Evolucijska perspektiva mindfulness stavlja u povijesni razvojni kontekst preživljavanja i opstanka vrste u doba predaka suvremenog čovjeka.
Što je bilo korisno i funkcionalno za opstanak?
Kako se naš biološki sustav razvio – u kontekstu i uvjetima naših davnih predaka?
I kako taj gotovo identičan sustav djeluje u često drastično drugačijem kontekstu i uvjetima suvremenog čovjeka?
Borba ili Bijeg: Nabrušeno Oruđe Organizma ⚔️
Sustav borba – bijeg – zamrzavanje – udovoljavanje (eng. fight, flight, freeze, fawn) predstavlja brzi i automatski način reagiranja organizma na doživljaje prijetnje
Za potrebe ovog teksta skraćeno ću ga nazivati borba ili bijeg
Pročitaj više o pojedinom načinu reagiranja u ovom članku
Ovaj sustav je upisan duboko u našoj biološkoj strukturi kroz milijune godina evolucije i zajednički je svim životinjama sa složenijim živčanim sustavom
Pojednostavljeno, suočen s prijetnjom, organizam se priprema za sukob (borba), izbjegavanje (bijeg), u mjestu se paralizira (zamrzavanje)ili ugađa (udovoljavanje – više se odnosi na prijetnje od drugih ljudi)
Ove reakcije bile su neophodne za preživljavanje u nepredvidivim i neposredno ugrožavajućim okolnostima naših predaka. Budući da je riječ o temeljnom načinu reagiranja, njegova aktivacija uključuje procese i stanja u cijelom organizmu
Istražimo više! 👀
Borba ili Bijeg: Alati za Preživljavanje
Sustav borba ili bijeg se razvio kako bi nas čuvao prvenstveno od neposredno ugrožavajućih vanjskih opasnosti
… kao što su smrzavanja, dehidracije, glad, divlje životinje, vremenske nepogode, sukobi i napadi…
Time je bio vrlo učinkovit za naše preživljavanje!
Izrazito polako – procesom evolucije – sve veću šansu za preživljavanje i imanje potomstva (dakle, daljnji opstanak genetskog materijala) imali su pojedinci koji su mogli brže, snažnije i vještije reagirati na glavne prijetnje
Oni koji su brzo trčali ili bili snažni s jedne strane… ali, i oni koji su iznimno rano mogli osjetiti opasnost, sakriti se i upozoriti druge, i razvijati strategije kako da izbjegnu ponavljanje ugroza iz prošlosti, ili prevladaju ono što bi se tek moglo dogoditi u budućnosti.
Proučimo zašto – kako ovaj sustav utječe na naš organizam?
🧠 Fiziologija sustava borbe i bijega
- Sustav borbe ili bijega aktivira se kroz autonomni živčani sustav i moždane strukture poput amigdale. Ovo znači dvije vrlo važne stvari:
- Njegova aktivacija je potpuno izvan naše svijesti, i van voljne kontrole – kao rad srce, spavanje i budnost, i sl…
- Njegovu aktivnost u velikom dijelu regulira amigdala – nakupina živčanih stanica (regija mozga) koja ima ključnu uloga u regulaciji emocija, posebno negativnih poput ljutnje i straha 😠😨 povezanih s povezanih s percepcijom opasnosti
- Cilj mu je pripremiti tijelo za neposredno djelovanje: napinjanje mišića, ubrzana potrošnja energije, fiziološka spremnost za pokret, povećana opreznost i reaktivnost…
Pojednostavljeni prikaz sustava borba / bijeg (F/F/F/F)
| Reakcija | Aktivacija živčanog sustava | Tjelesni simptomi | Emocije i ponašanja (reakcije) |
|---|---|---|---|
| Borba | Simpatikus | Povećan puls, napeti mišići, crvenilo kože, znoj, brži dah i puls | Ljutnja, odbrambeni ili agresivan stav, iritacija, prkos, mržnja |
| Bijeg | Simpatikus | Ubrzano disanje, nemir, hladne ruke i noge | Tjeskoba, panika, poriv za hitnim kretanjem |
| Zamrzavanje | Parasimpatikus (dorzalni vagus) | Ukočenost, usporen puls, plitko disanje | Isključenost, otupjelost, disocijacija, emocionalno “mrtvilo” |
| Ugađanje | Parasimpatikus (ventralni vagus) | Tih glas, povučeno držanje, napetost u prsima | Pretjerano udovoljavanjeizbjegavanje sukoba, krivnja, strah od odbacivanja |
Vidimo kako su aktivnost mozga, fiziologija i tjelesno stanje utječu na emocionalno raspoloženje i ponašanje vrlo usko povezani – svi dio istog sustava.
