

    Budnost potičemo uspravnim položajem:

    • leđa
    • čelo koje gleda naprijed
    • poduprte ruke
    • ispravan položaj zdjelice

    Opuštenost potičemo:

    • ne prekomjernim natezanjem zglobova
    • ne korištenjem mišića, tetiva

    Ovisno o našem tijelu i mentalnom stanju, nekad ćemo se više uspraviti, nekad si dopustiti blagu pogrbljenost — i to je u redu.

    Napravimo najbolje što možemo uzimajući u obzir oba aspekta.


    Ulazak i izlazak iz meditacije 🌀

    Za kraj jedna važna poruka:

    Položaj jest praksa

    Svaki puta kada ulazimo u meditaciju:

    • Započnimo ondje gdje započinje i ovaj tekst – prije sjedenja
    • Sjetimo se uzeti vremena za povezivanje sa svojim položajem, čak i kod vrlo kratke vježbe

    Svaki puta kada završavamo meditaciju:

    • Neka promjena položaja bude polagana, svjesna i namjerna
    • Naša iduća aktivnost nastavak prakse, barem na trenutak

    Prije pokreta:

    • Postupno promijenimo položaj, aktivirajmo tijelo
    • Budimo svjesni poriva i odluke da se pomaknemo
    • Pokrenimo prvo malo: stopala, dlanove, vrat, gornji dio trupa

    Upornost i konzistentnost pri ulasku i izlasku iz meditacije ojačavaju pozitivnu naviku i prijenos prisutnosti iz sjedenja u narednu aktivnost.

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness i Koncentracija

    Mindfulness i Koncentracija

    Mindfulness i koncentracija dvije su vrlo usko povezane sposobnosti – “mentalne energije” – kapaciteti univerzalne ljudske prirode.

    Kako se razlikuju, zašto su neodvojivi i kako se nadopunjuju?

    Istražimo zajedno ove elemente od sržne važnosti za praksu meditacije, razvoj svjesnosti i njegovanje uma.

    Zen učitelj Thich Nhat Hanh jednostavno, kratko i jasno predstavlja mindfulness, koncentraciju i uvid

    Mindfulness i Koncentracija: Perspektive

    Većina praksi i metoda meditacije budističke tradicije (i ne samo budističke!) razvija svjesnost i usredotočenost istovremeno, budući da se one međusobno podupiru.

    Isto možemo reći i za sve suvremene, znanstveno orijentirane i potpuno sekularne mindfulness programe, budući da svi dijele zajedničke temelje u kojima su ova dva elementa okosnica čitave prakse.

    Ipak, kroz povijest budizma i meditacijske prakse, razvijani su sustavi i tehnike koje se nekad vrlo jasno dijele s obzirom na namjenu – u vidu toga koji kapacitet prvenstveno razvijamo.

    Većina prakse koju osobno radim i podučavam, kao i svi drugi mindfulness orijentirani pristupi, također njeguje oba ova elementa. U užem smislu bismo mogli reći da se većim dijelom usmjeravam na mindfulness (što bi u budističkim tradicijama bilo bliskije meditaciji za razvoj mudrosti), radije nego koncentraciju.

    Ovo može djelovati zbunjujuće jer se mindfulness nekad naziva puna svjesnost, nekad usredotočena svjesnost, nekad pomnost pročitaj više.

    Očito je i da mindfulness praksa uključuje svjesnu, namjernu usredotočenost pažnje kao glavni “mišić” koji vježbamo. 🧠


    Važno je Znati Što i Kako Prakticiramo

    Moramo jasno znati što zapravo radimo kada prakticiramo. Moramo biti sigurni u to kakav mentalni stav unijeti i kakvo stanje uma njegujemo da bismo imali jasan smjer.

    Samo tako možemo razlikovati “trenutak na putu” od “trenutka zalutalosti”. Moramo znati što je naša metoda i naša svrha. A to nam i vraća motivaciju kada je izgubimo. 🌱

    Čitaj više o psihološkim procesima pažnje, lutanju uma i razlikovanju automatskog pilota od svjesne prisutnosti

    Stoga, u razumijevanju svih tekstova, materijala i praksi koje ćeš naći ovdje – i koje možemo zajedno raditi – pomoći će znati gdje su u njima mindfulness (punosvjesnost, pomnost) i koncentracija (usredotočenost).


    Koncentracija (Usredotočenost) 🎯

    Kod meditacija koncentracije ili usredotočenosti potpunu pažnju stavljamo na jedan objekt i isključujemo sve ostale.

    To činimo s jasnom svrhom umirivanja uma, njegovog taloženja, usporavanja, utišavanja, opuštanja, smanjenja lutanja.

