Budistička psihologija nudi praktične alate za razumijevanje uma i emocija – bez religijskih elemenata. U ovom članku otkrivam kako se povezuje s Gestalt terapijom i znanstvenim mindfulnessom, te kako je koristim u svom radu.
Razlika: religija, filozofija i psihologija
💡 Mnogima nepoznat pojam, budistička psihologija u svijetu je prepoznata kao vrlo sukladna znanstvenim spoznajama, nekim psihoterapijskim pristupima i sekularnoj poduci mindfulnessa.
Vjerujem kako mnogi čim čuju riječ budizam, brzo pomisle na religiju, rituale, zatvorenost, duhovne grupe, mistiku, ne-znanstvenost ili neku vrstu dogme.
Možda se javljaju suzdržanost, nesigurnost i oprez ili čak odbacivanje i zaziranje od takvog sadržaja ili rada gdje se takvo što spominje
Ono čime se ja bavim nije religijska praksa.
U svom radu (po potrebi i primjerenosti svakom klijentu!) koristim psihološke alate, metode meditacije ili perspektive razumijevanja iz tradicije budističke psihologije — prilagođene suvremenom kontekstu i potpuno usklađene sa znanstvenim istraživanjima.
Psihologija: Fokus na razumijevanju i mijenjanju mentalnih i emocionalnih obrazaca. Dodatni način za pristup istim stvarima kojima se bave moderna psihologija i znanost.
Filozofija: Koristim je samo u individualnom mindfulness radu i to za one koji žele uključiti takvo promišljanje.
Religija: Nema je u savjetovanju, 8‑tjednom programu, niti u osnovnim radionicama.
Što je budistička psihologija (sažeto)
Budistička psihologija je sustav razumijevanja i razvoja uma star više od 2.500 godina. Bavi se pitanjima poput:
Kako nastaju misli i osjećaji – percepcija i interpretacije?
Kroz sljedeće članke nudim ti opsežan pregled temeljnih pomova budističke psihologije:
Četiri plemenite istine
Osmerostruki put
Pet prepreka (praksi)
Četiri izuzetna (pozitivna) stanja uma
Tri obilježja stvarnosti
Četiri uporišta pomnosti (temelj svih mindfulness praksi!)
Poveznice sa znanstvenim, sekularnim mindfulnessom
Programi poput MBSR ili MBCT nastali su kao znanstvena adaptacija tradicionalnih mindfulness praksi. Ono što ih povezuje s budističkom psihologijom jesu trening pažnje i svjesnog opažanja, a ono što ih čini univerzalnima je:
odsustvo religijskih zahtjeva,
jasno definirani protokoli i vježbe,
istraživanjima potvrđeni učinci na zdravlje i dobrobit.
Ovo načelno vrijedi za sve programe mindfulnessa. Koji god tečaj upisali ili praksu radili, činjenica jest kako (ako su valjani) ti pristupi nose ista učenja i prakse budističke tradicije, iako to možda nigdje niti jednom ne spominju.
Kako to izgleda u mom radu
Savjetovanje: potpuno odvojeno od ikakvog budističkog konteksta osim ako to tebi izričito ne odgovara i aktivno to želiš uključiti; bavimo se tvojim temama i potrebama
8‑tjedni tečaj – u potpunosti sekularan
Individualni mindfulness program – glavni dio je potpuno univerzalan i sekularan – u kasnijim fazama nudim ti ulazak u budističku psihologiju (ukoliko tebi odgovara)
Otvorenost – dobrodošli su svi, bez obzira na religijska ili svjetonazorska uvjerenja. Dapače – ukoliko je tebi vjerska ili spiritualna dimenzija osobno važna, meni je važno to znati, prihvaćam to i želim upoznati i razumijeti taj dio tebe
Bez nametanja – čak i kad koristimo budističke koncepte, predstavljam ih kao psihološku mapu iskustva, a ne kao ideologiju
Osobno ističem ovaj utjecaj radi otvorenosti, edukacije, uključivosti i stvaranja mostova između različitih perspektiva istome: zajedničkom ljudskom iskustvu.
Poveznice s Gestalt terapijom
Gestalt terapija i budistička psihologija imaju mnogo zajedničkog:
Sadašnji trenutak kao glavno mjesto iskustva i promjene.
Rad s onim što jest – izravno prepoznavanje misli, osjećaja i tjelesnih reakcija, na razini tijela i iskustva, a ne predodžbi
Cjelovit pogled – osoba se promatra u kontekstu odnosa, okoline (Gestalt – “polje”, budizam – “zajednica”) i unutarnjih stanja (koja su promjenjiv proces i nisu fiksna)
U praksi, ova sličnost znači da se tehnike mogu nadopunjavati: Gestalt donosi strukturirani terapijski okvir, a budistička psihologija bogat set metoda.
Metode nekih budističkih tradicija identične su nekim psihoterapijskim tehnikama, samo uz drugi rječnik i okvir.
Za podršku ovoj tvrdnji idealan početak jest proučiti učenja i praksu svjetski poznatog Zen učitelja Thich Nhat Hanha.
Njegova zajednica Plum Village je pionir u usklađivanju budističke tradicije sa najsuvremenijim znanstvenim spoznajama i uvođenju mindfulness prakse u sekularne institucije diljem SAD-a i Zapadne Europe.
Reference i dodatno čitanje
Prouči više o budističkoj psihologiji u suvremenom kontekstu i usklađenosti sa znanstvenim spoznajama u ovim članicma:
Preporučam čitanje 👉 o ljudskom iskustvu prije ove objave za dublje razumijevanje određenih pojmova
Budnost znači biti jasno svjestan, znati i osjetiti kontakt u svim poljima svijesti
Nediskriminacija znači ne hvatati se za niti jednu pojavu u svim poljima svijesti
Svakodnevna je Svjesnost Vrlo Uska
Često nam se u svakodnevici svjesnost sve više sužava. Većinu vremena ona i jest jako sužena. Naravno, toga gotovo uopće nismo svjesni upravo radi same suženosti.
Glavni izazov nedostatka svjesnosti i jest to što nismo svjesni da nismo svjesni
Ovdje nam doduše golemu pomoć daje prethodno iskustvo uvida u širu svjesnost.
Ako imamo iskustvo duboke usredotočenosti ili vrlo široke, prostrane svjesnosti, to je nešto što nam nitko ne može oduzeti. Takvo iskustvo može biti dragocjena podrška kao podsjetnik na drugu perspektivu, smjer kretanja kada zalutamo i poticaj kada zapadnemo u pasivnost.
No, kada govorimo o vrlo plitkoj i uskoj svjesnosti (uobičajenoj za većinu ljudi, većinu vremena) – to znači da:
nismo uopće ili tek minimalno svjesni određenih osjetnih polja
jesi li svjestan/na svojeg tijela – dodira nogu s tlom, stražnjice s podlogom, kretanja daha?
ono čega jesmo svjesni samo je mali dio cijelog polja
čitaš ovaj tekst – jesi li svjestan/na svoje okoline? znaš li otprilike što se ondje nalazi ili si potpuno ušao/la u ekran?
Svakodnevni Um Neprestano Zahvaća
Također se hvatamoza pojave.
Od onoga malo čega uopće možemo biti svjesni, s obzirom da nemamo energiju, osjećaj/doživljaj/kapacitet za više – prekrili smo ga, uspavali se… još se i hvatamo za jedno po jedno, pa onda još više sužavamo fokus i smanjujemo širinu.
VAŽNO: ovaj svakodnevni “fokus” koji opisujem nije fokus usredotočenog uma. Naziv je isti, no to su dva različita stanja uma
Istraži susret budističke psihologije, psihoterapije, meditacije i svakodnevnog života 👉 Ispravna koncentracija
Ovo se događa (gotovo) potpuno nesvjesno i automatski kao dio našeg stila života, onoga što se događa i što činimo tijelom i umom.
Svako i najmanje hvatanje je rezultat i uzrok uvjetovanosti. Svaki automatski pokret oka, uha, nosa, jezika, tijela, uma; svako davanje nagonu/porivu da pogledamo, preusmjerimo fokus vidnog polja, slušnog polja, da osjetimo miris ili okus…
Sve ovo je ciklus uvjetovanosti. Od najgrubljih do najfinijih razmjera. Svakog najmanjeg poriva.
Sva osjetila su na taj način uvjetovana.
Sva osjetila imaju ‘želju’ biti korištena, pokrenuta, žele biti
U ovom kontekstu, posvetit ćemo nekoliko riječi usredotočenosti i svjesnosti kao odrazima nediskriminacije i širine.
Kao “fast forward”, odmah izdvajam svoje viđenje “budnosti“:
Usredotočenost i svjesnost nisu direktno povezani no jako blisko si pomažu. Ako se jedno jako razbije ne znači nužno da je i drugo, no u određenoj su korelaciji (dakle veća svjesnost, veća usredotočenost, i obratno – u jednoj mjeri), plus, snažan jedan element jako olakšava i ubrzava napredak/osnaživanje u drugom.
Meditacijom rastu fokus i širina – usredotočenost i svjesnost.