Da bismo ovo bolje razumijeli, prvo proučimo koje mjesto imaju emocije u evolucijskom razvoju i sustav borbe ili bijega.
Borba ili Bijeg: Emocije
Emocije su srž našeg evolucijskog razvoja 💡. Razvile su se kao adaptivni mehanizam koji nam je omogućio preživljavanje. Njihova djelotvornost proizlazi iz dva glavna obilježja:
- Intenzitet: emocije aktiviraju čitav organizam i mobiliziraju velike zalihe energije
- Trajanje: prolazne su – pojavljuju se, traju kratko i zatim nestaju, omogućujući povratak u stanje odmora
Oba svojstva bila su ključno korisna u evolucijskoj povijesti:
- Upregnuće velikih zaliha energije na svim razinama znači sposobnost za vrlo brzu ili snažnu reakciju
- Uzmimo samo primjer “nadljudske” snage spasioca koji skače u rijeku i izvlači utopljenika
- kratki intenzitet i promjenjivo trajanje sprječavali su iscrpljivanje resursa i omogućavali brz prijelaz na sljedeću reakciju
Primjer – mačka i miš 🐱🐭
Kada miš ugleda ili čuje mačku, aktivira se reakcija bijega. Ona ima čitav niz gotovo trenutnih posljedica:
- Ubrzano disanje – potrebno je više kisika za brz bijeg
- Povećan broj otkucaja srca – veći protok kritično važnih hranjivih tvari
- Mišićna napetost – noge za bijeg
- Lokalizirana aktivacija mozga – centri za opasnost i bazičnu mobilnost se pale poput “vatrometa”
- Deaktivacija ostalih sustava – svi u funkciji socijalizacije, igre, parenja, odmora, istraživanja… sada nisu važni
- Hormon stresa – fiziološki sastav organizma se prebacuje na “drugo gorivo”
Sve ovo mišu može itekako pomoći da preživi. Nakon nekoliko minuta akcije, miš u našem primjeru je uspio – na nesreću mačke!
Mačka se nezadovoljno udaljava… A kod miša, kada opasnost nestane, tijelo se vraća u mirno stanje: miš se odmara, istražuje novu okolinu ili zaspi u svojoj rupi 🌙
Bijeg miša od mačke pokazuje kako su intenzitet i trajanje reakcije primjereni stvarnoj prijetnji te izravno omogućuju preživljavanje
Miš iz prethodnog primjera vrlo je blizak nama, ljudima. Njegov organizam i procesi koji se odvijaju na razini sustava borbe i bijega su gotovo identični
Ovi su mehanizmi podržali opstanak ljudske vrste u povijesnim uvjetima — a ponekad su nam i danas od koristi 🚨
No, sve češće u današnje doba, sustav borbe iil bijega ne samo da ne koristi – već je glavni izvor dodatne patnje
Da bismo ovo bolje shvatili, istražimo pobliže kako različiti dijelovi organizma međusobno djeluju.
🔁 Emocionalni povratni krug
Ovo je dinamička interakcija između:
- tjelesne reakcije na podražaj (npr. ubrzan puls, napetost)
- emocionalnog doživljaja (npr. strah, tjeskoba, iritacija, sram)
- percepcija i interpretacije te emocije kroz misli i uvjerenja (npr. optuživanje, žaljenje, samokritike, traženje rješenja, brige)
- ponovne tjelesne aktivacije (daljnji stresni simptomi)
Ovaj krug može biti regulirajući (vodi do smirenja) ili disregulirajući (vodi do pojačanog stresa ili disocijacije)
🧠 Kako funkcionira?