    Objekt može biti osjet, misao, bilo koja pojava koja je element našeg iskustva. Većinski su to dah, dio tijela ili tijelo kao cjelina. To mogu biti misao ili vizualizacija. Sličnu funkciju ima i ponavljanje mantri, molitvi, čak i specifičnih pokreta – što ovdje ne prakticiramo – koji imaju za primaran cilj postizanje drugačijeg stanja svijesti.

    Koncentracija u užem smislu meditacijske prakse znači postizanje jednousmjerenog (stopljenog) stanja uma

    Istraži susret budističke psihologije, psihoterapije, meditacije i svakodnevnog života 👉 Ispravna koncentracija


    Mindfulness (Punosvjesnost, Pomnost) 🌌

    Kada prakticiramo meditaciju pune svjesnosti / pomnosti, ne nastojimo “aktivno” utišavati um. Ne koncentriramo se na jedan objekt do te mjere i toliko intenzivno “s ciljem” da isključimo sve ostalo i da nastojimo u svijesti imati samo jedan jedini objekt.

    Ne nastojimo postići nikakvo posebno mentalno stanje, fundamentalno drugačije stanje svijesti ili postati “apsorbirani”, uživljeni, upijeni u naš predmet meditacije.

    Upravo suprotno, naša je jedina namjera i “cilj” biti s onim što izniče, trenutak u trenutak. Potpuno se otvoriti i proširiti svjesnost, unoseći stav istraživanja, znatiželje i radoznalosti, suosjećanja, blagosti i nježnosti, uz mirnu odlučnost i upornost.

    Mindfulness u užem smislu znači biti prisutan iz trenutka u trenutak – širom otvorene svjesnosti za čitavo iskustvo

    Istraži susret budističke psihologije, psihoterapije, meditacije i svakodnevnog života 👉 Ispravna svjesnost


    🔍 Mindfulness i Koncentracija: Širina i Dubina

    Ovo su glavne točke povezanosti svjesnosti i koncentracije:

    • Mindfulness nužno zahtjeva koncentraciju – da bismo znali gdje je naš um i prepoznali lutanje, moramo imati određenu razinu mirnoće, sabranosti uma i mogućnosti da ga usmjerimo
    • Mindfulness nužno jača koncentraciju – iako se otvaramo i širimo svjesnost, mi u ovom procesu uvelike jačamo svoju koncentraciju te je do izvjesnog stupnja praksa gotovo nerazdvojivo vježbamo li jednu ili drugu kvalitetu – one se većinski paralelno razvijaju spontano, “ciljali” mi na jednu ili na drugu

    Budnost = svjesnost (širina) + koncentracija (dubina)

    Moj Put: bilješke, spoznaje i uvidi

    Praktična Primjena: Mindfulness i Koncentracija u Meditaciji🌿

    🌬️ Tuneliranje vs. Otvorenost

    Kada prakticiramo meditaciju, tog trenutka kada sjednemo, razlika između pristupa čiste koncentracije ili otvorene svjesnosti odmah postaje postaje jasna i nedvosmislena.

    Kod koncentracije, um “tunelira” prema jednom objektu — pažnju stalno vraćamo istom cilju i svjesno isključujemo sve ostalo.

    Primjeri metoda meditacije koncentracije jesu:

    Praćenje daha, brojanje daha, ponavljano izgovaranje određenih riječi ili održavanje mentalne vizualizacije u fokusu

    Nasuprot tome, otvorena svjesnost (ili otvoreno promatranje) pušta objekt čim osvjestimo da smo ga uhvatili.

    Prvo se odnosi na nepopustljivo držanje – drugo na bezrezervno otpuštanje


    🧠 Oba pristupa razvijaju sabranost i jasnoću

    Iako slijede različite procese, obje metode njeguju:

    • Sabranost (mirnoću, staloženost, tišinu uma)
    • Jasnoću (znanje, nediskriminaciju, neposrednost)

    Mindfulness je više usmjeren na osjet, otvorenost i jasnoću u svjesnosti trenutka. Koncentracija ide prema stopljenosti, uronjenosti i stabilizaciji pažnje.


    📌 Zašto su gotovo isto — a istovremeno polarno suprotne?

    To nisu zaista odvojeni pristupi. Veći dio meditativnog puta razvijamo ih paralelno, ruku pod ruku, kao što lijeva noga prati desnu dok hodamo.

    Ipak, u praksi se mogu doživjeti kao suprotnosti – i doista, ovisno o metodi prakse i stupnju svjesnosti i koncentracije, postoje raskrižja na kojima odabiremo poći u jednom ili drugom smjeru.