U svakodnevici, kada smo više uhvaćeni, ključno je obratiti pozornost na ova dva aspekta:
Proširujmo svijest
stalno se podsjećajmo na obraćanje pažnje na sva polja svijesti – bez uplitanja – koliko god sužena bila; to ih proširuje i sprečava daljnje sužavanje
Povećavajmo svjesnu usredotočenost
kada nešto radimo, čak i ako nam to sužava svjesnost, bar znajmo što radimo i budimo uronjeni u to, a ne letimo s jedne pojave na drugu
Dakle:
Kad god JE moguće, raditi na širini
Kad NIJE, raditi na izravnom kontaktu s onime ispred nas
Budi Blizu Izvora, Budi Blizu Površine
Iako smo duboko uvjetovani, ovakav pristup bivanja, umanjenja buke i povećanja jasnoće, čini nas iznimno bliže istinskoj realnosti i prekida lanac uvjetovanosti mnogo ranije nego što je to bez ovakve svjesnosti.
Time nećemo otići predaleko od izvora niti upasti u velike dubine rijeke, pa smo uvijek bliže površini, u manje obrađenim putevima.
Kada smo u mirnijim uvjetima možemo ići i dalje, no ovo je gotovo najbolje bez značajnije meditacije. Meditacija nam onda produbljuje svjesnost odnosno vraća nas još par ulica unatrag i omogućava da dotaknemo samu površinu, da potpuno (u krajnosti) dođemo do neobrađenog početka.
Neka ti praksa teče uvijek s uspjehom: kroz radosti i nedaće 🙏
Meditacija na dah je temeljna meditacija za razvoj usredotočene svjesnosti, koja njeguje i svjesnost i koncentraciju.
Meditacija na Dah
Zašto dah?
Dah je uvijek prisutan – dok dišemo, živi smo – dok smo živi, dišemo
Dah je suptilan, a opipljiv – izravan je tjelesni osjet, i finiji od mnogih drugih
Dah je prirodno izmjenjiv – dovoljno je aktivan da ga pratimo, i dovoljno stabilan da predstavlja stalan objekt pažnje
Dah je most između tijela i uma – stanja daha u uskoj je vezi s umom – jedno odražava drugo – iodraz je tjelesnog stanja (napetost, otpor, stiskanje, zadržavanje…)
Uspostavljajući izravan kontakt s dahom započinjemo istraživati svoje unutarnje iskustvo, njegovati um i jačati svjesnost
Meditacija na dah posebno je učinkovita kao metoda sabiranja uma
Zato je ovo izvrstan (i gotovo univerzalan) način da um koji dolazi u raspršenom stanju (a nekad i olujnom) počnemo stabilizirati, koncentrirati i sakupljati na jednu željenu pojavu
Kratkoročno:
Može dovesti do boljeg fokusa pažnje, osjećaja stabilnosti i šireg raspona odgovora na našu trenutnu situaciju
… ponašanja, navika i rigidnih struktura ličnosti koje nas održavaju u suboptimalnim ili štetnim stanjima bivanja i djelovanja
U ovoj meditaciji:
Primarni objekt, predmet, metoda meditacije je dah
Sve što nije dah, sve druge pojave – elementi iskustva – na koje obratimo pažnju, predstavljaju lutanje uma
… i namjera nam je:
Otpustiti ih i ne baviti se njima.
Mindfulness Meditacija na Dah: Postupak
Odredimo Vrijeme, Mjesto i Namjeru
Poželjno je mirno, tiho, izolirano mjesto – zasebna soba, “kutak za meditaciju”, mjesto u prirodi (koje dopušta naš način i položaj sjedenja)…
Vremenski – svaki trenutak je prikladan, no, najbolje kada nemamo zadatak ili obvezu u rasporedu i kada možemo bez prekida prakticirati
Zauzimanje Položaja: Ulazak u Meditaciju
Kada smo odlučili meditirati i imamo prigodno mjesto, započnimo zauzimanjem položaja. Više o položaju govorimo na drugom mjestu
Dragocjeno je uzeti nekoliko pomnih, polaganih trenutaka, ili minuta, da pronađemo podržavajući i udoban, a budan i prisutan položaj
Ako sjedimo na jastuku, tlu ili prostirci, dajmo si vremena namjestiti položaj nogu, kralježnice, ruku…
Ako sjedimo na stolici učinimo isto – prilagodimo visinu stolice, položaj zdjelice i donjih leđa, vrata i ruku…
Prije početka prakse možemo nekoliko puta kružiti glavom/vratom, ramenima, ili istegnuti neki dio tijela ukoliko to osjećamo korisnim
Meditacija na Dah
Nastavljamo ovaj proces čitavu meditaciju:
Usredotočenost – primjećivanje (lutanja) – prepoznavanje/imenovanje (gdje je um otišao) – preusmjeravanje (pažnje natrag na dah)
Završetak: Izlazak iz Meditacije
Kada odlučimo završiti meditaciju – ili se oglasi njezin kraj (zvono, signal, kraj vođene meditacije…):
Osvijestimo još jednom – gdje je um – upravo sada?
Nježno otpustimo fokus s daha
Osvijestimo tijelo na nekoliko trenutaka
položaj, stav, osjete, želju da nešto pomaknemo
Osvijestimo mentalno stanje
“kako se osjećam?” … nekoliko trenutaka
Zatim, polako raspustimo položaj meditacije
primjerice lagano pomičući šake, stopala, uzimajući nekoliko svjesnih dubljih udaha i izdaha… – i otvarajući oči
Nakon meditacije
Nakon što smo se vratili u puni kontakt s okolinom, pokušajmo unijeti ovu svjesniju prisutnost u nekoliko idućih trenutaka dana – u korak, pomicanje tijela, razgovor, ili aktivnost koja slijedi.
Svaka meditacija je novi početak – nikada ista, niti ponovljena
Mindfulness vrijednosti i stavovi njeguju pristup iskustvu koji podržava više ispunjen, uključen i zadovoljavajuć život za nas, druge i svijet, odražavajući mudrost i suosjećanje
Mindfulness Vrijednosti i Stavovi: Način Pristupa Iskustvu
Unutarnji stavovi, osobne vrijednosti i kvalitete uma koje potičemo i njegujemo podrška su u prakticiranju, a ujedno i karakteristike koje razvijamo kada vježbamo, tj. izravan su odraz naše prakse.
Upravo oni čine i velik udio ukupne dobrobiti i osjećaja blagostanja (smanjenja patnje) koji se razvijaju postupnom, ustrajnom i kontinuiranom mindfulness praksom.
Istražimo koji su to stavovi – načini na kojem pristupamo iskustvu.
Svatko od nas može se zapitati:
“Je li ovo i moja vrijednost – način na koji želim pristupati sebi, drugima i svijetu?”
Važnost vlastitih osobnih vrijednosti
Kada govorimo o vrijednostima, neophodno je da svatko za sebe pronađe vlastite osobne vrijednosti te se odredi po pitanju usmjerenja kojem teži u svojem djelovanju (govoru, mišljenju).
One ne mogu, ne trebaju, niti ne smiju biti nametnute izvana.
Mogu na lažan način, no tada postaju nešto što smo “progutali” – silom ili putem manjeg otpora – a ne iskonski naše.
Takve maske često nastaju potpuno prirodno i razumljivo kada doista ne možemo drugačije sačuvati svoj tjelesni, psihički ili odnosni integritet u situaciji u kojoj se nalazimo u danom trenutku, s danim kapacitetima.
Mogu biti korisne u određenim situacijama – nekad i egzistencijalno važne. No vrlo često one ubrzo nadžive svoj “rok trajanja” – i postaju teret. Nesvjesni obrasci koji nas vode sve dalje istim putem, a nisu korisni niti zadovoljavajući. Uštimani smo na krivu valnu duljinu – na krivom mjestu, u krivo vrijeme.
Srž mindfulness prakse stoga jest:
Osvještavanje vrijednosti i stavova koji nas vode
Prepoznavanje i razlikovanje: “ovo je korisno stanje uma” – “ovo nije korisno stanje uma”
Korisno znači blagotvorno, u svrhu dobrobiti mene ili drugih, sada ili ubuduće
Korisno znači da vodi manjoj patnji i nezadovoljstvu – a većoj slobodi i dovoljnosti.
To je bit prakse. To je Put Slobode.
Mindfulness Vrijednosti i Stavovi
Sve što podrazumijeva praksa pune svjesnosti jednako se odnosi na život, kao i meditaciju. Svi ovi stavovi su izravno njegovani u meditaciji kada se bavimo iskustvom na finoj razini, i u našem svakodnevnom životu kao vrijednosti koje možemo nastojati utjeloviti u svim aktivnostima.
Ovo nije “službeni popis”, no doista nastojim obuhvatiti širi sliku stoga uključujem mnoge kvalitete uma sabrane iz višestrukih izvora.
Neprosuđivanje
Um sklon prosuđivanju odmah etiketira iskustvo kao “dobro” ili “loše”, no takve prosudbe nam skrivaju ono što se stvarno događa.
Njegovanjem neprosuđivanja učimo prepoznati vlastite ocjene i osude kao tek misli — a ne kao neupitne istine — i dopuštamo sebi da budemo s bilo kakvim iskustvom koje se pojavi.
Strpljivost
Žurba da “postignemo” neko stanje vodi nas daleko od samog cilja – sadašnjeg trenutka.
Stav strpljivosti pomaže da prihvatimo proces onakav kakav jest, bez naglog forsiranja rezultata, i dozvoljava da se učenja dublje ukorijene vlastitim tempom.