- Percepcija prijetnje — mozak (amigdala) detektira opasnost (vanjsku ili unutarnju)
- Aktivacija AŽS-a — tijelo reagira: ubrzano disanje, napetost, znojenje…
- Mentalna interpretacija — mozak “čita” signale tijela i zaključuje: opasno je
- Emocionalno stanje se pojačava — uzbuđenje, nemir i sl. rastu, misli se vrte i vrte
- Tijelo se još više aktivira — stresna kemija se pojačava (kortizol, adrenalin + deaktivacija drugih…)
Kada se ovo odvija u odnosu na vanjsku prijetnju ili izravno ugrožavajuć podražaj može biti jako korisno – kao što je bilo kod naših evolucijskih predaka – i kod našeg miša
No, u drugim situacijama, krug se nastavlja 🔁 i može voditi u ruminaciju, tjeskobu, paniku…
Ovo se događa kada se sustav aktivira na podražaje koje ne može riješiti na taj način – i kada postaje kroničan
📉 Negativan emocionalni krug
U stanjima stresa, depresije ili traume:
- tijelo šalje signale neugode (npr. težina u prsima)
- um to tumači kao dokaz da “nešto nije u redu”
- dolazi do emocionalne reakcije (npr. zabrinutost), koja dodatno aktivira tijelo
U ovom slučaju, nema “očite” prijetnje. Organizam stoga može ostati zaglavljen u ovom začaranom krugu i “vrtiti se u prazno”
Ovo može dovesti do sve veće iscrpljenosti, umora, osjećaja zaglavljenosti, poremećenog fiziološkog stanja, pa čak i do potiskivanja osjeta — jer je kontakt s tijelom previše neugodan
Sve ovo DODATNO osnažuje začarani krug – sve je više znakova “da nismo dobro” koje sve dalje potiču organizam da se brani – time zapravo dodavajući ulje na vatru
Rastu otpor, ponašanja izbjegavanja, smanjenja svjesnosti, psihološka patnja
Pogrešan Alat za Zadatak
Poteškoće nastaju:
- kada on nije primjeren odgovor na naše potrebe
- kada je to jedini razvijeni alat koji imamo
- Kada nemamo fleksibilnost pri njegovu korištenju
Zamislimo da pokušavamo čekićem obojati zid ili laptopom upaliti vatru
Prvo bismo još mogli uspjeti – nakon golemog truda i mnogo prolivene boje. Za drugo bismo morali biti nevjerojatno kreativni!
Neproporcionalno velik udio naših poteškoća, izazova i problema u suvremeno doba ne dolazi od izravno, životno opasnih situacija
Nasuprot tome, naše teškoće izazivaju primarno društvene, kontekstualne, prije svega unutarnje situacije i podražaji
Koje su to situacije – izazovi, uvjeti – suvremenog čovjeka?
- Ponavljani osjećaj panike prije izlaganja, nastupa, procjene
- Uznemirujuće izbjegavanje ili forsiranje druženja uslijed društvenog pritiska
- Polagano i duboko izgaranje od posla
- Zaglavljenost u samokritičnim sjećanjima na sram ili neuspjeh
- Analiziranje i interpretacija svakim danom umnožavajućeg broja informacija – ubrzanost i napetost uma
- Neprekidna (površna) društvena “povezanost” i duboka emocionalna otuđenost
- …
Ovaj niz mogli bismo nastaviti u beskonačnost. Nebrojene situacije poput ovih su naši glavni izazovi i prijetnje – radije nego životna ugroženost
No, glavni mehanizam koji imamo za rješavanje ugrožavajućih situacija i preživljavanje – jest sustav borba ili bijeg
A sustav borbe i bijega ne razlikuje vanjske od unutarnjih podražaja 🌀
Stoga, sve ove situacije potiču organizam na gotovo iste reakcije kao da se nalazi na otvorenom polju usred nadolazeće oluje, ili mora brinuti o tome kako će sutra imati pitke vode
Problem je u tome što ovakva aktivacija organizma neće nužno riješiti “prijetnju” – dapače, ona postaje sve većom i većom jer se bavimo “prijetnjom unutar sebe”, a ne nečime što možemo “objektivno” ukloniti – i time dopustiti onaj povratak organizma u stanje mirovanja – kao miš koji je pobjegao od mačke
Dolazi do drastičnog produljenja emocije i zatvorene petlje tijelo-misli-emocija
Dugoročno, to je put do kronične anksioznosti, depresije i stresa
Postoji li drugi način?
Postoji! Kod većine je donekle zapušten i zaboravljen, no svi duboko u svojoj prirodi imamo drugi alat – a to je:
Svjesnost
U nastavljajućoj objavi nastavi priču o tome kako je svjesnost, kao način bivanja, protuteža ruminaciji, odrazu načina činjenja
Samo ovaj udah. Samo ovaj izdah. 🤲🌻
Odgovori