    • Kod jednog sužavamo um (na jedan objekt)
    • Kod drugog ga širimo (na cjelokupnost)
    • Jedan isključuje ometanja, drugi pušta iskustvo da uđe bez reakcije

    Ovaj odnos je stoga ključan:

    Mindfulness bez koncentracije postaje lutanje – samo mislimo da smo prisutni

    Bez solidne usredotočenosti, otvorena svjesnost je porozna — reaktivna, raspršena, nestabilna. To je zapravo uobičajeno stanje raspršenog uma koji leti čas s jedne pojave, čas na drugu.

    Koncentracija bez mindfulnessa postaje tunel – možda predivan, no i dalje tunel

    S druge strane, iako usredotočenost može uvijek biti naš primarni fokus meditacije, u jednom trenutku možemo nježno dopustiti da se svjesnost proširi, umjesto da nastavimo “aktivno” razvijati koncentraciju.


    Temelj Je Uvijek Usredotočenost🧘

    Bilo da pratimo ili brojimo dah, ili širimo svjesnost na zvuk, osjećaje i misli — sabran um je posuda u kojoj se događa mindfulness. Dok um nije donekle sabran, nema spremnika u kojem ga možemo opažati. A budući da je po prirodi iznimno aktivan, bez spremnika barem do jedne točke, ne možemo uopće zahvatiti što je, gdje je i kakav je.

    Zato se mindfulness nekad definira kao usredotočena svjesnost. Kasnije se može otvoriti u punu svjesnost — bez napora.

    Stoga je preporuka za praksu:

    Započnimo sabirenjem uma na jedan objekt, sakupljanjem fokusa pažnje i razvojem usredotočenosti


    Kada je um značajno sabran i može bez većeg napora boraviti na jednoj pojavi, možemo odabrati otvoriti svjesnost


    Zaključak

    • Koncentracija omogućuje punosvjesnosti da se dogodi
    • Punosvjesnost proširuje koncentraciju i daje joj smisao
    • Obje su krila prakse – dva pola, a jedno te isto 🕊️

    Kad uskladimo širinu svjesnosti i dubinu sabranosti, otvaramo put istinske prisutnosti


    Preporuka za dodatno čitanje o temi – zapis iz bilješki sebi:

    Budnost: Fokus i Širina


    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻

  • Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u Svakodnevnom Životu – Svjesna Prisutnost

    Mindfulness u svakodnevnom životu znači unijeti usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentraciju u aktivnosti i poslove van meditacije. Biti prisutan/na za sadašnji trenutak.

    Ovaj opsežni članak tvoja je referentna točka za mindfulness u svakodnevnom životu – kako ispravno prakticirati van meditacije?

    Neformalna Mindfulness Praksa 🌿

    Svjesna prisutnost i pomna pažnja u svakodnevnom životu

    Neformalna mindfulness praksa znači prenijeti namjeru i stavove iz meditacije u svakodnevne aktivnosti.

    Cilj je prepoznati kada um radi na „autopilotu” i nježno ga vratiti na ono što osjetimo i radimo upravo sada.

    Kada hodamo, samo hodamo. Kada jedemo, samo jedemo.

    Ovo su 4 glavna elementa svjesne prisutnosti. Nisu nužno poredani u nizu, iako bar u početku slijede takav redoslijed, oni su snažno međusobno povezani i svaki utječe na preostala tri:

    Usporavanje, opuštanje, svjesnost i koncentracija

    Zaronimo i proučimo ova četiri stupa na kojima temeljimo svjestan način života, unoseći stabilnost, mir, radost i zahvalnost.

    Za praktične savjete implementacije mindfulnessa kroz dan, posjeti ovaj zanimljiv članak!


    Usporavanje 🕰️

    Usporavanje je prvi preduvjet svjesne prisutnosti. Kako bismo uopće mogli razlikovati automatski pilot od svjesne prisutnosti, prvo moramo malo usporiti.

    Primjer: Dok čekamo da voda na kuhalu zagrije, pratimo valove zvuka i osjet daha, stojeći, osjećajući tijelo, bivajući sa žuborenjem ključanja vode.

    Suvremeni način života: ubrzano je “novo normalno”

    Osnovna razina današnjeg načina života uglavnom je mnogo prebrza za stvarnu prisutnost.

    Činiti jednu po jednu stvar?

    Za mnoge – nemoguće ili besmisleno, gubitak vremena.

    Čak i kad to svjesno odabiremo, vrlo brzo sudaramo se s tempom okoline koja to ne čini.