Početnički um
Znatiželja – interes – zanimanje za sadašnji trenutak.
Naša očekivanja, percepcije, interpretacije i predrasude neprekidno zasjenjuju jasno opažanje.
Kad pristupimo iskustvu s početničkim umom, svako je osjetilo ili misao otkriveno kao novo i vrijedno istraživanja. Svako iskustvo doista jest jedno jedino, jedinstveno i neponovljivo, i iz svakog trenutka drugačije.
Praksa je vježbati doći bliže izravnom uvidu u ovu istinu stvarnosti.
Pitanje “Što je zaista ovdje upravo sada?”otvara vrata iskrenoj radoznalosti i istraživanju.
Nenastojanje
U svakodnevici obično “činimo” da bismo postigli nešto, no mindfulness pristup je upravo suprotan.
Nestremljenje (non-striving) znači prihvatiti da praksa ne mora “dati rezultat” – već da sama prisutnost u trenutku jest ujedno i proces i cilj.
U meditaciji, to znači kako se ne nastojimo opustiti, postići drugo stanje svijesti, biti potpuno mirni, ili možda ne imati niti jednu misao. Naprosto se vraćamo u ovdje i sada iz trenutka u trenutak.
Prihvaćanje (dopuštanje)
Stalno ulažemo (golemu) energiju na borbu protiv neugodnog iskustva. U mindfulnessu prihvaćanje znači biti otvoren za ono što jest, ne zato što nam se mora sviđati, nego jer je to temelj za svjesni odgovor i svaku promjenu koja potom može slijediti.
Prihvatiti znači otvoriti se stvarnosti kakva ona jest – u ravnoteži sa suosjećanjem prema sebi
Otpuštanje
Priroda je uma da spontano prianja za ugodne senzacije i odguruje one neugodne
Učenje otpuštanja pomaže nam prepoznati te tendencije, dopustiti da misli i osjećaji dođu i prođu, bez da ih slijedimo ili odbacujemo.
Prepoznajemo kako iskustvo dolazi, ostaje neko vrijeme i prolazi, bez da ga svojim uplitanjem održavamo ili potiskujemo.
Otpuštanje i prihvaćanje su dva lica istog novčića
Kada nešto prihvatimo znači da smo to otpustili – više nije pojava kojom se bavimo, za koju prianjamo
A kada otpustimo znači da dopuštamo (prihvaćamo) nečemu da bude takvo kakvo jest
Prijateljska ljubav (dobrohotnost)
Moj prijevod budističkog pojma metta.
Metta se odnosi na aktivno njegovanje osjećaja dobrote, ljubaznosti i želje za dobrobit i blagostanje svih bića.
U tom smislu još neki prijevodi i značenja jesu: dobronamjernost, dobrohotnost, ljubazna blagonaklonost…
Prilaženje, blagonaklonost, dobrohotnost i toplina prema vlastitim iskustvima – ugodnim ili neugodnim – otvaraju srce i omogućavaju dublji kontakt s oboje, s manje ili unatoč strahu
Razvoj prijateljskog stava prema drugima približava nas uvidu u duboku međupovezanost svih živih bića i izravno doprinosi boljitku naših odnosa i šire zajednice.
Suosjećanje
Suosjećanje znači ostati otvoren za vlastitu i tuđu patnju, reagirajući s razumijevanjem, nježnošću i strpljivošću
Suosjećanje je glavna sila koja nam omogućuje povezivanje s drugima, potiče nas na učinkovito djelovanje u smjeru zajedničke ljudske dobrobiti.
Suosjećanje je još jedan element prave ljubavi osim prijateljske ljubavi (mette) – u budističkom učenju naziva se karuna.
Suosjećanje se posebice odnosi na sposobnost ulaska u kontakt s patnjom (drugoga) i bivanja dotaknutim dubokom željom da je aktivno umanjimo, i da ne činimo ono što je povećava.
A kada ga razvijamo prema sebi, ono predstavlja okosnicu našeg pozitivnog odnosa sa samim sobom – koji je preduvjet da bismo ga iskreno i bezrezervno osjećali (a ne zamišljali) prema drugima.
Staloženost (uravnoteženost)
Još jedan element prave ljubavi odnosno jedna od četiri “najviša prostranstva (uma)” u budizmu – izvorni pali izraz jest upekkhā(čitaj dosl.”upekša”).
Staloženost je sposobnost da ostanemo potpuno prisutni i otvoreni, a bez prepuštanja ekstremima – niti preplavljeni ugodom, niti odbijajući neugodu.
To je duboka kvaliteta koja stoji rame uz rame s prijateljskom ljubavi (kao željom da svi budu dobro) i suosjećanjem (kao željom da izbavimo sebe i druge iz patnje).
Staloženost znači aktivno ostati sa onime što jest – bez da moramo skrenuti pogled – i bez da se potpuno utopimo
Rječnikom Gestalt terapije, staloženost znači ostati u kontaktu i sa sobom, i s drugim, i s okolinom.
Ona je izravan odraz čiste svjesnosti i što je snažnija, to izravnije možemo doživjeti iskustvo – s manje iskrivljenja i preoblikovanja da bude “probavljivo”. Omogućava uspješno zatvaranje gestalta.
Zahvalnost (cijenjenje)
Ne-podrazumijevanje, ne uzimanje zdravo za gotovo.
Kada smo doista prisutni, mnogo “manje” toga postaje “sasvim dovoljno“.
Šum lišća, okus zalogaja, činjenica da dišemo, osmjeh druge osobe… Sve ovo može biti trenutak radosti
Ovo nije zamišljanje ili idealizacija, već doista stanje u koje sve više dolazimo kada počnemo obraćati pomniju pažnju na ono što je već prisutno upravo sada.
Usporavanjem i kultiviranjem svjesne, usredotočene, prisutne pažnje, otkrivamo nevjerojatno ispunjujuće izvore zadovoljstva skrivene u svakodnevnim pojavama – u naoko potpunim sitnicama.
Upravo ovo je ključni dio preobrazbe našeg odnosa prema iskustvu – neutralna iskustva, koja su zapravo golema većina svakodnevice, sve više prelaze u pozitivna.
Ovo je iznimno duboka praksa, jer prirodno nam je usmjeriti pažnju na ono što nedostaje, a zanemariti bogatstvo koje već postoji. Um je to uštiman da traži negativno (kako bi to popravio) i ignorira neutralno (čisti sve drugo s puta kako bi se usmjerio na svoj “cilj”).
Povjerenje
Imati povjerenje u sadašnji trenutak
To nije “vjerovanje” u nešto izvan nas ili neka slijepa nada. To je vrlo opipljivo (samo)pouzdanje u vlastiti proces zapažanja, bivanja s, i razumijevanja vlastitog iskustva.
Vjerovati sebi: da možemo ostati s bolnim i neugodnim iskustvima, kao i porivima koji nas vuku prema nekom cilju
Vjerovati tijelu i umu: da su upravo takvi kakvi trebaju biti – čak i onda kada nisu zdravi, bole, ili su u nekom “nepoželjnom” stanju
Vjerovati sadašnjem trenutku: da je sama svjesnost, bivanje s onim što jest, dovoljno dobro – i da ako to činimo, činimo sve što je potrebno (i prakticiramo ispravno, kada je riječ o meditaciji)
Velikodušnost
Dijeljenje vlastite pažnje, sreće i topline dar je drugima, ali i sebi.
Velikodušnost nas podsjeća na međusobnu povezanost i to kako mi jesmo okolina, i okolina jesmo mi
Davati ne znači “izgubiti”nešto što sada pripada drugome. Davati možemo na različite načine – iz različitih namjera. Namjera je ključ kod davanja.
Radosna ustrajnost
Kao što je jedan mudar učitelj rekao, ustrajemo s radošću.
Kada um mnogo luta i kada um malo luta, kada smo mirni i nemirni, sretni i frustrirani, udobno ili u boli – u kakvom god stanju se našli – moguće je prakticirati
Uvijek iznova vraćamo se našem sidru ili našoj metodi prakse, čime svaki trenutak ima potencijal slobode.
Ustrajnost i trud su u praksi druga strana ravnoteže u odnosu na nenastojanje i ne imanje cilja. Ovo nije kontradiktornost.
Ustrajnost se odnosi na odmjerenu količinu energije, interes i angažiranost s kojom pristupamo praksi.
U meditaciji se vrlo uobičajeno javljanju razne prepreke: umor, nezainteresiranost, bezvoljnost, tromost uma… Ustrajnost je kvaliteta kojom savladavamo te prepreke. Ustrajavati s radošću znači biti posvećen i predan praksi – unatoč i neovisno o stanju unutra i vani.
Zaključak – Vrijednosti Međubivaju
Svi ovi stavovi prema iskustvu koje smo opisali, ove kvalitete uma i vrijednosti koje iskazuju, duboko su međusobno povezani.
Kada nešto cijenimo, mnogo lakše osjećamo zahvalnost.
Kada ustrajemo s radošću, znači da primjenjujemo prihvaćanje i nenastojanje istovremeno imajući povjerenje.
Kada smo iskreno velikodušni, pokazujemo prijateljsku ljubav.
Kvaliteta pristupa iznimno je važno.
To je ono što mindfulness pretvara iz strogo tehničke prakse u pun, fleksibilan i uvijek primjenjiv život.
