Mindfulnessi koncentracija dvije su vrlo usko povezane sposobnosti – “mentalne energije” – kapaciteti univerzalne ljudske prirode.
Kako se razlikuju, zašto su neodvojivi i kako se nadopunjuju?
Istražimo zajedno ove elemente od sržne važnosti za praksu meditacije, razvoj svjesnosti i njegovanje uma.
Zen učitelj Thich Nhat Hanh jednostavno, kratko i jasno predstavlja mindfulness, koncentraciju i uvid
Mindfulness i Koncentracija: Perspektive
Većina praksi i metoda meditacije budističke tradicije (i ne samo budističke!) razvija svjesnost i usredotočenostistovremeno, budući da se one međusobno podupiru.
Isto možemo reći i za sve suvremene, znanstveno orijentirane i potpuno sekularne mindfulness programe, budući da svi dijele zajedničke temelje u kojima su ova dva elementa okosnica čitave prakse.
Ipak, kroz povijest budizma i meditacijske prakse, razvijani su sustavi i tehnike koje se nekad vrlo jasno dijele s obzirom na namjenu – u vidu toga koji kapacitet prvenstveno razvijamo.
Većina prakse koju osobno radim i podučavam, kao i svi drugi mindfulness orijentirani pristupi, također njeguje oba ova elementa. U užem smislu bismo mogli reći da se većim dijelom usmjeravam na mindfulness (što bi u budističkim tradicijama bilo bliskije meditaciji za razvoj mudrosti), radije nego koncentraciju.
Ovo može djelovati zbunjujuće jer se mindfulness nekad naziva puna svjesnost, nekad usredotočena svjesnost, nekad pomnost – pročitaj više.
Očito je i da mindfulness praksa uključuje svjesnu, namjernu usredotočenost pažnje kao glavni “mišić” koji vježbamo. 🧠
Važno je Znati Što i Kako Prakticiramo
Moramo jasno znati što zapravo radimo kada prakticiramo. Moramo biti sigurni u to kakav mentalni stav unijeti i kakvo stanje uma njegujemo da bismo imali jasan smjer.
Samo tako možemo razlikovati “trenutak na putu” od “trenutka zalutalosti”. Moramo znati što je naša metoda i naša svrha. A to nam i vraća motivaciju kada je izgubimo. 🌱
Stoga, u razumijevanju svih tekstova, materijala i praksi koje ćeš naći ovdje – i koje možemo zajedno raditi – pomoći će znati gdje su u njima mindfulness (punosvjesnost, pomnost) i koncentracija (usredotočenost).
Koncentracija (usredotočenost) 🎯
Kod meditacija koncentracije ili usredotočenosti potpunu pažnju stavljamo na jedan objekt i isključujemo sve ostale.
To činimo s jasnom svrhom umirivanja uma, njegovog taloženja, usporavanja, utišavanja, opuštanja, smanjenja lutanja.
Objekt može biti osjet, misao, bilo koja pojava koja je element našeg iskustva. Većinski su to dah, dio tijela ili tijelo kao cjelina. To mogu biti misao ili vizualizacija. Sličnu funkciju ima i ponavljanje mantri, molitvi, čak i specifičnih pokreta – što ovdje ne prakticiramo – koji imaju za primaran cilj postizanje drugačijeg stanja svijesti.
Koncentracija u užem smislu meditacijske prakse znači postizanje jednousmjerenog (stopljenog) stanja uma
Mindfulness (punosvjesnost, pomnost) 🌌
Kada prakticiramo meditaciju pune svjesnosti / pomnosti, ne nastojimo “aktivno” utišavati um. Ne koncentriramo se na jedan objekt do te mjere i toliko intenzivno “s ciljem” da isključimo sve ostalo i da nastojimo u svijesti imati samo jedan jedini objekt.
Ne nastojimo postići nikakvo posebno mentalno stanje, fundamentalno drugačije stanje svijesti ili postati “apsorbirani”, uživljeni, upijeni u naš predmet meditacije.
Upravo suprotno, naša je jedina namjera i “cilj” biti s onim što izniče, trenutak u trenutak. Potpuno se otvoriti i proširiti svjesnost, unoseći stav istraživanja, znatiželje i radoznalosti, suosjećanja, blagosti i nježnosti, uz mirnu odlučnost i upornost.