    Suvremena civilizacija ima sve više karakteristika koje nas izvode dalje od kontakta sa sobom, dalje od izravnog kontakta s okolinom, i uvlače u prianjanje, distrakciju, mentalnu zatupljenost i odsutnost.

    Konzumerizam, promet, tehnologija, instant komunikacija sa cijelim svijetom, enormna količina podražaja, sadržaja i informacija “kao normalno”… Sve ovo i drugo, sve više pogoduje duboko ukorijenjenim obrascima uma – sjemenkama koje svi nosimo. 🌱

    Znanstvenim rječnikom, ovo pogoduje sustavu mozga koji je evoluirao kroz milijune godina kako bismo se prilagodili na mnogo, mnogo drugačije uvjete od današnjih.

    Gotovo sve su te sjemenke, ti evoluirani mehanizmi ondje jer su u nekom trenutku u nekoj situaciji (bili) učinkoviti – barem za preživljavanje.

    No, danas, usred tolikog nesrazmjera između naše okoline i našeg biološkog sustava, oni su često na krivom mjestu, u krivo vrijeme.

    Time su izvor i održavatelji goleme patnje i nezadovoljstva –  unutarnjeg nemira, niskog stupnja svjesnosti, sabranosti, razumijevanja i suosjećanja. Na tjelesnoj, psihološkoj, emocionalnoj, društvenoj i drugim dimenzijama.


    Opuštanje 🪷

    Drugi korak za mindfulness u svakodnevnom životu, nakon što smo bar malo usporili, jest opuštanje.

    Kada usporimo, više ne žurimo – ne trčimo za nečim već prolazimo, plivamo kroz ono što je dostupno sada.

    U tom trenutku često ćemo naići na određen stupanj napetosti, stresa ili uznemirenosti. Stanje u kojem se pronađemo ovisit će o tome koliko dugo i intenzivno smo “trčali” tijelom i umom. Nekad je to par trenutaka – nekad se radi o godinama.

    Kakvi god bili upravo sada, to je sasvim u redu i jedino važno. Uvijek počinjemo upravo ovdje, upravo sada, u ovom trenutku.

    Iduće što činimo je da otpuštamo napetost. Kako?

    Vraćajući um i tijelo i boraveći s tijelom iz trenutka u trenutak. Kada naiđemo na napetosti i stres – koliko možemo u tom trenutku – naprosto ih otpuštamo.

    Prestajemo činiti ono što (nesvjesno) činimo. Prestajemo držati i aktivirati dijelove tijela za koje nema potrebe u ovom trenutku. Dopuštamo protočnost, omekšavamo, izazivalo to ugodu ili neugodu, znajući da opuštajući tijelo – opuštamo um.

    Opuštanje je prije svega odraz svjesnosti. Osvještavamo, istražujemo, otkrivamo ono što je dostupno. Doživljaj uma i tijela u sadašnjem trenutku. Pistupno, prolazimo razne točke stisnutosti, napetosti, ili kronične ukočenosti tijela.

    Možda… držimo dah plitkim i jedva protočnim… obrve i čelo neprekidno podignutima… ramena i leđa ukočenim “u novoj poziciji”… oči iznimno napete (čega je vrlo teško uopće postati svjestan)… vilicu stisnutom… Ili bilo što drugo…

    Primijetimo ako smo upravo sada lagano popustili vilicu ili spustili čelo… samo ih ostavimo da mekano padnu.

    Opuštanje je proces – i ne možemo ga siliti

    Ovo nikako nije prekidač s 0 na 1. Ovo je dugotrajan proces, potpuno individualan, i vrlo nepredvidiv. Nekad jedva zamjetan, nekad nevjerojatno intenzivan, neugodan (ili ugodan).

    Napomena: Nipošto se “ne moramo” opustiti! Često neke ili mnoge dijelove tijela naprosto ne osjećamo; kada ih osjetimo ne znamo u kakvom su stanju; a kada osjetimo da su napeti ne znamo kako da ih opustimo. Sve je ovo normalan dio iskustva – ne forsiramo opuštanje!

    Opuštanje se ne događa tako da nešto dodatno činimo

    Opuštanje je polagan, često zahtjevan proces, koji se događa paralelno s usporavanjem i osvještavanjem

    Proizlazi iz dopuštanja onoga što je ovdje, uz ljubaznost i suosjećanje za svoje teškoće.


    Svjesnost i koncentracija

    Mindfulness u svakodnevnom životu uključuje još dva aspekta:

    Svjesnost i koncentracija – dvije različite no vrlo povezane univerzalne ljudske sposobnosti.

    Svjesnost je kvaliteta uma, umna energija, nešto što u većoj ili manjoj mjeri možemo unijet u svaku aktivnost.