Svaki od ovih stavova možemo jasno primijeniti i primijetiti u praksi.
Osvjestimo kada prosuđujemo, kada žurimo, kritiziramo sebe, želimo da stvari budu drugačije nego što jesu…
Vježbajmo biti strpljiviji, nježni prema sebi, blagi prema drugima.
Učimo prepoznati mnoge izvore radosti koje možemo cijeniti i biti na njima zahvalni – onda kada ih dovoljno pomno zamijetimo.
Uvijek predlažem pokušati s barem nekoliko tehnika (poželjno svima) više puta te osvijestiti koje ti osobno najviše odgovaraju.
👉 Subjektivno iskustvo je od presudne važnosti! Želimo pronaći ono što ima smisla za nas i s čim se osjećamo dobro.
Ako su ti tehnike isprva neobične ili djeluju “neozbiljno” ili čudno, potičem te da svejedno ustraješ. Početni otpor je vrlo prirodan kao kod bilo kojeg novog ponašanja ili načina funkcioniranja.
Iako ove tehnike zahtijevaju više “angažmana”, uključenije su od mnogih mindfulness tehnika, one su ipak oblik dopuštanja iskustva da bude kakvo jest — s dodatnim okvirom koji nam pomaže znati što činimo.
📿 Ustrajnom vježbom ove tehnike mogu postati naš automatizam — sve manje energije i napora moramo ulagati u njih, a sve više jednostavno postaju naša “druga priroda”.
Pozivam te da osmisliš svoje varijante na temelju ovih primjera!
Pri tome, vodi računa da bilo kakav pristup prema sadržaju uma koji njeguješ uključuje ova dva sržna aspekta:
Primjećivanje
osvještavanje lutanja, zapažanje kretanja uma
Prepoznavanje
osvjetljavanje (i imenovanje) sadržaja, stanja i kretanja uma
Popis tehnika
🧠 Mentalno bilježenje
Kratke fraze koje “izgovaramo “u sebi, imenujući ono čega smo svjesni. Primjer u vježbi “Sidrenje”
ACT je oblik tzv. “trećeg vala” kognitivno-bihevioralnih terapija, koji integrira mindfulness, prihvaćanje unutarnjih iskustava i djelovanje u skladu s osobnim vrijednostima. U ACT-u, primjećivanje i prepoznavanje nisu meditativne vještine – one su temeljne terapeutske intervencije koje pomažu klijentima da razviju psihološku fleksibilnost: sposobnost da budu prisutni, otvoreni za iskustvo i usmjereni prema smislenom djelovanju.
Kada naučimo primijetiti da se pojavio određeni misaoni obrazac (npr. samokritika, strah, sumnja), te ga prepoznamo kao “mentalni događaj” – a ne kao apsolutnu istinu – otvara se prostor za defuziju: odvajanje od misli koje inače automatski upravljaju ponašanjem.
Ova sposobnost da se misao vidi kao “sadržaj uma” umjesto da se s njom poistovjetimo, ključna je u ACT-u. Tehnike poput imenovanja uma, zahvaljivanja umu, ili davanja imena priči srž su ACT prakse kako bi se mogli odmaknuti od destruktivnih misaonih obrazaca i usmjeriti prema osobnim vrijednostima.
Mindfulness kao pojam u engleskom se jeziku učestalije pojavljuje tijekom posljednja dva stoljeća, s porastom prijevoda budističkih tekstova.
To je uglavnom jednoznačno i općeprihvaćen prijevod Paliriječi “sati“(drevni indijski jezik), koja znači svjesnost ili prisjećanje.
Zanimljiv, sažet članak koji opisuje odnos pojmova “sati” i “mindfulness” te kako nisu uvijek istoznačni – pročitaj ovdje.
Sati je temeljni pojam u budizmu i zauzima središnje mjesto u svim osnovnim učenjima. U osmerostrukom putu, sati predstavlja sedmi od osam faktora probuđenja.
Ključan je dio svih meditacijskih praksi. Ističe se na važnom mjestu u mnogim sržnim budističkim tekstovima poput:
Istraži više u mojem članku koji spaja Mindfulness, budističku psihologiju, svakodnevni život i psihoterapiju
Engleski pojam
U engleskom jeziku, mindfulness izvorno znači pažljivost, pomnost, namjernost.
Jedna od najčešćih definicija dolazi od Jon Kabat-Zinna – osnivača MBSR (Mindfulness-Based Stress Reduction)programa i jednog od pionira zdravstvenih i psiholoških intervencija temeljenih na mindfulnessu u Zapadnom svijetu.
“Mindfulness je svjesnost koja proizlazi iz namjernog obraćanja pažnje, u sadašnjem trenutku, sa stavom neprosuđivanja.
Možemo dodati – u svrhu mudrosti i razumijevanja sebe.”
Jon Kabat-Zinn
Moderni Mindfulness
Tijekom posljednjih 50-ak godina, popularnost mindfulnessa značajno je porasla zahvaljujući njegovom ulasku u zdravstveni sustav i psihologiju.
Njegova široka primjena započela je radom Jon Kabat-Zinna, američkog liječnika koji je krajem 1960-ih godina počeo koristiti mindfulness vježbe za liječenje pacijenata s kroničnim bolovima u SAD-u.
Nedugo zatim, razvio je prvi cjeloviti terapijski program utemeljen na mindfulnessu – Mindfulness-Based Stress Reduction (MBSR).
Danas postoji širok spektar pristupa i programa temeljenih na mindfulnessu:
neki usmjereni na određene teškoće ili osobe s određenim karakteristikama (npr. MBSR za ljude s kroničnim stresom)
neki su za širu populaciju (npr. MBCT-L kao prvobitno više klinički orijentiran program proširen i prilagođen široj primjeni)
Ako su kvalitetni, oni neizbježno nastavljaju uvide zabilježene još iz budističke tradicije. Prilagođavaju se, obogaćuju i integriraju sa spoznajama neuroznanosti, suvremene metodike poučavanja, itd.
Mnogi moderni mindfulness programi su sasvim sekularni, intenzivno proučavani unutar akademskih i zdravstvenih krugova, znanstveno potkrepljeni i dokazano učinkoviti
Suvremena Popularizacija
Posljednjih desetljeća, mindfulness se munjevito proširio izvan okvira znanstvene zajednice, ulazeći u popularno-psihološke i mnogo šire društvene krugove.
Danas su, pogotovo u državama EU, SAD-u i drugima, tehnike i pristup mindfulnessa, uobičajena i sve šira pojava u područjima:
zdravstvenog i obrazovnog sustava
vojsci i policiji
vodećim svjetskim (profitnim) korporacijama
globalnim i nevladinim (neprofitnim) organizacijama
čak i političkim strukturama ili kao zasebni centri i institucije
Ovakva masovna popularizacija ima više pozitivnih i negativnih aspekata:
✅ Prednosti:
Mindfulness je dostupniji nego ikad
Nekada ograničen na duhovnu praksu i uži krug praktičara, danas je globalno prepoznat i široko primjenjiv
. To je opći ljudski potencijal, stoga praksa ne bi niti trebala biti ograničena samo na uske krugove.
Integracijom mindfulness principa i prakse u svoje temeljnije dijelove, cjelokupna ljudska zajednica mogla bi dostići jednu mudriju i suosjećajniju kvalitetu bivanja.
❌ Izazovi:
Proširenje donosi razvodnjavanje
Budući da je dostupniji, često se pojednostavljuje.
Pojavljuju se različite interpretacije, mnoge odstupajući od izvornog konteksta, flozofije i vrijednosti pristupa
Raste rizik od pogrešnog razumijevanja i trivijaliziranja nečega što ima golem potencijal za preobrazbu – kada se tome pristupi na odgovarajući način.
Eksponencijalni porast i “skakanje na vagon trenda” otvara prostor za mnogo samoprozvanih stručnjaka s kratkim, površnim edukacijama, dobiti-usmjerenim motivima i vrlo niske utjelovljenosti prakse u svojem životu (mindfulness samo kao “tehnika”)
Gledanje na mindfulness na ovaj način može dovesti do problema autentičnosti, kvalitete i kompetentnosti
Ovo kod nekih ljudi može izazvati skepticizam prema samom pojmu mindfulness.
Mindfulness kao proces i kao stanje
Mindfulness se u praksi može razumjeti na dva načina:
📌 Kao mentalni proces – To je pomak pažnje na sadašnji trenutak. Tijekom prakse, jedino što činimo jest taj mentalni korak: prepoznajemo što je sada prisutno, i kada pažnja odluta, vraćamo je na trenutno iskustvo.
📌 Kao stanje uma – To je mentalna kvaliteta koju razvijamo kada namjerno obraćamo pažnju na sadašnji trenutak. Mindfulness je uvijek “mindfulness nečega”. U tom je smislu gotovo istoznačan svjesnosti. Znači jasnu, svjesnu prisutnost za trenutno iskustvo.
“Mindfulness je uvijek mindfulness nečega.”
Zen učitelj Thich Nhat Hanh
Budući da se radi o svjesnosti, dubina i širina neprestano variraju ovisno o tome na koji način bivamo iz trenutka u trenutak.