Mindfulness u užem smislu znači biti prisutan iz trenutka u trenutak – širom otvorene svjesnosti za čitavo iskustvo
🔍 Mindfulness i Koncentracija: Širina i Dubina
Ovo su glavne točke povezanosti svjesnosti i koncentracije:
Mindfulness nužno zahtjeva koncentraciju – da bismo znali gdje je naš um i prepoznali lutanje, moramo imati određenu razinu mirnoće, sabranosti uma i mogućnosti da ga usmjerimo
Mindfulness nužno jača koncentraciju – iako se otvaramo i širimo svjesnost, mi u ovom procesu uvelike jačamo svoju koncentraciju te je do izvjesnog stupnja praksa gotovo nerazdvojivo vježbamo li jednu ili drugu kvalitetu – one se većinski paralelno razvijaju spontano, “ciljali” mi na jednu ili na drugu
Praktična Primjena: Mindfulness i Koncentracija u Meditaciji🌿
🌬️ Tuneliranje vs. Otvorenost
Kada prakticiramo meditaciju, tog trenutka kada sjednemo, razlika između pristupa čiste koncentracije ili otvorene svjesnosti odmah postaje postaje jasna i nedvosmislena.
Kod koncentracije, um “tunelira” prema jednom objektu — pažnju stalno vraćamo istom cilju i svjesno isključujemo sve ostalo.
Primjeri metoda meditacije koncentracije jesu:
Praćenje daha, brojanje daha, ponavljano izgovaranje određenih riječi ili održavanje mentalne vizualizacije u fokusu
Nasuprot tome, otvorena svjesnost (ili otvoreno promatranje) pušta objekt čim osvjestimo da smo ga uhvatili.
Prvo se odnosi na nepopustljivo držanje – drugo na bezrezervno otpuštanje
🧠 Oba pristupa razvijaju sabranost i jasnoću
Iako slijede različite procese, obje metode njeguju:
Sabranost (mirnoću, staloženost, tišinu uma)
Jasnoću (znanje, nediskriminaciju, neposrednost)
Mindfulness je više usmjeren na osjet, otvorenost i jasnoću u svjesnosti trenutka. Koncentracija ide prema stopljenosti, uronjenosti i stabilizaciji pažnje.
📌 Zašto su gotovo isto — a istovremeno polarno suprotne?
To nisu zaista odvojeni pristupi. Veći dio meditativnog puta razvijamo ih paralelno, ruku pod ruku, kao što lijeva noga prati desnu dok hodamo.
Ipak, u praksi se mogu doživjeti kao suprotnosti – i doista, ovisno o metodi prakse i stupnju svjesnosti i koncentracije, postoje raskrižja na kojima odabiremo poći u jednom ili drugom smjeru.
Kod jednog sužavamo um (na jedan objekt)
Kod drugog ga širimo (na cjelokupnost)
Jedan isključuje ometanja, drugi pušta iskustvo da uđe bez reakcije
Ovaj odnos je stoga ključan:
Mindfulness bez koncentracije postaje lutanje – samo mislimo da smo prisutni
Bez solidne usredotočenosti, otvorena svjesnost je porozna — reaktivna, raspršena, nestabilna. To je zapravo uobičajeno stanje raspršenog uma koji leti čas s jedne pojave, čas na drugu.
Koncentracija bez mindfulnessa postaje tunel – možda predivan, no i dalje tunel
S druge strane, iako usredotočenost može uvijek biti naš primarni fokus meditacije, u jednom trenutku možemo nježno dopustiti da se svjesnost proširi, umjesto da nastavimo “aktivno” razvijati koncentraciju.
Temelj Je Uvijek Usredotočenost🧘
Bilo da pratimo ili brojimo dah, ili širimo svjesnost na zvuk, osjećaje i misli — sabran um je posuda u kojoj se događa mindfulness. Dok um nije donekle sabran, nema spremnika u kojem ga možemo opažati. A budući da je po prirodi iznimno aktivan, bez spremnika barem do jedne točke, ne možemo uopće zahvatiti što je, gdje je i kakav je.
Zato se mindfulness nekad definira kao usredotočena svjesnost. Kasnije se može otvoriti u punu svjesnost — bez napora.
Stoga je preporuka za praksu:
Započnimo sabirenjem uma na jedan objekt, sakupljanjem fokusa pažnje i razvojem usredotočenosti
Kada je um značajno sabran i može bez većeg napora boraviti na jednoj pojavi, možemo odabrati otvoriti svjesnost
Zaključak
Koncentracija omogućuje punosvjesnosti da se dogodi
Punosvjesnost proširuje koncentraciju i daje joj smisao
Obje su krila prakse – dva pola, a jedno te isto 🕊️
Kad uskladimo širinu svjesnosti i dubinu sabranosti, otvaramo put istinske prisutnosti.
Odgovori