Primjećivanje i prepoznavanje iskustva
Ovdje se nalazi popis tehnika koje se oslanjaju na primjećivanje i prepoznavanje. Predlažem isprobati različite tehnike, više puta.
💡Osobno iskustvo je od presudne važnosti. Sasvim je razumljivo ako imamo početni otpor koji je moguć kada počinjemo koristiti ovakve tehnike. Ovo je moguće vrlo drugačiji način razumijevanja našeg iskustva.
📌Neke tehnike će nam odgovarati više, neke manje – pronađimo koje su nama osobno korisne.
Spomenuli smo da su ove tehnike ponešto konkretnije. Zahtijevaju više “angažmana” u smislu aktivnog korištenja tehnike nasuprot puštanju stvari da budu kakve jesu. No, one zapravo i jesu način “puštanja stvari da budu kakve jesu” – samo daju jasan okvir kroz koji to možemo činiti.
⏳ Ustrajnom vježbom ove tehnike kao i druge mogu postati naš automatizam – čime prestaju biti tehnike i postaju naš način bivanja. Tada i procesi koji su u njihovoj podlozi nisu toliko “mentalni pomaci” na koje moramo obraćati pažnju, već ono što se spontano događa.
Primjećivanje i prepoznavanje – tehnike
- Mentalno bilježenje 📝
Kratkim frazama ili jednom rječju zabilježimo bilo koji element iskustva – osjet, emociju, misao, poriv… Kao u vježbi Sidrenje.
Možemo u sebi “izreći” tu riječ ili frazu, ili jednostavno dati tu opisnu kategoriju iskustvu koje doživljavamo. Kad god nešto doživljavamo, pridajemo tome mentalnu zabilješku:
“Tuga… tuga… tuga”; “misao o hrani…”, “poriv da pojedem…”, “briga o poslu koji me čeka…”, “pritisak u prsima…”, “bol u leđima…”
- Imenovanje uma 🏷️
- “Ovo je um koji brine.” “Ovo je uznemireni um.” “Aha, evo opet mog uma koji ruminira.” “Javio mi se um koji kritizira”. “Nagovara me um koji grabi.” “Govori mi uplašeni um.”
Ovo je korisno pogotovo kada se nađemo u duljem raspoloženju, ili se neka misao iznova pojavljuje. Probajmo promotriti tu misao, emociju, ili čak čitav niz misli i emocija, kao “vrstu uma”.
Ova tehnika vrlo praktično primjenjuje spoznaje iz brojnih psihoterapijskih i neuroznanstvenih spoznaja koje vide svijest / um kao sastavljene od brojnih dijelova. Nas kao nakupina višestrukih dijelova “sebe“, nešto poput višestrukih osobnosti no ne na tako dubokoj razini, već više kao nakupine obrazaca, svaki od kojih ima svoj skup misli, emocija, percepcija, načina na koje tumači i reagira na svijet.
- Imenovanje procesa / stanja uma 🔄
- “Ovo je briga.” “Aha, evo prebiranja po sjećanjima.” “Prepoznajem uznemirenost.” “Primjećujem raspršenost uma.”
- Zahvaljivanje umu 🙏
Najprikladnije pogotovo kod neugodnih doživljaja/misli/emocija
- “Hvala ti ume.” “Vidim kako mi pokušavaš pomoći ume, hvala ti, u redu je.” “Znam da želiš riješiti problem ume, hvala ti, probat ću svojim načinom.”
- Imenovanje priče 🎭
- “Evo one priče o besmislenosti.” “Kreće priča kako ništa ne vrijedim.” “Evo opet onog filma kako nisam dovoljno dobar.” “Dolazi priča kako ništa ne valja.”
- Davanje imena umu 💬
Ovo možemo primjeniti uz bilo koju prethodnu tehniku, ili kod jednostavnog imenovanja.
Nazovemo um nekim imenom (to može biti naše ime, može biti neko izmišljeno, ili možemo prilagoditi naziv uma sadržaju koji je prisutan). Primjerice, ukoliko imamo negativno iskustvo učestalog kritiziranja od strane osobe X, možemo samokritizirajuće misli i samoporažavajuće stanje uma prepoznati kao:
- “Hvala ti X što si se ponovno javio/la!” “Hvala ti na tvojem mišljenju, X!”
Osmisli svoju tehniku!✨
Postoji još niz tehnika poput ovih sa istom funkcijom i psihološkim procesom u podlozi. Pozivam te da osmisliš svoje varijante na temelju ovih primjera! Imajući pri tome uvijek na umu ključne procese:
🔹 Primjećivanje – osvještavanje, osvjetljavanje, dovođenje u svijest, obraćanje pažnje na trenutno iskustvo izravno
🔹 Prepoznavanje/imenovanje – koje nam pomaže jasnije i manje “uhvaćeno” doživjeti to iskustvo, s istovremenim dopuštanjem i otvaranjem za njega, ali i odvajanjem odnosno ne poistovjećivanjem
Koja tehnika ti najviše pomaže? Podijeli svoje iskustvo u komentarima! 👇😊
Odgovori