Ovo je izuzetno važno imati na umu jer ukazuje na to kako je mindfulness:
istovremeno vrlo svakodnevan — karakteristika koju svatko od nas “ima” u nekoj mjeri i može je razvijati
i drastično drugačiji od uobičajenog iskustva
Ako nam se čini da je “biti u sadašnjem trenutku” nešto vrlo obično, lagano i “ništa posebno”, pozivam da dalje istražimo o čemu se radi.
S jedne strane to doista jest tako — dostupno je sada i ovdje.
Ipak, 99% vremena možemo misliti da već jesmo “ovdje i sada” bez da je to zapravo tako.
Često ne vidimo veo koji nam prekriva oči, stoga mislimo da on niti ne postoji
Upravo ovdje leže počeci čiste svjesnosti.
Mindfulness: Hrvatski Prijevodi
Vidjeli smo da je mindfulness danas općeprihvaćen globalni pojam, pristup i praksa.
No, u hrvatskom jeziku još nema jednog službenog prijevoda.
Koliko je meni poznato, trenutno najčešće korišteni izrazi su:
🔹 Pomnost – Najbliži izvornom značenju riječi, i odlično opisuje mindfulness kao stanje uma. No, nije učestala riječ u hrvatskom jeziku i stoga manje razumljiva ili dostupna široj populaciji.
🔹 Puna svjesnost – Dobar prijevod, ali zahtijeva jasnu definiciju razlike između pune i usredotočene svjesnosti.
🔹 Usredotočena svjesnost – Može se lako pomiješati s koncentracijom (doista, to i jest), pa nije uvijek idealan prijevod. Mindfulness podrazumijeva usredotočenost i obratno. No, kada se radi o metodama prakse, neke su mnogo više orijentirane na jačanje svjesnosti, a neke na koncentraciju. Stoga, podržavam i ovaj naziv, vodeći pritom računa kako bi se zadržala jasna razlika.
💡 Za mene je najprikladniji prijevod za mindfulness riječ “punosvjesnost“
🔸 Najbolje opisuje stanje i kvalitetu uma koju razvijamo mindfulness praksom
🔸 Razlikuje se od svakodnevne svjesnosti po dubini, širini i namjernosti
🔸 Ipak, u većini slučajeva, koristit ću pojmove mindfulness, punosvjesnost, pomnost ili samo svjesnost kao sinonime, ovisno o kontekstu
“Ne vjeruj ničemu, bez obzira gdje si to pročitao ili tko je to rekao, bez obzira jesam li to ja rekao, osim ako se ne slaže s tvojim vlastitim iskustvom i tvojim zdravim razumom.”
Buddha
Ovaj tekst polazi od budističkih učenja, viđenim kroz moj subjektivni okvir. Nije teorijski ili stručni prikaz učenja već moja vlastita interpretacija i način primjene.
Stoga je zapravo potpuno nevezan uz budizam ili kakvu religijsku tematiku koju može dati naslutiti prema naslovu i na prvi pogled.
Tiče se osobnih vrijednosti i potiče postavljanje pitanja kojim svatko od nas može zagrebati malo dublje u sebe.
Svestran je ako pristupimo otvorena uma što te pozivam da učiniš.
Tri Dragulja u Budističkoj Filozofiji
U budističkoj filozofiji, Tri Dragulja predstavljaju tri ključna koncepta u kojima praktičari, budisti, “uzimaju utočište”.
Uzimati utočište znači pronaći inspiraciju, usmjerenje, snagu, sigurnost i podršku
To su tri osnovna elementa koja cijene, poštuju, u koja imaju povjerenje i u koje se pouzdaju na putu oslobođenja od patnje – puta prema vlastitoj budinskoj prirodi.
Jasno da ovo može zvučati vrlo apstraktno, religijski obojeno ili udaljeno od stvarnosti . Smisao je upravo suprotan. U ostatku teksta nastojat ću to prikazati.
🕊️ Uzimanje Utočišta – Dva Značenja
“Uzimanje utočišta” u originalnom smislu može biti formalni čin tijekom ceremonije ili osobna, unutarnja odluka i posvećenost svakodnevnom prakticiranju.
Kao formalni čin
Kao ceremonija ili formalna aktivnost, uzimanje utočišta izvodi se primjerice na Vesak (obljetnicu Budina rođenja) i na svečanim obredima.
Ovakva ceremonija u pogodnim uvjetima vremena i prostora može ostaviti dubok utisak i povećati povezanost s vrijednostima koje simboliziraju Tri Dragulja.
Za to je nužno da razumijemo smisao onog što činimo i da smo svjesno prisutni u toj situaciji.
Moramo znati koje vrijednosti stoje iza simbola, osjetiti “na živo” pronalazimo li ih i kao svoje, kao vrijednosti koje doista želimo iskreno njegovati radi sebe i drugih.
Prisutnost, zahvalnost i povjerenje u druge s kojima dijelimo vrijednosti i utočišta također je od neprocjenjive vrijednosti.
U tom smislu formalna ceremonija može dodatno osnažiti naš unutarnji kompas.
U svakodnevnom životu
Uzimanje utočišta jednostavno znači živjeti život vođen vrijednostima, uz primjenu određenih praksi i razvoj vještina i kvaliteta kako bismo u tome bili što uspješniji.
Uzimanje utočišta znači živjeti život vođen vrijednostima
Moja osobna interpretacija Tri Dragulja i uzimanja utočišta proizlazi iz mojih vlastitih vrijednosti i kvaliteta uma, koje smatram pozitivnim i vrijednim njegovanja.
Iste u vrlo velikoj mjeri pronalazim u ovim učenjima, a koja ujedno daju i dubok izvor praktičnih metoda za njihov praktični razvoj, “rad na sebi”.
Više o vrijednostima, praksama i vještinama pišem uz svaki od Tri Dragulja i na brojnim drugim mjestima na stranici.
🫧 Buddha i Zajednička Ljudska Priroda
Ovo se odnosi ne samo na povijesnog Buddhu, već i na potencijal za probuđenje koji postoji u svakom biću. Uzimajući Buddhu kao ideal ili inspiraciju, slično vrijednostima koje vode naše ponašanje, uzimati utočište u Buddhi znači vjerovati u sposobnost kod sebe i drugih za postizanjem mudrosti i oslobađanjem od patnje.
Imati povjerenja u budinsku prirodu svih bića. Razvijati uvid u to kako smo svi duboko povezani te u osnovi svi nosimo zajedničku ljudsku prirodu, mira, suosjećanja i slobode.
Ta je priroda kod svakoga prekrivena golemim brojem slojeva – karakterom, duboko ukorijenjenim obrascima percepcija i navika – koje se prenose transgeneracijski kao i unutar našeg života.
“Uzimati utočište u Buddhi” znači prisjetiti se kako je veći stupanj slobode moguć, kako je uvid u ovu prirodu moguć te kako je put koji vodi do tog uvida dragocjen i vrijedan upornog vraćanja.
📖 Dharma
Dharma je učenje Buddhe, njegovi uvidi kako ih je on prezentirao – u temeljnim idejama poput Četiri plemenite istine ili Osmerostrukog Puta – puta prema oslobođenju od nezadovoljstva.
Dharma u najširem smislu uključuje 3 dimenzije (tim redoslijedom):
Uzimati utočište u Dharmi znači razumjeti (u jednoj mjeri) i imati povjerenje (u onoj preostaloj mjeri) u prirodu stvarnosti kako ju je opisao Buddha.
Ovo nije vjerovanje u nešto nadnaravno, u neku osobu, simbol ili nečija “prosvjetljenja učenja” kojih se “treba pridržavati”.
Ovo je inspiracija, poticaj i podrška u tome da započnemo vlastiti put – put iskustvenog uvida u prirodu vlastite stvarnosti – pomažući se mudrošću, uvidima i metodama naših prethodnika.
👥 Sangha
Sangha je zajednica praktičara budizma.
Tradicionalno se odnosi na redovničke zajednice, ali uključuje i laičke praktičare u širem smislu — i širu zajednicu svih živih bića koja dijele istu želju da budu tu za sebe, druge i svijet.
Uzimati utočište u Sanghi znači vjerovati i osloniti se na potporu zajednice koja dijeli isti cilj – oslobođenje od patnje.
Povezanost i osjećaj zajedništva s drugima vrlo sličnih vrijednosti, sličnog puta i sličnih težnji može biti duboko osnažujući.
Kolektivna energija drugačije je i više od energije pojedinca. A kada je ta energija pozitivna, iscjeljujuća, zdrava za osobu, tu zajednicu i širu okolinu, to postaje mjesto dubljeg osobnog uvida i kolektivne transformacije.
Sangha je širi pojam, uključuje praktičare laike i iznimno naglašava pojam “budinske prirode” zajedničke svima
Vajrayana
Utočište prošireno na učitelje i božanstva
Bogata simbolika rituala, mnogi ezoterični elementi, iznimno drugačije od primjerice Theravada tradicije
Chan / Zen (dio Mahayana)
Naglasak na osobnom iskustvu i razumijevanju utočišta
Manje obreda, više svakodnevne prisutnosti
Utočište kao unutarnji čin posvećenosti – osobne vrijednosti
Nema razlike između svjetovnog i duhovnog
🌞 Svjetovno je Duhovno, Duhovno je Svjetovno
Osobno smatram kako mnoge duhovne tradicije u svojoj srži nose vrlo slične poruke, vrijednosti… utočišta. Ne vidim ih kao isključive. Naprotiv, takve su često postale uslijed teškoća ljudi da u dubini shvate i primijeniti ona temeljna učenja — najčešće krajnje jasna, jednostavna, i istovremeno nevjerojatno izazovna (naizgled nemoguća). Uslijed ljudske prirode — patnje koja je neodvojiva — (bilo) je potrebno sve više dodataka i “konteksta” i priča koje se pretvaraju u filozofiju, religiju — ili danas, znanost.