    Isto vrijedi i za koncentraciju.

    Mnogo više o svjesnosti i koncentraciji govorit ćemo u brojnim drugim objava. One su bit čitave meditacijske prakse.

    Zajedno, svjesnost i koncentracija dovode do dubljeg kontakta sa sadašnjim trenutkom. Kroz usredotočenu pomnu pažnju usmjerenu na ono što činimo, svjesni tijela i uma dok to činimo.

    U tom smislu, formalne mindfulness prakse poput meditacije u sjedenju, predstavljaju strukturirani prostor za razvoj pažnje.

    Meditacija je vježba razvoja uma s određenim prostorom, vremenom, svrhom i metodom / načinom prakse

    No, njegovanje uma ne mora prestati u trenutku kada završimo sa meditacijom. Svjesnost i koncentraciju možemo unijeti u bilo koji trenutak našega dana.

    Iz pogleda svakodnevne prakse, one su mnogo šire i suptilnije. Prava snaga pune svjesnosti leži u njezinoj sposobnosti da prožme svakodnevni život.

    To je druga strana mindfulnessa – prakticiranje svjesnosti tijekom bilo koji dnevnih aktivnosti i poslova.

    Mindfulness je kvaliteta uma koja opisuje način kojim se odnosimo prema iskustvu

    Ključan je u procesu meditacije i primarno se razvija meditacijom – a na različite načine i u različitoj mjeri primjenjujemo ga iz trenutka u trenutak.

    Nisi siguran/na u kakvom su odnosu mindfulness i meditacija?


    Pročitaj moju objavu koja ti pomaže ispravno razumijeti ove pojmove.


    Poziv da živimo s pažnjom 🍃

    Neformalna praksa poziv je da živim s pažnjom.

    Već samo jednom aktivnosti – poput pranja zubi, hodanja stepenicama ili otvaranja vrata – možemo prepoznati kada djelujemo automatski, kada smo izgubljeni u mislima, i kako propuštamo male, dragocjene trenutke stvarnosti.

    Kada primjetimo da smo se zapleli u planiranje, sjećanja, brige ili analize, ne osuđujemo sebe.

    Pristupimo s istim stavom kao i u meditaciji. Nježno, s razumijevanjem, blagošću i prijateljskom ljubavi. Strpljivo i znatiželjno prepoznajemo, što se događa? Zamjećujući: “razmišljanje… razmišljanje”, “briga… briga…”, “evo uznemirenosti i ubrzanosti…”

    I nježno se vraćamo trenutnoj aktivnosti. Uvijek iznova, iznova i iznova. To je srž prakse.

    Nije važno koliko puta odlutamo, već koliko puta se vratimo.

    Na ovaj način neformalna i formalna praksa postaju bliže – učimo kako njegovati um u svakom trenutku. 🌱

    Neformalna praksa neće zaustaviti brige, misli i negativna emocionalna stanja. To ne očekujemo niti je to stav s kojim pristupamo.

    No, ona daje prostor za dvije stvari:

    1. Omogućuje da mnogo više uživamo u malim trenucima dana, u ovdje i sada.
      • Da prepoznamo sve uvjete sreće, zadovoljstva, zahvalnosti i mira koji su upravo sada dostupni.
    2. Pomaže nam spustiti branu i omekšati otpor prema neugodi.
      • Potpuno je prirodno da na sve moguće načine izbjegavamo, otjerujemo i uklanjamo neugodu!
      • No, ako je to jedini način suočavanja s teškim iskustvima, to može biti korijen duboke patnje, nemira i nezadovoljstva.
      • Nije potrebno da neugoda nestane. Ono što svjesnost i koncentracija omogućavaju je širenje prostora oko neugode, imajući punu svjesnost da je ona prisutna

    Promjena odnosa prema neugodi ključna je za njezino razumijevanje i preobražaj.

    A ta promjena započinje otvaranjem.

    Dugoročno, kako vježbamo kapacitet svjesnosti, um postaje staloženiji i fleksibilniji:

    Manje odlazi u prošlost i budućnost,

    kada odlazi, brže smo u stanju to zamijetiti,

    i manje napora nam iziskuje njegov povratak.


    Neformalna praksa nas poziva da živimo. Ne da se izoliramo, već da uđemo u svijet otvorenog srca, početničkog uma.

    Svjesnost postaje način postojanja: kada hodamo, znamo da hodamo; kada slušamo, znamo da slušamo; kada osjećamo, znamo što osjećamo. Na taj način, život ne prolazi mimo nas, već mi bivamo život. 

    U ovom govoru iz Plum Village zajednice saznaj kako primijeniti mindfulness u svakodnevnom životu

    Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