🧬 Smatram i kako znanost u svojim raznim domenama — psihologija, neuroznanost, medicina, biologija, fizika… također nosi istu suštinu. Primjenjuje je na svoj način, drugim jezikom na drugom polju i dobiva na van nekad vrlo drugačije plodove… no sjemenka je ista.
Radi toga i most između ovog dvoje vidim kao nepostojeći, nema dvije dimenzije doista. Suvremene znanstvene spoznaje i teorije otkrivaju sve veću usklađenost i podudarnost s mnogim drevnim učenjima i iskustvenim mudrostima.
📘 Budistička psihologija izvanredan je primjer spoja suvremene znanosti, mjerljive i dokazive strukturiranosti s izravnim iskustvenim uvidom i praksom koji svatko od nas može ponaosob svjedočiti na svojem živom iskustvu, trenutak u trenutak.
Mindfulness praksa kao nešto popularizirano zadnjih 50-ak godina nije ništa do li malo drugačija forma iste prakse poznate 2.500 godina, a vjerojatno i mnogo dulje.
Svi oni su:
Prsti koji pokazuju u mjesec, karte koje ocrtavaju put, opisi izravne stvarnosti
Duhovno je svakodnevno, svakidašnje može biti duhovno. Štoviše:
Pun i izravan kontakt sa svakodnevnim predstavlja boravak u domeni duhovnog
🧭 Koje je Tvoje Utočište?
Uzimanje utočišta smatram životom u skladu s vrijednostima.
Svatko od nas uzima utočište u nečemu.
Za mene su to mir, jasnoća, iskrenost, upornost i predanost, zahvalnost, ne podrazumijevanje i nediskriminacija, otvorenost, razumijevanje ispod površine, poštovanje, prijateljska ljubav, toplina i ugodnost, blagost i nježnost, suosjećanje i darežljivost…
Tako doživljavam Tri Dragulja i to vidim kao odraz naše istinske prirode, onda kada vidimo jasno. Budući da je ona uglavnom zastrta brojnim naslagama, put je uvijek iznova vraćati se i otkrivati je, dolazeći joj sve bliže.
Koje je tvoje utočište?
Čemu se vraćaš kada ti je teško? Koje su tvoje niti vodilje na prekretnicama života, osobni kompas, izvor nadahnuća, podrške i poticaja da nastaviš kretnju u određenom smjeru?
🪷 Je li tvoje utočište hranjivo – održivo – i ako jest, kako mu se možeš češće vratiti?
Naše sveukupno subjektivno ljudsko iskustvo temeljno sačinjavaju idući elementi:
Osjeti
Kroz naših pet osjetilnih organa, osjetilnih područja:
Vizualni (oblici/boje), zvukovi, mirisi, okusi, dodiri i osjeti iz tijela
Misli
Unutarnje, mentalne pojave
Uglavnom ili mentalne slike (zamislimo psa) ili riječi (kao tekst, mnogo češće kao “unutarnji glas” – npr. stalno komentiranje, unutarnji monolog)
Uvijek se odnose ili na prošlost (sjećanja, analiziranja, interpretacije…) ili budućnost (planiranja, očekivanja, brige, nade…)
Nekad su vrlo bliske sadašnjem trenutku kao interpretacije, analize, usporedbe, kritike, procjene…
Misli možemo shvatiti i kao još jednu vrstu osjeta. Ovaj mali pomak kako percipiramo vlastite misli može nam otvoriti novu perspektivu u odnosu s njima. Stavlja ih u ravnopravniji položaj od onog koji je često u korist mislima kao “višoj funkciji” kod ljudskih bića
Kvaliteta
Kategorije ugoda / neugoda / neutralnost
Predstavlja afektivni ton, valenciju, subjektivni doživljaj te je nešto što uobičajeno spontano prati bilo koji osjet, pa i misao
Emocije/osjećaji
Unutarnja stanja vrlo raznolikog subjektivnog iskustva
U širem smislu, ovu kategoriju možemo nazvati i “mentalna stanja” ili “stanja uma” i ubrojiti kvalitete kao što su usredotočenost, pomnost, zbunjenost, umor…
Otprilike sve ono što bismo mogli odgovoriti na pitanje “Kako sam?”
Porivi
Naša volja i namjera, naše želje, odluke, sklonosti, poticaji, težnje
Poriv da nešto učinimo, kažemo, napravimo… neposredno prethode našem ponašanju
To mogu biti naše dalekosežne odluke, kao i bezbroj minijaturnih poriva, namjera odnosno odluka koje prethode svemu što činimo
Svijest (skup svijesti)
Sve ono što doživljavamo kao “sada”, naše trenutno iskustvo. Skupni naziv za sve aspekte svijesti
Možemo biti svjesni naših osjeta, misli, emocija, poriva, govora i djelovanja – svi ostalih elemenata
Svijest može biti zanimljivo promatrati iz perspektive “osjetilnog polja”: vidna svijest, slušna svijest… umna / mentalna svijest. Tako imamo pet osjetilnih svijesti, šestu svijest kao uvid u misli i aktivnosti uma, i druge
Ljudsko Iskustvo u Budističkoj Psihologiji
U budizmu, cjelokupno ljudsko iskustvo spada u pet nakupina, hrpa ili agregata(Five Aggregates, Five Skandhas).
Ta je podjela vrlo usklađena s gornje opisanom – i znanstvenim koncenzusom. Općenito, različite se kategorije u njoj mogu poistovjetiti ili se njihovi zrcalni oblici mogu naći u podjelama koje proizlaze iz suvremenih znanstvenih spoznaja.
Pet Skandha i povezanost s prethodnom podjelom iskustva:
Tijelo (Rūpa)
Predstavlja fizičko tijelo, osjetilne organe (vid, zvuk, miris, okus, dodir) i objekte koje oni percipiraju (vizualne, zvučne…)
Ovo odgovara Osjetima
Senzacije (Vedanā)
Predstavljaju emocionalni ton koji prati iskustva, osjetilna i mentalna – ugodna, neugodna ili neutralna
Ovo obuhvaćam pojmom Kvaliteta odnosno ton ili valencija
Percepcije (prepoznavanje, Sañña)
Označuju prepoznavanje i interpretaciju, davanje značenja osjetima, tjelesnim i mentalnim (npr. zvuk kao “pjevanje ptice” ili “glazba”, viđeni objekt kao “kamen”, dodir kao “tkanina”, “tvrdo”…
Ovo djelomično obuhvaća misli, no ima drugačije značenje, više označava nesvjestan proces koji automatski prati osjete, kojim razumijemo svijet
Obuhvaća misli, namjere, emocije i mentalne navike, koje oblikuju mentalno procesiranje, kako reagiramo na iskustva i mentalno doživljavamo sve situacije
Ovo također uključuje misli, ali i cijelu domenu emocija / osjećaja i porive
Svijest(i) (viññāṇa)
Odnosi se na izravnu svjesnost – ono je što prethodi i omogućuje nam percepciju i doživljavanje ostalih agregata (elemenata).
Ovisno o učenju razlikujemo različit broj (vrsta) svijesti – najmanje je 6 osnovnih – pet za svako osjetilno polje te šesta, umna svijest
Ovo odgovara svijesti osjeta, svijest o mislima, itd.
Primjena u Svakodnevnom Životu i Refleksiji na Događaje i Situacije
Poznavati naše osobno ljudsko iskustvo kroz “osnovne građevne elemente” koji ga čine izuzetno je vrijedno. Ključno je imati na umu kako su ovo koncepti onoga što se iz trenutka u trenutak događa, i sada dok ovo čitamo.
Upravo sada dok čitamo, mi:
Imamo određeni osjet (vizualni podražaj), vjerojatno neutralne kvalitete. Percipiramo tako organiziran podražaj kao tekst, interpretiramo ga kao članak na web stranici.
Vezano uz njega mogu se javiti misli, primjerice uspoređujemo ga s nečim što otprije znamo, razmišljamo o njemu, imamo poriv ustati se ili napraviti nešto drugo…
Uz sve to možemo i ne moramo biti svjesni svojeg tijela, položaja, zvukova, misli, raspoloženja… Sve se to neprekidno izmijenjuje kao sadržaj naše svijesti.
Naravno, mi možemo u različitoj mjeri biti otvoreni za tu promjenu ili biti stopljeni s iskustvom, fiksirajući sebe u njemu, ne doživljavajući ga kao nešto što se na ovaj način izmijenjuje.
Što smo otvoreniji prema iskustvu, to manje smo stopljeni s bilo kojim pojedinim elementom
Što manje smo stopljeni, imamo više vremena promotriti što se doista događa i širi prostor mogućih odgovora.
Samo Trenutak – Usporimo i Zapitajmo se
Kako idemo kroz dan, može nam koristiti prisjetiti se promotriti događaje, situacije i naše reakcije na njih u vidu ove podjele.
Možda ova moja ponavljajuća misao nije apsolutna istina – samo mentalni događaj koji se uporno iznova javlja?
Neugodan osjet – možda možemo otvoriti se oko njega i uvidjeti da i drugi elementi iskustva već čekaju našu svijest, ako mi nismo fiksirani za taj osjet?
Reaktivna ljutnja na glasan, neočekivan zvuk – složen rezultat zvuka, kojem gotovo trenutačno pridodajemo neugodu, zatim ideju o izvoru i značenju zvuka, ljutnju, i krajnji poriv ili izravno ponašanje koje je rezultat te ljutnje?
Vježbajući ovaj stav otvorenosti, dopuštanja i znatiželjnog istraživanja, povećavamo svoju psihološku fleksibilnost i umanjujemo dodatnu patnju.
Polazna Točka Razumijevanja Sebe
Ovaj tekst služi kao početna točka iz koje promatramo ljudsko iskustvo
U budućim tekstovima, kroz integriranu perspektivu budističke psihologije i filozofije, znanstvenih spoznaja te psihoterapijskih pristupa, mnogo ćemo govoriti o našem iskustvu.
Na koji način se ovi elementi povezuju, međusobno uzrokuju i uvjetuju, kako to utječe na naš doživljaj svijeta… I najvažnije, kako praksom, tehnikama i vježbama koje radimo možemo osobno dublje uvidjeti prirodu našeg iskustva.
Time povećavamo svoju psihološku fleksibilnost, umanjujemo subjektivnu, psihološku patnju, povećavamo raspon mogućih odgovora, dovodimo se u poziciju mudrijeg odabira te ponašanja u skladu s našim vrijednostima.
Možda oslabimo, a možda i potpuno uklonimo neke stare, opterećujuće, ukorijenjene obrasce.
Druge znanstvene teorije i filozofske tradicije mogu drugačije strukturirati ljudsko iskustvo. To nužno ne znači neslaganje, već može biti rezultat različitog imenovanja.
Istražimo svoje iskustvo i pokušajmo ga razumjeti na način opisan ispod u vlastitom životu.
Zatim, uzmimo one dijelove koji nama rezoniraju, ili sve, a ostavimo za sada ono što nama osobno ne odgovara.
Mindfulnessi koncentracija dvije su vrlo usko povezane sposobnosti – “mentalne energije” – kapaciteti univerzalne ljudske prirode.
Kako se razlikuju, zašto su neodvojivi i kako se nadopunjuju?
Istražimo zajedno ove elemente od sržne važnosti za praksu meditacije, razvoj svjesnosti i njegovanje uma.
Zen učitelj Thich Nhat Hanh jednostavno, kratko i jasno predstavlja mindfulness, koncentraciju i uvid
Mindfulness i Koncentracija: Perspektive
Većina praksi i metoda meditacije budističke tradicije (i ne samo budističke!) razvija svjesnost i usredotočenostistovremeno, budući da se one međusobno podupiru.
Isto možemo reći i za sve suvremene, znanstveno orijentirane i potpuno sekularne mindfulness programe, budući da svi dijele zajedničke temelje u kojima su ova dva elementa okosnica čitave prakse.
Ipak, kroz povijest budizma i meditacijske prakse, razvijani su sustavi i tehnike koje se nekad vrlo jasno dijele s obzirom na namjenu – u vidu toga koji kapacitet prvenstveno razvijamo.
Većina prakse koju osobno radim i podučavam, kao i svi drugi mindfulness orijentirani pristupi, također njeguje oba ova elementa. U užem smislu bismo mogli reći da se većim dijelom usmjeravam na mindfulness (što bi u budističkim tradicijama bilo bliskije meditaciji za razvoj mudrosti), radije nego koncentraciju.
Ovo može djelovati zbunjujuće jer se mindfulness nekad naziva puna svjesnost, nekad usredotočena svjesnost, nekad pomnost – pročitaj više.
Očito je i da mindfulness praksa uključuje svjesnu, namjernu usredotočenost pažnje kao glavni “mišić” koji vježbamo. 🧠
Važno je Znati Što i Kako Prakticiramo
Moramo jasno znati što zapravo radimo kada prakticiramo. Moramo biti sigurni u to kakav mentalni stav unijeti i kakvo stanje uma njegujemo da bismo imali jasan smjer.
Samo tako možemo razlikovati “trenutak na putu” od “trenutka zalutalosti”. Moramo znati što je naša metoda i naša svrha. A to nam i vraća motivaciju kada je izgubimo. 🌱
Stoga, u razumijevanju svih tekstova, materijala i praksi koje ćeš naći ovdje – i koje možemo zajedno raditi – pomoći će znati gdje su u njima mindfulness (punosvjesnost, pomnost) i koncentracija (usredotočenost).
Koncentracija (Usredotočenost) 🎯
Kod meditacija koncentracije ili usredotočenosti potpunu pažnju stavljamo na jedan objekt i isključujemo sve ostale.
To činimo s jasnom svrhom umirivanja uma, njegovog taloženja, usporavanja, utišavanja, opuštanja, smanjenja lutanja.
Objekt može biti osjet, misao, bilo koja pojava koja je element našeg iskustva. Većinski su to dah, dio tijela ili tijelo kao cjelina. To mogu biti misao ili vizualizacija. Sličnu funkciju ima i ponavljanje mantri, molitvi, čak i specifičnih pokreta – što ovdje ne prakticiramo – koji imaju za primaran cilj postizanje drugačijeg stanja svijesti.
Koncentracija u užem smislu meditacijske prakse znači postizanje jednousmjerenog (stopljenog) stanja uma
Istraži susret budističke psihologije, psihoterapije, meditacije i svakodnevnog života 👉 Ispravna koncentracija
Mindfulness (Punosvjesnost, Pomnost) 🌌
Kada prakticiramo meditaciju pune svjesnosti / pomnosti, ne nastojimo “aktivno” utišavati um. Ne koncentriramo se na jedan objekt do te mjere i toliko intenzivno “s ciljem” da isključimo sve ostalo i da nastojimo u svijesti imati samo jedan jedini objekt.
Ne nastojimo postići nikakvo posebno mentalno stanje, fundamentalno drugačije stanje svijesti ili postati “apsorbirani”, uživljeni, upijeni u naš predmet meditacije.
Upravo suprotno, naša je jedina namjera i “cilj” biti s onim što izniče, trenutak u trenutak. Potpuno se otvoriti i proširiti svjesnost, unoseći stav istraživanja, znatiželje i radoznalosti, suosjećanja, blagosti i nježnosti, uz mirnu odlučnost i upornost.
Mindfulness u užem smislu znači biti prisutan iz trenutka u trenutak – širom otvorene svjesnosti za čitavo iskustvo
Istraži susret budističke psihologije, psihoterapije, meditacije i svakodnevnog života 👉 Ispravna svjesnost
🔍 Mindfulness i Koncentracija: Širina i Dubina
Ovo su glavne točke povezanosti svjesnosti i koncentracije:
Mindfulness nužno zahtjeva koncentraciju – da bismo znali gdje je naš um i prepoznali lutanje, moramo imati određenu razinu mirnoće, sabranosti uma i mogućnosti da ga usmjerimo
Mindfulness nužno jača koncentraciju – iako se otvaramo i širimo svjesnost, mi u ovom procesu uvelike jačamo svoju koncentraciju te je do izvjesnog stupnja praksa gotovo nerazdvojivo vježbamo li jednu ili drugu kvalitetu – one se većinski paralelno razvijaju spontano, “ciljali” mi na jednu ili na drugu
Praktična Primjena: Mindfulness i Koncentracija u Meditaciji🌿
🌬️ Tuneliranje vs. Otvorenost
Kada prakticiramo meditaciju, tog trenutka kada sjednemo, razlika između pristupa čiste koncentracije ili otvorene svjesnosti odmah postaje postaje jasna i nedvosmislena.
Kod koncentracije, um “tunelira” prema jednom objektu — pažnju stalno vraćamo istom cilju i svjesno isključujemo sve ostalo.
Primjeri metoda meditacije koncentracije jesu:
Praćenje daha, brojanje daha, ponavljano izgovaranje određenih riječi ili održavanje mentalne vizualizacije u fokusu
Nasuprot tome, otvorena svjesnost (ili otvoreno promatranje) pušta objekt čim osvjestimo da smo ga uhvatili.
Prvo se odnosi na nepopustljivo držanje – drugo na bezrezervno otpuštanje
🧠 Oba pristupa razvijaju sabranost i jasnoću
Iako slijede različite procese, obje metode njeguju:
Sabranost (mirnoću, staloženost, tišinu uma)
Jasnoću (znanje, nediskriminaciju, neposrednost)
Mindfulness je više usmjeren na osjet, otvorenost i jasnoću u svjesnosti trenutka. Koncentracija ide prema stopljenosti, uronjenosti i stabilizaciji pažnje.
📌 Zašto su gotovo isto — a istovremeno polarno suprotne?
To nisu zaista odvojeni pristupi. Veći dio meditativnog puta razvijamo ih paralelno, ruku pod ruku, kao što lijeva noga prati desnu dok hodamo.
Ipak, u praksi se mogu doživjeti kao suprotnosti – i doista, ovisno o metodi prakse i stupnju svjesnosti i koncentracije, postoje raskrižja na kojima odabiremo poći u jednom ili drugom smjeru.
Kod jednog sužavamo um (na jedan objekt)
Kod drugog ga širimo (na cjelokupnost)
Jedan isključuje ometanja, drugi pušta iskustvo da uđe bez reakcije
Ovaj odnos je stoga ključan:
Mindfulness bez koncentracije postaje lutanje – samo mislimo da smo prisutni
Bez solidne usredotočenosti, otvorena svjesnost je porozna — reaktivna, raspršena, nestabilna. To je zapravo uobičajeno stanje raspršenog uma koji leti čas s jedne pojave, čas na drugu.
Koncentracija bez mindfulnessa postaje tunel – možda predivan, no i dalje tunel
S druge strane, iako usredotočenost može uvijek biti naš primarni fokus meditacije, u jednom trenutku možemo nježno dopustiti da se svjesnost proširi, umjesto da nastavimo “aktivno” razvijati koncentraciju.
Temelj Je Uvijek Usredotočenost🧘
Bilo da pratimo ili brojimo dah, ili širimo svjesnost na zvuk, osjećaje i misli — sabran um je posuda u kojoj se događa mindfulness. Dok um nije donekle sabran, nema spremnika u kojem ga možemo opažati. A budući da je po prirodi iznimno aktivan, bez spremnika barem do jedne točke, ne možemo uopće zahvatiti što je, gdje je i kakav je.
Zato se mindfulness nekad definira kao usredotočena svjesnost. Kasnije se može otvoriti u punu svjesnost — bez napora.
Stoga je preporuka za praksu:
Započnimo sabirenjem uma na jedan objekt, sakupljanjem fokusa pažnje i razvojem usredotočenosti
Kada je um značajno sabran i može bez većeg napora boraviti na jednoj pojavi, možemo odabrati otvoriti svjesnost
Zaključak
Koncentracija omogućuje punosvjesnosti da se dogodi
Punosvjesnost proširuje koncentraciju i daje joj smisao
Obje su krila prakse – dva pola, a jedno te isto 🕊️
Kad uskladimo širinu svjesnosti i dubinu sabranosti, otvaramo put istinske prisutnosti
Preporuka za dodatno čitanje o temi – zapis iz bilješki sebi:
U plemenitom osmerostrukom putu šesti je od osam dijelova i prvi u posljednjoj skupini koja se primarno tiče meditacije, uzsvjesnost i koncentraciju.
Ispravna ustrajnost predstavlja ulaganje mentalnog napora i energije u 4 područja:
Sprječavanje negativnih, štetnih i povređujućih mentalnih stanja, misli i obrazaca da se pojave
Napuštanje i uklanjanje već postojećih negativnihstanja
Njegovanje odsutnih zdravih, blagotvornih, pozitivnih mentalnih stanja
Održavanje i osnaživanje već postojećih pozitivnih stanja
U Plum Village tradiciji, Thích Nhất Hạnh uspoređuje ovo s nježnim, ali konstantnim zalijevanjem vrta: ne žurimo, ne forsiramo, ali ni ne odustajemo. Ustrajnost poštuje ritam, ritam disanja i prirode.
Water your flowers 🌼
Thích Nhất Hạnh
Primjena u Gestalt Psihoterapiji
Gestalt terapija u samoj srži podrazumijeva pristup baš onakav, kao što je ispravna ustrajnost. Ovo se može povezati s tzv. paradoksalnom teorijom promjene.
Ova teorija opisuje kako se stvarna, autentična promjena može dogoditi jedino i upravo onda kada je ne forsiramo. Upravo ovaj pristup ne forsiranja (non-striving) zajednički je mindfulnessu, budizmu i gestalt terapiji.
Promjena ne dolazi iz silovitog napora da budemo drugačiji. Ona je spontani ishod prihvaćanja trenutnog – ovdje i sada.
Druga strana promjene – koja slijedi porast svjesnosti i preuzimanje odgovornosti – jest ulaganje primjerene količine energije u primjerenom smjeru.
U gestalt terapiji naš odnos s bilo kojim iskustvom prikazan je putem tzv. gestalt kruga iskustva / svjesnosti. On se sastoji od mnogo dijelova, a sada ćemo istaknuti dva: mobilizacija i akcija.
Pojmove kao što su paradoksalna teorija promjene i gestalt krug svjesnosti u detalje ćemo razraditi u nadolazećim objavama
Ispravna mobilizacija i ispravna akcija: gestalt susreće budizam u meditaciji
Ispravan napor i upornost ponajviše se odnose na dijelove ciklusa koji se tiču mobilizacije energije i akcije:
Mobilizacija – preduvjet je bilo kakvom djelovanju – nakon što osvijestimo što želimo, potrebno je sakupiti svoju energiju
Akcija – kada smo upregnuli svoju (mentalnu) energiju, potrebno je ispravno je usmjeriti – upravo ondje kamo želimo
U meditaciji, ispravna mobilizacija stoga znači naći ravnotežu između tromosti i uspavanosti s jedne strane, i uznemirene raspršenosti s druge.
Ispravna akcija podrazumijeva usmjeravanje svih trenutnih resursa – ponajprije, pažnje – na jednu pojavu, na objekt / metodu meditacije.
Psihoterapeut u ovoj situaciji kod klijenta potiče:
Protočno izviranje energije potrebne za djelovanje, koja je često blokirana raznim otporima i zastarjelim uvjerenjima
Usmjeravanje te energije u ciljanu aktivnost – a ne njezino rasipanje u obliku anksioznosti, nemira ili uranjanja u nešto što ne vodi korisnim i njegujućim putem već je samo mehanizam kojim “mozak sam sebe uvjerava da rješava problem”
Ispravna ustrajnost znači odabrati srednji put.
Ne previše, ne premalo.
Samorefleksija i Vođenje Dnevnika
Ispravnu ustrajnost također možemo podržati putem vođenja dnevnika i introspekcije.
“Kada sam danas dopustio/la da me strah ili lijenost svladaju?”
“Koja zdrava misao ili stav mogu odmah usaditi?”
“Kako mogu podržati ono dobro što sam razvio/la jučer?”
Zapisivanjem otkrivamo uzroke odustajanja i treniramo se da sljedeći put nježno, ali ustrajno vraćamo fokus na korisno.
Mindfulness, Meditacija i Praksa
Mindfulness i meditacija gotovo da nisu ništa drugo do li upornosti i ustrajnosti.
Promjena ne dolazi preko noći – vidjeli smo da je nije moguće niti je cilj forsirati je. Čak je niti ne očekujemo.
Sve što činimo je vraćamo se natrag, k sebi, u ovdje i sada. Upravo ovaj trenutak. Iznova i iznova, kad god primjetimo da je um odlutao, vraćamo ga u sadašnji trenutak. Sam taj čin upornog ponovnog i ponovnog ulaska u vlastito iskustvo jest ustrajnost.
Čak i kada ono nije ugodno. Posebno onda kada nije ugodno.
Sam čin ponovnog i ponovnog povratka u sadašnji trenutak…
To jest ispravna ustrajnost.
Radosna ustrajnost
I kada ispravno praticiramo, pri tome unosimo stav ljubaznosti, nježnosti, i radosti.
Radosti što upravo sada činimo najbolje što možemo.
Radosti što smo odabrali prakticirati mindfulness i meditaciju za razvoj uma, svjesnosti, vrlina i dobrobiti.
Otvarati se sa znatiželjom i ustrajnošču uvijek iznova iskustvu sadašnjeg trenutka, umjesto bijega u prošlost, budućnost, ugodu i raspršenost kako bismo izbjegli nelagodu.
Blago, sa suosjećanjem za svoje teškoće i dopuštajući sebi da imamo upravo onoliko kapaciteta koliko imamo.
Radosna ustrajnost je temeljna kvaliteta uma s kojom pristupamo praksi
Primjena u Svakodnevnom Životu
🎨 Kreativno izražavanje bez perfekcionizma – slikanje, pisanje, pjevanje, sviranje, ručni rad… izvrstan su oblik prakse
👨🍳 Kuhanje kao darežljivost – kada pripremamo hranu za druge na svjestan način, to je izravan oblik prakse i prilika da uporno radimo na nečemu što nije “za nas”
🪴 Uzgajajući biljke i vrt – to može postati ogledalo naše prakse, našeg načina bivanja
📺 Svjesna zabava bez bježanja od stvarnosti – biramo sadržaj koji donosi mir, razumijevanje ili uvid — umjesto pasivnog “isključivanja” – trud je ovdje u svjesnom odabiru
📅 Projektni rokovi – često zapadnemo u prokrastinaciju – negiranje u početku, stres i užurbanost bliže kraju. Ispravan napor znači njegovati ravnotežu kako bi ovaj put bio lakši
Svaka od ovih i brojnih drugih svakodnevnih, malih odluka daje doprinos našeg mentalnom stavu da budemo uravnoteženi, uzemljeni – hrabri i ponizni u upornosti.
Zaključak
Ispravna ustrajnostnije utrka brzinom svjetlosti, niti klackalica od potpunog odustajanja do vatrenog zanosa.
To je srednji put, umjerene upornosti. Put stalnog, svjesnog zalijevanja dobrog sjemena. Dan po dan.
Prolazimo između ganjanja velebnog postignuća i dizanja ruku od ikakve odgovornosti, i gradimo vrt postojanog unutarnjeg mira.
Budi nježan/na, ali ustrajan/na – svaki dah je nova prilika. 🌿
